Neovisni novinarski portal
29.5.2020.
hdz / HRVATSKA / POLITIKA
Pučani i prosvjetari: U Areni “finale Lige prvaka”, na ulicama jad hrvatskog obrazovanja

Pučani i prosvjetari:
U Areni “finale Lige prvaka”, na ulicama jad hrvatskog obrazovanja

Andrej Plenković proživljava svoje političke vrhunce. Kongres Europske pučke stranke, brojni europski konzervativni reprezentativci, političari svjetskog ranga, dvije tisuće europskih pučana iz 40 zemalja usred Zagreba, i šef HDZ-a kao njihov domaćin, ravnopravno s njima, rame uz rame, u svojoj punoj fizičkoj i političkoj veličini. Zar mu je u Hrvatskoj itko ravan? Poput pauna, narcisoidono se razmeće zaslugama da je svu tu europsku političku elitu doveo u Hrvatsku, i dok ga gledate između Daula i Merkel, Tuska i von der Leyen, iz svake njegove geste, svake izgovorene riječi, čitate poruku “to sam ja, i nitko drugi, učinio za Hrvatsku, i cijenite to”.

Pa doveo je finale Lige prvaka u Zagreb, kako je rekao pozivajući se na usporedbu jednog neimenovanog kolege,  “jer ovaj se Kongres mogao dogoditi u bilo kojoj članici naše političke obitelji, a nije slučajno“, pohvalio se Plenković, “da se dogodio upravo u Zagrebu i na 30-tu godišnjicu HDZ-a”.

Dociranje nehadezeovskoj Hrvatskoj

Zar to nije drsko dociranje nehadezeovskoj Hrvatskoj jednim konzervativnim stranačkim skupom tretiranim kao ultimativni nacionalni događaj pred kojim staje sve u ovoj zemlji?

Taj pretenciozni, prepotentni narcis opsjednut vlastitom slikom i važnošću u svemiru, ponaša se kao da u Zagrebu zasjeda Glavna skupština UN-a, a ne deputati HDZ-ove europske pučke obitelji. Netko bi premijeru trebao reći da HDZ nije Hrvatska, baš kao što ni EPP nije Europska unija. Istina, EPP jest najveći europski stranački blok, a Angela Merkel najmoćnija političarka u svijetu, ali Vijećem EU Hrvatska će tek dogodine predsjedati, pa samohvalu neka Plenković čuva za to neizvjesno prvo polugodište 2020.
Dotad, bilo bi dobro da promisli bi li Merkel ili Daul, von der Leyen ili Tusk, sa stranačkog kongresa svoje partije slali narodu poruke eksplicitnog jednoumlja i poistovjećivanja države i stranke na vlasti.

Nema dvojbe da je za članice EPP-a, pa dakle, i za HDZ, domaćinstvo nad summitom europskih pučana počast i privilegija, da je riječ o relevantnom stranačko-političkom okupljanju koje se odigrava baš u Zagrebu, ali imajmo mjere.

“Pučka elita” u Zagrebu bira svog predsjednika, oko čega nema nikakve neizvjesnosti ni nedoumica, jer je unaprijed znano da ta funkcija čeka predsjednika Europskog vijeća na odlasku, Donalda Tuska, inače i jedinog kandidiranog za tu dužnost.
Pučani će u Zagrebu biti fokusirani, kako je najavljeno, na Zapadni Balkan i njegove perspektive pridruživanja Uniji, na mlade, klimu, populističke tendencije u europskoj politici i kako se boriti protiv njih.

Plenković neće ni potrubiti za obrazovanje, a izgara za europske pučane

Isti fokus do daljnjega ima i Andrej Plenković, hrvatski premijer s europskim prioritetima i ignorantskim gardom prema onima koji su i danas, na kiši, poručivali građanima  “potrubi za obrazovanje”. I mnogi su potrubili u znak solidarnosti s prosvjetnim radnicima koji su već mjesec dana u štrajku, a premijer za njih nema vremena. Okupiran je europskom pučkom elitom i vlastitom pozicijom među njima. Doima se kao netko komu je Kongres EPP-a jedina preokupacija i jedina briga. Važno je samo da stranački skup “pučana” protekne besprijekorno, na čast i slavu HDZ-ovske Hrvatske i njega osobno. EPP je doslovce medijski okupirao Hrvatsku, minutažom, udarnim terminima, plasmanom svake vijesti, svakog govora na kongresu “pučana”, kao da je cijela Hrvatska članica EPP-a a ne tek jedna ovdašnja stranka – HDZ. Summit europskih pučana u Zagrebu bacio je u sjenu sve realne probleme i prioritete ove zemlje, jer pučki HDZ oduvijek misli da jest Hrvatska sama.

Premijer o prosvjetarima na zagrebačkim ulicama sada i ne misli. Što je imao, to je čelnicima prosvjetnih sindikata rekao. I od toga ne odstupa. Štoviše, arogantno odbija i sjesti ponovo s njima kako bi se našlo rješenje i djeca vratila u školske klupe. Je li moguće da je predsjedniku hrvatske vlade irelevantno što je 460 tisuća djece izvan nastave, što 96 posto zaposlenih u sustavu obrazovanja prosvjeduje zbog dezavuiranja ove odgovorne i za razvoj svake države krucijalne profesije i bagateliziranja njihova statusa i dostojanstva?!

Nezadovoljstvo se gomila…

Zašto premijer odbija prihvatiti zahtjev “prosvjetara” za korekcijom koeficijenata složenosti rada čime bi se anuliralo njihovo dugogodišnje zaostajanje u plaćama u odnosu na ostale javne službe? Početno je tvrdio da je onih 6 posto povećanja u tri vala tijekom iduće godine, maksimum koji proračun može podnijeti. A onda se ispostavilo, da Vlada nema 400 milijuna kuna za porast koeficijenata učitelja i nastavnika za 6,11 posto, ali ima 1,7 milijardi kuna za povećanje plaća za 2 posto svim zaposlenima u javnim službama. U čemu je stvar?
Nije li preprizemno, funkcije premijera nedostojno, tjerati inat sa sindikatima učitelja i nastavnika jer su se drznuli odbaciti mrvice s premijerskog stola? I na štrajku ustrajati.

Sutra će prosvjetni radnici, dok europski pučani budu zasijedali, prosvjedovati na Markovom trgu, u ponedjeljak na Trgu bana Jelačića. I ma koliko je Plenković vjerovao da će se s vremenom “štrajkaška ekipa” osuti i položiti oružje, ona svakim danom raste. Masovnu potporu učiteljima daju roditelji, umirovljenici, sindikat novinara, policijski sindikat, medicinske sestre.

Lavina se kotrlja, i dok Andreja Plenkovića grije taština, dodatno potencirana kongresom europskih pučana u Zagrebu koji mu puni jedra egocentrične arogancije, nezadovoljstvo se na ulicama gomila. Premijer za njega ne daje ni pet para, pače ni pet minuta svog vremena. A to bujajuće nezadovoljstvo može eskalirati u svakom trenutku. Za indolenciju i bahatost spram onih koji su se godinama obrazovali da bi to znanje mogli prenijeti na nove generacije kao buduće stupove hrvatskog društva, a za to su plaćeni 6-7 tisuća kuna, doista nije vrijeme. Pučani će za dan- dva otići, a problemi Hrvatske ostat će kod kuće. Plenković će se prije ili poslije s njima morati suočiti. Jer, vrč, kako znamo, ide na vodu dok se ne razbije. A ovaj naš već je ozbiljno napuknut…


VEZANE VIJESTI