U posljednje vrijeme često razmišljam kako sam sretan što imam obitelj. Nitko od nas, pa tako ni ja, nije mogao birati gdje, i u kakvom stanju, će se roditi, ali bez obzira na sve što mi se u životu dogodilo smatram da sam pravi sretnik jer sam imao tu privilegiju odrasti okružen ljubavlju, a znam da mnoge osobe s invaliditetom nemaju tu sreću.
Nažalost, mnoge se obitelji nakon rođenja djeteta s invaliditetom jednostavno raspadnu, neke obitelji prežive ali nikad ne budu obitelj u pravom smislu te riječi, a neke iz te situacije izađu samo još jače. Kao i sve obitelji koje se nađu u toj situaciji, i moja je obitelj doživjela potres.
Nekoliko tjedana nakon mog rođenja, otac je dobio priliku za zaposlenje i otišao je raditi u inozemstvo. Majci je njegov odlazak teško pao. Ostala je sama u bolnici sa mnom, prepuštena strahovima i pritisnuta brigom što će se dogoditi, bez potpore većine bliže obitelji za koju sam bio otpisan. Poslije tog događaja, iako smo ostali obitelj, među mojim roditeljima nikad više ništa nije bilo isto. Dugo godina sam zamjerao svom ocu što nas je tada ostavio same u bolnici i što je umjesto nas radije izabrao posao. Danas mu više ništa ne zamjeram, jer shvaćam da je to bio njegov način da se makne od svega.
Kao što vidite iz mog primjera, moja obitelj nije savršena, nije nikad ni bila. Odrastao sam u neku ruku –u nepotpunoj obitelji, jer je moj otac stalno radio. Bez obzira na sve, zahvalan sam i na takvoj obitelji, jer sam imao životni oslonac u majci koja mi je posvetila svoj život i nije nikad odustala od mene.
Dakle, kako dalje kada se rodi dijete s invaliditetom? Nisam roditelj, ali razumijem sav strah kroz koji prolaze roditelji koji su proveli mjesece u veselju i iščekivanju novog člana, a sada pred sobom imaju bolesno dijete s neizvjesnom budućnošću. Kada vam se takva situacija dogodi imate dvije mogućnosti: Prva je ostaviti svoje dijete u nekoj od institucija i nastaviti sa životom kao da se ništa nije dogodilo. Ako se odlučite ostaviti svoje dijete jeste li sigurni da ćete moći mirno spavati znajući da je vaše dijete prepušteno na milost i ne milost drugima? Druga, puno teža opcija, bila bi prihvatiti novonastalu situaciju i dati najbolje od sebe za svoje dijete te se nadati najboljem. U tom slučaju pripremite se na dugotrajnu borbu ali i upoznavanje svojih mogućnosti za koje niste ni znali da ih imate.
Koju god od te dvije opcije izabrali znajte da su to velike odluke i da će vas pratiti cijeli život. Kao i sve u životu i te opcije imaju svoje prednosti i mane, i što je najvažnije velike posljedice s kojima ćete morati naučiti živjeti. Smirite se i saberite, i što je najvažnije sagledajte sve hladne glave, ma koliko teško bilo. Ako vam se čini da ne možete dalje sami, potražite pomoć. Mnogi su prošli ono što vi prolazite i nema potrebe da sve prolazite sami.
