Neovisni novinarski portal
12.12.2019.
DRUŠTVO (NE)ZNANJA / POLITIKA / PROSVJED
Štrajk “prosvjetara” porazio je već sada bahatog ignoranta Plenkovića

Štrajk “prosvjetara” porazio je već sada bahatog ignoranta Plenkovića

Andrej Plenković, samoživi kralj ignorancije i bahatosti u politici, uspio je homogenizirati prosvjetne radnika kao nitko do sada. Ali, ne samo njih. Sve progresivne snage u ovoj zemlji, svjesne činjenice da je obrazovanje ključ koji otvara vrata napretka i prosperitetne budućnosti, stale su uz sindikate učitelja i nastavnika. Mobilizirao se svojevrstan pokret otpora političkim hijenama koje kinje ovaj narod 30 godina, a osobito onaj njegov najprosvjećeniji dio. Malo nedostaje da se štrajk “prosvjetara” ne pretvori u opće demonstracije protiv arogantne i nesposobne vlasti koja Hrvatsku vodi u kataklizmu. S portala nastavnici organizirano upućen je poziv svim sindikatima u zemlji na jednodnevni štrajk solidarnosti. No, on je zasad, ipak samo pokazna vježba…

U ponedjeljak ( 25. studenoga ) izađite na ulicu s nama!– širi se nastavnički eho, od kojeg Plenković dobija “ospice”. A na 15. po redu Pozitivnom koncertu u Zagrebu, tijekom nastupa Dubioze kolektiv, svojih “pet minuta” dobili su i sindikalisti, kao svojevrsni heroji našeg doba ili bolje rečeno glasnogovornici svih nezadovoljnih,  popeli su se na pozornicu, dok je na video-zidu iza njih stajala poruka “Svi ste vi imali učitelja. Koliko vam vredimo?” Na koncertu su, uz Dubiozu, nastupili Hladno pivo i Darko Rundek. Otpor se širi u koncentričnim krugovima. Osnažuje, manifestira, javno iskazuje… A i to je nešto!

Namjera da se puk svjesno drži u neznanju i primitivizmu kako bi se njime lakše manipuliralo, više tako glatko ne prolazi kao nekoć, kad je bilo dovoljno buntovnike prozvati za nedomoljublje da bi ih se ušutkalo. U ovoj se zemlji napokon više ne šuti i ne klanja pred “autoritetima” koji su nas u godinama tzv. domoljubne poniznosti opljačkali, unazadili, gurnuli na europsko dno.  Pretvorili u zadnju balkansku rupetinu u kojoj se nesmetano krivotvore i kupuju diplome, a počastima kite kvazizaslužnici i kvaziakademici, u kojoj se dobijaju invalidnine i braniteljski ratni put  po želji i potrebi, u kojoj ministri kriju svoju , očigledno sumnjivo stečenu imovinu, kao zmija noge, u kojoj korupcija caruje kao modus operandi svakog iole boljeg posla, u kojoj pravosuđe ima svoju cijenu, a mafija  svoju državu, stvarnu moć i utjecaj na sve tokove društva… Ovu energiju koja se na pitanju učitelja i nastavnika akumulirala, bilo bi šteta rasuti ni za što. Na njoj bi se mnogi mnogli ogrijati, na njoj bi se šira slika mogla sagledati i obrazovanje napokon prioritetnim postaviti. A kad bude tako, štošta će u ovoj zemlji biti drugačije.

Učinak te snage koja se zakotrljala je i prvi konstruktivan sastanak koji su školski sindikati održali u Vladi nakon više od mjesec dana štrajka. A s kojeg stižu optimistični tonovi o rješenju koje je bar za korak bliže. Ali, do tada, do konačnog dogovora, nema predaje. Štrajk ide dalje, a veliki prosvjed u ponedjeljak na Trgu bana Jelačića održat će se baš kako je i najavljeno. Očekuje se najmanje sedam tisuća prosvjetara iz cijele Hrvatske, 150 autobusa sa članovima sindikata u obrazovanju, i velik broj građana koji podupiru učitelje i nastavnike, pa i kada im zatvorene škole objektivno stvaraju velike probleme u organiziranju svakodnevnog života.

Nikada sindikati prosvjetnih radnika nisu uživali takvu potporu za svoje zahtjeve kao u ovom štrajku, kojem predsjednik Vlade Andrej Plenković traži tajnog, “petog ortaka”, pa izjavljuje kako je “u ovome riječ dijelom i o jednoj utakmici koja nije isključivo vođena željom sindikata”. Nego čijom ? Zar sindikatima  u obrazovanju trebaju tutori, pokrovitelji, sponzori, za gorčinu i bijes koji kumuliraju godinama zbog nepravde koja im se nanosi? A da predizborno vrijeme jest najproduktivnije za prosvjede, to smo odavno naučili. I oko toga nema nikakvog mistificiranja niti prikrivanja.

Dio odgovornosti, Plenković adresira i na ministricu obrazovanja Blaženku Divjak.

-Svaki ministar odgovara za svoj resor. Ja očekujem da se ovaj problem riješi. Ona pokušava pridonijeti konstruktivno, trudi se u svom resoru i što se toga tiče nema dileme, ali određene izjave koje je davala proteklih dana nisu nikako dobre ni prihvatljive– “opleo” je po ministrici premijer sa “svilenim rukavicama”. No, o eventualnoj smjeni Divjak, nije se izjasnio. A ako ministrici Divjak treba nešto zamjeriti u ovom štrajku, to je njezina politička kalkulantnost, to je njezin poriv da sačuva fotelju umjesto da stane uz prosvjetare i zauzme čvrst stav: ili uvažavanje sindikalnih zahtjeva ili ostavka. No, ostavka ministrici nije ni na kraj pameti,  ali itekako strahuje da ne izazove “bijes bogova s Olimpa”, kao onomad kad su letjeli Most-ovi ministri. Ona još vjeruje da će uspjeti izgraditi “kurikularni spomenik” u slavu svoga lika i djela.

Premijer, pak, također nema petlje zatražiti ostavku ministrice, iako njezine izjave “nisu nikako dobre ni prihvatljive”. Jer, “žetončići” nisu sigurni, počeli su se osipati, a HNS-ove ruke još uvijek njegovu Vladu drže na površini. Pa, umjesto konkretnog očitovanja o sudbini HNS-ove minstrice u Vladi, poseže za klasičnom floskulom o tome kako je njegova želja “imati vladu koja svim građanima osigurava kvalitetniji i bolji život”.

Premijer zapravo samo traži alibi za svoj jednomjesečni grijeh nečinjenja i bahaćenja u odnosu prema učiteljima i nastavnicima čiju je kičmu mislio lako slomiti, kao što se to događalo dosad. Ali je podcijenio sindikate, a precijenio svoju bešćutnu aroganciju, pa je sad u prilici gasiti vatre koje prijete sve ozbiljnijim plamenom. I liječnici najavljuju pobunu, vatrogasci policajci, medicinske sestre…

Međutim, svoju odgovronost za najduži štrajk prosvjetnih radnika kod nas ikad, ne nalazi, kao ni racionalno opravdanje za zatvorene škole. U intervjuu HTV-u ponovio je svoj početni stav o štrajku, za koji, u ime Vlade, konstatira: “Po našem dubokom uvjerenju nema nikakvog razloga za štrajk i nema nikakvog razloga za veliki prosvjed. To govorim krajnje odgovorno, jer u vrijeme kada se plaća povećava, koji je smisao štrajkati”.

Prema tome, Plenković nije ni za milimetar odstupio od svojih stajališta, ali ga masovna podrška građana prosvjetnim radnicima tjera na djelovanje i traženje rješenja, jer se njegova taktika apsolutnog ignoriranja prosvjetnih sindikata pokazala potpuno promašenom. I sad su svi krivi, osim njega, naravno!

Ipak, poručuje kako će učiniti sve da se postigne dogovor i zaustavi štrajk, jer u školu se mora ići. Ali, kako je riječ o iznimno taštoj osobi, čak ni u ovom uzavrelom trenutku, kada realno postoji mogućnost da se štrajk prosvjetnih radnika prelije u opći, od svoje neutemeljene retorike ne odstupa. Naprotiv!

Ovo je vlada koja ima konstruktivnu, otvorenu i prijateljsku politiku prema zaposlenicima u državnom i javnom sektoru kao što ima i prema zaposlenicima u privatnom sektoru koji su srž naše ekonomije– tvrdi, dok mu se narod na pitanju statusa učitelja i nastavnika homogenizira kontra te “prijateljske vlade”. Doista, ako je tako “prijateljska”, zašto imamo masovni štrajk ( preko 90 posto škola) i masovnu podršku sindikata i građana?!

Nitko ne želi da štrajk traje još mjesec dana i da se ugrozi školska godina i obrazovanje učenika, osobito osmaša i maturanata koji su na prekretnici svoga školovanja. Ali, nema tog problema koji će se riješiti ignoriranjem, kao što je to bahato, i za učiteljske probleme posve nezainteresirano, očekivao Plenković.

Stoga, rješenje koje se najavljuje idućeg tjedna neće biti znak senzibiliziranosti premijera i Vlade prema prosvjetnim radnicima i njihovom buntu protiv daljnjeg ponižavanja te profesije, nego vatrogasna mjera vlasti koju je napokon štrajk prosvjetara počeo brinuti. Naravno, zbog straha za vlastitu kožu, a ne ni zbog učenika, ni zbog roditelja, ni zbog kvalitete obrazovanja. Njima je na umu samo kako klatno koje se zaljuljalo umiriti prije negoli ih dekapitira…

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI