Neovisni novinarski portal
14.12.2019.
POLITIKA
Zar nije govor mržnje HDZ-ov “trade mark”?!

Zar nije govor mržnje HDZ-ov “trade mark”?!

Zaratilo u HDZ-u. Opako i opasno. U zao čas. Navodno bi 15-ak najgorljivijih sijača mržnje moglo požnjeti najdrastičnije sankcije- izbacivanje iz stranke. Ali, otkad se to u HDZ-u kažnjava govor mržnje? Zar to nije njihov autentični jezik komunikacije? I, gle sad čuda? Zaigrale se grupe na društvenim mrežama i internetskim aplikacijama, Viberu, WhatsAppu i Facebooku, kreativnih naziva “uskoci i hajduci”, odnosno “Zna se HDZ ” i stale vulgarno opanjkavati vodstvo stranke. Jer se s njim ne slažu. Htjeli bi ga izbaciti iz sedla. Ali su nestrpljivi čekati unutarstranačke izbore. No, neočekivano su provaljeni. Dio društva odmah se razbježao.  Dio ih čeka identifikaciju i nakon nje moguću- egzekuciju. A zapravo nije problem u govoru mržnje, problem je što je bila pogrešno adresirana. Otkud im ideja da dijele opskurne mrziteljske sadržaje u kojima je šef HDZ-a Andrej Plenković glavna meta?! Pa to vođa Partije ni ocu ne bi dozvolio!

Nekmoli Davoru Ivi Stieru ili Ivanu Penavi, naprimjer. Jer, i Penava je bio član jedne od tih dviju zatvorenih grupa koje su interno antiplenkovićevski komunicirale. Ali, je, tvrdi sada kad je cijela priča razotkrivena i odmazda stranačkog vrha najavljena, napustio grupu kad je vidio sadržaje. Hm, nije baš uvjerljiv, a u njegovim i Plenkovićevim odnosima postoji i “povijest bolesti”…

Unutarhadezeovski govor mržnje

Kako bilo, Plenković je upozoren ( navodno od šefu lojalnog Marija Kapulice) na grupe koje okupljaju svaka po 200- 300 mahom unutarstranačkih ( HDZ-ovih) oponenata. Šire govor mržnje, distribuiraju neprihvatljive sadržaje, pače prijetnje, komuniciraju jezikom opskurnog podzemlja. Objema je zajednički snažan animozitet prema šefu, kojega nakon skorih izbora u stranci ne bi htjeli više vidjeti kao vođu HDZ-a. Plenković je reagirao žestoko.  Jedno je kritičko mišljenje, ali takav diskurs kakav je viđen u ovim grupama, to apsolutno ne, poručio je.

Predsjedništvo HDZ-a u par dana sastalo se dvaput. I odlučilo drastično sankcionirati one koji na mržnji prema aktualnom vodstvu stranke mobiliziraju gerilske pokrete otpora. HDZ ih se kani brzopotezno riješiti. Makar, sve su to djeca odnjegovana u krilu stranke koja nikad nije imala problema s govorom mržnje. Pravila se da ga ne prepoznaje, ne čuje, ne vidi, nerijetko poticala i širila, i nikad zbog toga nikog nije sankcionirala. Do sada. Ali, jedno je kad se u međusobnoj razmjeni verbalne vatre potuku sitne ribe , a drugo je kad se stane pucati po onoj najvećoj. E, tu nema milosti.

Davor Ivo Stier (Foto: Tris/H. Pavić)

“Internetska gerila”

HDZ-ovoj “internetskoj gerili”  nema spasa. Za radikalnije među njima neće više biti mjesta u HDZ-u. Navodno je, kako je pisao Večernji list, zatvorena grupa na WhatsAppu osnovana još 2016., pod imenom “uskoci i hajduci”, okupljala oko 235 članova. Smjernih demokršćana, vjernika, narodnjaka. Koji s demokršćanstvom i vjerom imaju koliko i sa svjetskim institutom za nuklearnu fiziku. U grupi su uglavnom Plenkovićevi egzaltirali kritičari, bezmalo neprijatelji. Kojima je, u trenutku kad su razotkriveni, u obranu neočekivano stao baš Davor Ivo Stier.  Stari bruxelleski drug Andreja Plenkovića. S kojim je onomad stigao u Hrvatsku u misiju spašavanja HDZ-a nakon kataklizmičkog Karamarkovog potapanja stranke. Zajedno su krojili planove i vladu, pripremali razvojnu strategiju i kompilirali je sa Stierovom “novom paradigmom” za Hrvatsku.

Ali, vlast i prijateljstvo ne idu zajedno. Pa su se vrlo brzo razišli. Stier, Plenkovićev ministar vanjskih poslova, podnosi ostavku, odlazi iz Vlade i vraća se u zastupničke klupe. Ljubav se postupno pretvara u neprijateljstvo. Stier iz prijatelja u ljutitog kritičara. Emotivno zakinuti Plenković prema njemu je posve indiferentan. Za njega je Stier epizoda iz prošlosti.

“Pučistima” koji su istjerani iz šume Predsjedništvo maše sankcijama, a Stier, šokiran zadiranjem u privatnost internog komuniciranja u zatvorenim društvenim grupama, i cenzuriranjem nepoćudnih sadržaja, “papinskom manirom” hrabri svoje “suborce” porukom: Ne bojte se! Time se svjesno ili ne promiče u svojevrsnog vođu gerile koji očekuje od svoje sljedbe hrabrost i žrtvu. Smiruje ih tvrdnjom da je tajnost dopisivanja u zatvorenim društvenim grupama zajamčena i nepovrediva. Ustavom.
Ali, ne i govor mržnje, prijetnje i objave rata.

Tajnost dopisivanja…

Hrvatska je samostalna, demokratska država, poručuje Stier, u čijem su ( božićnom )Ustavu zajamčene demokratske i građanske slobode, uključivo sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja. A političke stranke svojim unutarnjim ustrojstvom moraju biti sukladne ustavnim demokratskim načelima, upozorava, aludirajući na najave nekakvog nedopuštenog nadzora privatne komunikacije članova HDZ-a. Stier već i najavu takve “odmazde” nad kritičarima smatra opasnim udarom na demokraciju koja podrazumijeva i slobodu od političkog zastrašivanja.

U stranci, čuvajući se teških riječi da ih ne ubiju, poručuju da “nitko u HDZ-u ne dovodi u pitanje slobodu i tajnost dopisivanja te slobodu izražavanja mišljenja, a posebno članova stranke”. Ali neprihvatljivim smatraju da se “pod nazivom i simbolima HDZ-a” sustavno širi govor mržnje i prijetnje poput onih koje su distribuirane iz suspektnih internetskih grupa, da nekoga treba “leđno pustiti niz Savu”, “nabiti sve na kolac”, “dat mu metak u čelo” te agitira da se podržavaju druge stranke i kandidati, a kontra kandidata vlastite stranke i sl..
Ako Stier podržava takve izljeve mržnje i prijetnje prema kolegama, slobodno neka to javno kaže, pozivaju ga stranačkog vrha, umjesto što perfidno zlorabi poruke Ivana Pavla II. Zar Stier misli, navodi u objavi HDZ, da bi Ivan Pavao II ovakve pozive na linč smatrao porukama slobode, mira i ljubavi?

HDZ-ova vrhuška je u pravu kad najavljuje sankcioniranje onih koji su pronosili poruke mržnje. Ali, problem je što ta stranka to čini tek sada kad je ugrožen integritet samog šefa Partije. Što je dosad ignorirala i minorizirala težinu takvih riječi koje su u tradiciji ove stranke.

Jer, to je rječnik nekadašnjih HDZ-ovih prvotimaca, to je njihov način komuniciranja, njihov ( ratni i poratni ) vokabular i tok svijesti. Zar vam nisu poznate te opskurne poruke, zar ih niste čuli i ranije, zar ne dolaze iz istog okruženja iz kojeg sada stiže konsternacija govorom mržnje kojeg je godinama ta stranka javno relativizirala ili jednostavno ignorirala, a u osnovi poticala i obilato u pozadinskim igrama koristila kao mjeru zastrašivanja?

” Sine, jesi otporan na metak?”

Zar i nedavno jedan od HDZ-ovih, pače i braniteljskih, reprezentativnih kadrova, savjetnik vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave, Tomislav Josić, nije na sličan način nasred ulice pokušao eklatantnim govorom mržnje utjerati strah u kosti jednog lokalnog “živozidaša”, gradskog vijećnika Vukovara Pave Josića? Nije li ga znakovito priupitao “sine, jesi otporan na metak”? Samo zato što se ovaj usudio istraživati menadžerske ugovore i privilegije vukovarskih “zaslužnika” i transperentnost trošenja javnog novca. I što se dogodilo? Andrej Plenković i HDZ kolektivno su tu epizodu odšutjeli. Kao i onu sa šatorašima oboružanim plinskim bocama nasred Savske ulice u Zagrebu, ali  i sve prije i poslije njih. Jer ih se to nije izravno ticalo. Njima govor mržnje nije nimalo stran, naprotiv to je autentični jezik kojim se koriste u komunikaciji s neistomišljenicima. Nije li još Tuđman oporbu nazivao smušenjacima i smutljivcima, mutikašama i bezglavnicima, jalnuškim diletantima i jednostavno – prodanim dušama, zelenim, crvenim i žutim vragovima…?

Pa što se sada prave zgroženi? To je njihov “trade mark”. Ne događa se ništa više od one “što ste sijali to žanjete”. Pljuvali su u vjetar i sada im se vlastita hračka vraća u lice. Mržnjom su kontaminirali hrvatsko društvo, a sad se zgražaju nad smogom koji ih guši.

Andrej Plenković nije imao petlje ni javno se suprotstaviti ustašizaciji Hrvatske i povijesnom revizionizmu, stati u obranu stečevina antifašizma na kojima je utemeljena moderna Europa, nego Dan antifašizma kao državni praznik brani navodnom zaštitom Tuđmanove ostavštine. Jer, Tuđman je uveo taj praznik ( 22. lipnja ) u kalendar državnih blagdana i tamo će i ostati. Neće, veli, Plenković, dopustiti detuđmanizaciju Hrvatske.

Selektivan pristup

Ni “Za dom spremni” nije znao ni imao hrabrosti pospremiti u povijesnu arhivu za sva vremena, nego je odahnuo na kalkulantsko rješenje Povjerenstva za suočavanje s prošlošću po kojem je taj pozdrav nekad i sasvim legitiman. Mada, Plenković dobro znade ako je to poglavnikov i službeni pozdrav ustaške NDH, onda ne može biti ni legalan ni legitiman. Nikada!

Ili Marijan Živković neubrojiv samo u trenutku kada je čekićem razbijao službenu dvojezičnu ploču u Vukovaru. Bi li sutra i mene ili vas proglasili neubrojivima ako bismo službenu tablu s natpisom Vrhovni ili Ustavni sud RH, primjerice,  na čistom latiničnom pismu, stukli čekićem? Ili se u HDZ-u mržnji pristupa strogo selektivno?

Prema tome, afera Viber, WhatsApp i Facebook nije Plenkovićev obračun s govorom mržnje u stranci , nego neka vrst preventivnog djelovanja vodstva HDZ-a prema odmetnutim unutarstranačkim kritičarima. Discipliniranjem i utjerivanjem straha. Nekolicina će platiti i veći ceh. Za primjer ostalima. Da se preispitaju i smire. Da perje ne leti. I da Plenković mirno privede kraju hrvatsko predsjedanje EU-om. Nakon kojega se neće ni osvrnuti za sobom kad bude odlazio. Za kim bi , uostalom? To nije njegovo društvo, bio im je samo neka vrst “prinudnog upravitelja”. Koji nije uspio preoblikovati i spasiti od političkog otpada firmu. Ali, može spasiti sebe. I tomu je apsolutno posvećen…

Hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković (Foto: tris/H. Pavić)

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI