Neovisni novinarski portal
21.10.2020.
fake news
Foto: pixabay.com, ilustracija

Činjenice:
Slučaj izmišljenog intervjua sa Emilom Tedeschijem uzburkao duhove i skrenuo pozornost na pošast lažnih vijesti

Foto: pixabay.com, ilustracija

Slučaj lažnog intervjua sa Emilom Tedeschijem koji je uzburkao jučer duhove u njegovoj Atlantic Grupi skrenuo je još jednom pozornost na pošast lažnih vijesti i kojekakvih izmišljotina kojima se internetskom prostoru iz različitih interesa i pobuda obmanjuje javnost.

‘Moj glavni izvor novca je novi automatski program za trgovanje kriptovalutama koji se zove Bitcoin Revolution’, jedna je od mnogih lažnih izjava koje se u lažnom intervjuu pripisuju Emilu Tedeschiju, gazdi Atlantic Grupe. Primijetili su u toj kompaniji i jučer zabrinuto obznanili javnosti da se posljednjih nekoliko tjedana na mnogim portalima i društvenim mrežama posredstvom platforme Google Ads učestalo pojavljuju poveznice na lažne portale na kojima se promoviraju kriptovalute i kao mamac za klikanje koriste lažni intervjui s izmišljenim sadržajem, a koji se pozivaju na financijski uspjeh njihovog gazde navodno baziran na ulaganju u kriptovalute. Rekoše u Atlanticu još i da ih građani masovno o tome pitaju – i oni koji upozoravaju na zloupotrebu podataka i oni skeptični no zainteresirani za moguću laku zaradu. Zaključuju kako su mediji preplavljeni u cijelosti lažnim vijestima i apeliraju da se ne nasjeda na prijevaru.

Foto: pixabay.com, ilustracija

Većinu laži kojima nas uglavnom nepoznati počinitelji nastoje obmanuti i dovesti u zabludu da smo pročitali činjenično točnu vijest iz vjerodostojnog izvora u stanju je prepoznati gotovo svatko tko korištenje medijskog sadržaja ne svodi na histerično klizanje zaslonom, prelijetanje ponuđenih naslova i dijeljenje umreženim prijateljima nego i doista pročita ono što mu je servirano. Provjera opće prakse prilično je jednostavna i ne zahtijeva stručna znanja i vještine. Dovoljno je baratati osnovama opće kulture, pismenosti i zdrave logike, poznavati nekoliko trikova i odvojiti nešto malo vremena od one količine provedene u bjesomučnom skrolanju.  Postupak jednostavne provjere funkcionira za većinu fikcionalnog sadržaja koji se lako može prepoznati sa gotovo stopostotnom sigurnošću. Postoje, dakako, i iznimke poput više ili manje vještih fotomontaža na kojima ministar u društvu prostitutke uživa u kokainu, ali za to već plaćamo obavještajce.

Foto: pixabay.com, ilustracija

Krenimo sada zajedno u jednostavnu provjeru i to od naslova koji nam sugerira o čemu bi u vijesti ili izmišljotini moglo biti riječ ili nas samo perfidno poziva da kliknemo na objavu kako bismo doznali nešto nevjerojatno. Ako smo na temelju pročitanog naslova odlučili podijeliti vijest koja to možda nije i instantno formirali stav na temelju naslova napravili smo prvu pogrešku u koracima. Osnovna preporuka za korištenje bilo kakvog medijskog sadržaja na društvenim mrežama glasi: pročitajte tekst prije nego što ga podijelite i o temi izrazite mišljenje.

Foto: pixabay.com, ilustracija

Drugi je važan korak jednostavna provjera tko je objavu koja nas je zainteresirala objavio. Pogleda se naziv stranice, kako izgleda i o čemu piše, koja je domena i lako zaključi je li ili nije riječ o medijskoj kući. Ako i dalje nismo sigurni, pročitajmo što piše u impresumu (koji bi svaki medij prema pravilima struke trebao imati istaknut na stranicama), koji sadržava informacije o izdavaču, sjedištu, urednicima, novinarima i tome kako do njih doći. Ako impresuma nema, eto razloga za sumnju. U četvrtom koraku provjerava se autor i to pretraživanjem njegovih prijašnjih tekstova te pokuša utvrditi je li riječ o stvarnoj osobi. Dobro je provjeriti i datum objave te otkriti je li riječ o prodaji stare informacije pod novu. Dobro je također provjeriti jesu li navedeni kakvi izvori i poveznice, pa i kliknuti na njih. Sedmi korak vrlo je važan: provjera pojavljuje li se ta informacija i u drugome mediju. Ako je nema u pouzdanim izvorima, teoretski je riječ o ekskluzivnoj vijesti opskurnog portala za koji nikad niste čuli, ali vjerojatnije o lažnoj vijesti. Za svaku sigurnost provjerimo i citate ako nam se učine sumnjivima te pretražimo pojavljuje li se uz njih objavljena fotografija prije na internetu, ali u drugom kontekstu. Deveti korak je teži jer uključuje osvještavanje vlastitih stajališta. Važno je ne povjerovati u informaciju bez provjere samo zato što probuđuje emociju i potvrđuje vaša stajališta. I, na kraju, treba samo malo zastati i razmisliti prije negoli informaciju brzopleto podijelimo i postanemo širitelj dezinformacija.

Foto: pixabay.com, iliustracija

Uz tih deset koraka dobro je poslužiti se i trikovima, od kojih smo izdvojili pet. Pogledajte ima li u objavi ili na stranici s koje dolazi krupnih pravopisnih i gramatičkih pogrešaka, riječi pisanih velikim slovima i s uskličnicima bez valjanog razloga te šokantnih tvrdnji bez navođenja ikakvih izvora. Nadalje, dobar je trik pratiti osjećaje koje u vama izaziva ono što ste pročitali; ako je reakcija snažna, moglo bi to značiti da je u pitanju manipulacija. Razlog za sumnju trebao bi se javiti čim vijest zazvuči pretjerano čudno i neobično, odnosno predobro ili pretjerano loše da bi bila istinita. Važno je svratiti pozornost i na URL stranice i to glasi li domena možda poput com.co, a ako nema baš nikakvih informacija o onome tko stranicu puni sadržajem, to je dovoljan razlog za uzbunu i sumnju u vjerodostojnost informacije.

Foto: pixabay.com, iliustracija

Svi ti i još neki trikovi, kao i koraci koje smo uz sitnije stilske modifikacije preuzeli iz publikacije za medijsko opismenjavanje srednjoškolskih nastavnika, srednjoškolaca i njihovih roditelja u izdanju Agencije za elektroničke medije i Unicefa, zahtijevaju, naravno, vrijeme. To je resurs kojeg prosječan klizač zaslonom u potrazi za stalno novim podražajima nema napretek i zato je iluzorno očekivati da će većina provjeriti informaciju prije nego što je podijeli. Ako će je uopće i pročitati, zadovoljivši svoje apetite šokantnim naslovom. Postoje, međutim, oni kojima je provjeravanje istinitosti podataka posao, koji upotrebljavaju složenije mehanizme razvijene u ozbiljnim novinskim redakcijama prije nekih stotinjak godina. Drže se osnovnog pravila struke koje nema pretjerano dodirnih točaka s današnjom medijskom zbiljom svedenom na bjesomučno klikanje, a koje kaže – sporna informacija se ne objavljuje prije provjere iz najmanje dvaju neovisnih izvora.

Foto: pixabay.com, ilustracija

Posljednjih nekoliko godina postoje i službeni provjeravatelji činjenica. Svi oni popisani su na stranici Međunarodne mreže provjeravatelja činjenica (International Fact-Checking Network) koju je utemeljio Poynter Institute, neprofitni studij novinarstva u vlasništvu Tampa Bay Timesa, dnevnih novina s Floride ovjenčanih s dvanaest Pulitzerovih nagrada. Jedna im je pripala i za PolitiFact, projekt prvog i najutjecajnijeg alata za provjeru činjenica. U ovome trenutku u svijetu postoje 73 relevantna ‘fact-checkera’, među kojima je i Faktograf, projekt Hrvatskoga novinarskog društva i organizacije civilnog društva GONG. Svrha mu je procjenjivati točnost i utemeljenost vijesti, objava i izjava političara u maniri profesionalnog i etičnog novinarstva koristeći se pritom novinarskim alatima – službenim dokumentima javnih tijela, informacijama dobivenima od mjerodavnih institucija službenim kanalima, istraživanjima, podacima relevantnih instituta i organizacija, mišljenjima relevantnih stručnjaka te onima iz vjerodostojnih medijskih izvora.

Zbog čega je sve to važno i zašto su medijske laži i obmane postale veliki društven problem? One mogu poslužiti za manipulaciju raspravama i formiranje mišljenja i ponašanja o mnogim područjima o kojima ne znamo dovoljno, poput, recimo, klimatskih promjena, migracija, ili zdravlja. Lažima se može narušiti povjerenje u znanost i empirijske dokaze, a dobar primjer je izazivanje nesklonosti prema cijepljenju. Njihovim širenjem manipulira se javnosti i tako utječe čak i na izborne rezultate. Često služe i za podupiranje radikalnih, ekstremnih ideja i aktivnosti, stvaranje nepovjerenja i društvene napetosti, a jedna od posljedica je i dodatno narušavanje već narušenog povjerenja u medije.

Foto: pixabay.com, ilustracija

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI