Neovisni novinarski portal
17.11.2019.
MEDIJI / POLITIKA
Ilustracija, arhiva: Predsjednica RH i Vučić na mostu (foto Ured predsjednice RH)

Kolinda Grabar Kitarović u intervjuu za N1:
Moj otac mesar je krvavo radio da bi me mogao poslati na školovanje u SAD, a u mom dućanu je zbilja bila samo jedna vrsta jogurta…

Ilustracija, arhiva: Predsjednica RH i Vučić na mostu (foto Ured predsjednice RH)

-Nije mene Tito poslao u Ameriku, poslao me moj tata mesar koji je krvavo radio da bi zaradio za to- objasnila je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u velikom intervjuu u Točki na tjedan N1 televizije. Bio je to odgovor na njezinu tezu o “željeznoj zavjesi” iza koje je u Jugoslaviji živjela, a eto, ipak je imala privilegiju školovati se u Americi kamo je dospjela s mrskom crvenom putovnicom koje se, kako je znala reći, sramila.

–To što se moglo izaći, nije to bilo tek tako, slučajno. Josip Broz je bio vrlo inteligentan čovjek i kad je vidio- reći će KGK- da se cijela stvar raspada, da Jugoslavija ekononski propada, da će se uskoro javiti bunt naroda, onda je polako počeo popuštati. I gdje su ljudi odlazili? Odlazili su kao gastajbajteri, slali u novac, koliki je to bio postotak BDP-a tada? Isto tako- dodala je- ako je Jugoslavija bila toliko puno bolja nego što ja spominjem mogućnost izbora jogurta ili bilo čega, zbog čega se raspala u krvi? Zašto je gotovo bankrotirala? Raspala se i stvorila jedan krvavi režim Slobodana Miloševića i svi smo se borili za slobodnu i neovisnu Hrvatsku-  pojasnila je, napominjući kako je u njezinom dućanu zbilja bila samo jedna vrsta jogurta…

Milanović je povratak na staro, a Škoro veliki eksperiment

Odlučila se kandidirati jer želi nastaviti raditi na dobrobit ove države ( nije rekla što to… ), a o svojim protukandidatima, kratko će: “Jedno bi bilo povratak na staro, a drugo bi bilo jedan veliki eksperiment. Hrvatska nema vremena ni za jedno ni za drugo”.

Ima vremena samo za nju, jednu i jedinu, neponovljivu… Jer, kad je došla u Hrvatsku zatekla je opću apatiju, pesimizam, rasulo, kaskali smo za svima, kod nas je recesija trajala dvostruko duže nego u drugim državama EU. Naravno, jer nas je Milanović zadužio za 70 milijardi kuna, podigao PDV na 25 posto jer nije imao ideje što napraviti da napuni državnu blagajnu, rejting Hrvatske u svijetu bio je loš, nicale su žilet žice između nas i Mađarske, nas i Slovenije… Ali, kad je ona uzela stvar u svoje ruke, pa vidimo to i sami, sve je procvjetalo.
–  Danas su ekonomski pokazatelji puno bolji, Hrvatska je puno prepoznatljivija. Međutim, ja još nisam zadovoljna, zato što treba riješiti još puno odrednica. Prije svega, demografija. Trenutni su demografski trendovi usporeni, ali ih treba zaustaviti. Treba nastaviti s podizanjem plaća i to poreznim rasterećenjem poslodavaca. Treba nastaviti s obrazovnom reformom i s mnogim drugim procesima u Hrvatskoj, a i ovim međunarodnim inicijativama koje smo pokrenuli, koje sam pokrenula, kako bi se izvuklo što je moguće više novca i izvana, od europskih fondova koji se danas puno više koriste, do mnogih drugih inicijativa, posebno Tri mora- izjavila je predsjednica
No, što je to konkretno bolje za običnog malog čovjeka, uslijedilo je pitanje predsjednici.

Čak dvije stvari, odgovara. Nije više onakav pesimizam kakav je bio, više ponekad indiferentnost, minimalistički će KGK. Ali je uspjeh što smo se fokusirali na demografiju, a to je, kaže, i njena zasluga. Što točno od tog fokusa ima običan mali čovjek, nije kazala… Ali je obećala egzodus mladih ljudi iz zemlje zaustaviti a za to ima i program. E, to je najvažnije. Ako ima program, to je kao da je problem već riješen… Pogotovo što je i hrvatska povjerenica u Europskoj komisiji, Dubravka Šuica, zadužena za demokraciju i demografiju.

Milanović se ne snalazi, žao mi ga je…

O ugledu Hrvatske u svijetu da i ne govorimo.
Na opasku kako Zoran Milanović tvrdi da je inicijativa Tri mora antiruska, da je Njemačka ne podržava i da nam je samo štetila, KGK veli:
O, ne, ne, ona nije protiv Rusije, nego za brisanje vidljivih razlika između naših 12 država članica koje su, osim Austrije, prošle tranziciju s nedemokratskog u demokratski sustav, iz centralizirano planiranog na tržišno gospodarstvo… Još postoje te mentalne razlike, govori se o staroj i novoj Europi, ističe predsjednica uvjerena kako je otklonjena mogućnost Europe više brzina. Dakle, nije ta inicijativa uperena ni protiv koga, ali se Milanović ne snalazi u tom društvu, i ono što ga je vidjela, bilo joj ga je žao, sjedio je sam, pa je čak i ona prišla i sjela s njim za stol…

Ne misli da je davala lažna obećanja, veća nego ih može ispuniti i nije, kazala je, “rekla da će Hrvatska biti najprosperitetnija za pet godina, tijekom mandata, već da čvrsto vjerujem da može biti i da moramo raditi prema tome. I kao što sam rekla, ekonomski pokazatelji jesu bolji, međutim, to se još nije prelilo na život ljudi i želim da ljudi žive bolje, da osjete to na svojim plaćama. To je sasvim realno i sasvim moguće i to ću predložiti u svom sljedećem programu”, kazala je najavljujući da će 11. studenoga izaći sa svojim programom kojeg smatra iznimno bitnim i držala ga je cijelo vrijeme na stolu kao podsjetnik na ono što je obećala…

Predsjedničke ovlasti i sada smatra sasvim dostatnim. Priznala je da je bila u krivu u pogledu premještanja ureda s Pantovčaka, ali je zato u pet godina uštedjela 25 milijuna kuna, što smatra prilično visokom uštedom s obzirom da je budžet Predsjednika ispod 40 milijuna kuna. Trostruko je smanjila i broj savjetnika i sad se samo čeka da Vlada preda Gradu Zagrebu na upravljanje tri četvrtine cijelog prostora Pantovčaka. Dakle, zaključila je, nije ostvarila samo preseljenje, ali ciljeve koje je time htjela postići- jest.

Kako bi mi HDZ pomogao da postanem pomoćnica glavnog tajnika NATO-a ?

Priznat će da Hrvatska ima problem s dosta raširenom korupcijom, radi koje ljudi odlaze iz zemlje, iako ne vjeruje u to da su svi lopovi na jednoj ili na drugoj strani. A kad je riječ o izboru sudaca Ustavnog suda, misli da bi predsjednik trebao imati utjecaj na izbor ustavnih sudaca, bilo bi objektivnije. Smatra da treba mijenjati i izborni zakon, zalaže se za više preferencijalnih glasova od jednog i za uvođenje elektroničkog glasovanja.

Komentirala je i Škorinu tezu da su ona i Milanović odnarođena elita i da bi bili nitko i ništa bez svojih velikih stranaka. HDZ, rekla je, nikad neće zanijekati, mada sada nije član stranke, ali bila je i krenula od lijepljenja plakata da bi došla do predsjednice, što bez HDZ-a ne bi mogla. Polako se, kaže, uspinjala na domaćoj i međunarodnoj hijerarhiji, i nije nikakva odnarođena elita.

-Odrasla sam u vrlo skromnoj obitelji, živim u istom stanu koji nije ograđen visokom žicom, u centru grada, i ne znam kako bi mi HDZ zapravo bio pomogao da postanem pomoćnicom glavnog tajnika NATO-a ili, primjerice, da dobijem Fulbrightovu nagradu za životno djelo-  samodopadno će KGK.

O političkoj trgovini i promjeni stranačkog dresa, što je slučaj s čak trećinom saborskih zastupnika, reći će kako o tome moraju odlučiti građani na izborima. Mada, zakon to zastupnicima omogućava jer mandat pripada njima, a ne stranci. No, nju u Saboru više brine razina komunikacije, potpuno neprimjeren govor, svađe…a političari bi trebali biti uzor mladima. I kad vide da su političari takvi, to se među mladima širi kao normalno ponašanje, što rezultira eskalacijom nasilja u društvu, fizičkim i verbalnim, vršnjačkim, nasiljem prema ženama, nasiljem u obitelji.

Volim isticati ženstvenost

Žao joj je zbog njezine kćeri, i zbog kolegica, ali sama je već navikla na to da joj se komentiraju odjevne kombinacije i kilogrami. To što nosi, kazala je, ne mora se nužno nekome drugom svidjeti, “međutim, ja volim isticati ženstvenost, jer mislim da stvarno moramo povući crtu pod ona razmišljanja iz osamdesetih, da žena mora izgledati kao muškarac da bi se shvaćala jednako sposobnom ili jednako uspješnom kao muškarac za isti posao.”

Ipak, nije se uključila u pokret “Spasi me” ili “Pravda za djevojčice” nego se od njih distancirala, primjetila je voditeljica N1. No, predsjednica se s tom ocjenom ne slaže. Nije se distancirala, ali na prosvjede ne ide, jer ih je jako puno, pa ako birate, nekome se čini da šaljete krivu poruku…

-Osim toga-  dodala je- prema preporukama Venecijanske komisije, dužnosnici se bi smjeli miješati u rad nevladinih udruga i takvih građanskih inicijativa, iako, naravno, podržavam borbu protiv nasilja nad ženama i posebno nad djevojčicama. Dokazujem to na drukčije načine i pokazujem tako što radim ovdje iz ureda, što pomažemo i u konkretnim slučajevima, a mislim da i mojih trinaest posjeta Afganistanu i ratnoj zoni, gdje sam posebno radila na pravu na obrazovanje djevojčica i žena i borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, koje je tamo stravično, mislim da to isto tako dokazuje.

To ste vi novinari fokusirani na Jugoslaviju…

Odbija tvrdnju da je fokusirana na život u Jugoslaviji, to ste vi novinari fokusirani, brzo uzvraća, i opet počinje objašnjavati svoj govor prilikom dodjele Fullbrightove nagrade kada je spominjala “željeznu zavjesu”.

-Je li se u tom govoru uopće spominje Jugoslavija? Spominje se željezna zavjesa. Ja sam rekla da sam rođena na krivoj strani željezne zavjese. To je metafora. Željezna zavjesa nije postojala fizički, to je metafora za komunizam, a neka država ne može biti malo manje ili malo manje fašistička ili malo manje ili malo više komunistička. Dakle, ili si demokracija ili nisi… Rekla sam da se nije smjelo javno izjašnjavati i pjevati hrvatske pjesme. Mogli ste si upisati na dokumentima nacionalnost. Hrvatsko zagorje nisam spominjala uopće, ne znam, to je netko valjda dodao, a jogurt je isto tako bila metafora za izbor, dakle, nije bilo izbora. Govorila sam svega dva tri puta o tome. Jeste li svjesni koliko sam toga rekla o demografiji, o gospodarstvu, o porezima, o radu Vlade? Tendencija je ljudi da se fokusiraju na taj dio. Ne znam. Taj govor kad sam primala Fullbrightovu nagradu za životno djelo je oduševio sve njih tamo i tu željeznu zavjesu gotovo da nitko nije ni primijetio. Poanta je bila u tome da sam govorila o liderstvu…to mi je bio uvod u to kako sam ja u Ameriku tada došla s predrasudama u tom dijelu i govorila sam o komponentama liderstva, poslavši i suptilne poruke nekim državama koje misle da mogu same… Ja se ne zamaram Jugoslavijom, međutim, gledajte, to da ja karikiram život u Jugoslaviji, stvarno u mojem dućanu se nije moglo kupiti nego jednu vrstu jogurta, i ta sloboda izbora je bila takva kakva je, neki su imali moć, neki su imali vlast tada, drugi nisu. Dakle, svi mi imamo pravo na nekakvu svoju vrstu doživljaja i sjećanja na ta vremena, jer smo ih proživjeli. Naravno, svatko iz svog kuta. Ja iz jedne obrtničke obitelji koja je debelo i krvavo radila da bi si mogla priuštiti ono što smo imali, a drugi su dolazili iz nekih gradskih sredina i tako dalje.

Na Rujevicu će vjerojatno ići, ako nešto ne iskrsne. A njezine teze o NK Rijeci kao rezervnom sastavu Partizana i Zvezde, a Hajduku i Dinamu za koje je navijanje bilo izražavanje domoljubnih osjećaja, možda su malo nespretne. Ali, činjenica je da su se u Rijeci kalili igrači za neke druge klubove i da su dolje bili ljudi koji su imali vlast i moć i koji su isto tako time trgovali. “Ali nikakva mi namjera apsolutno nije bila uvrijediti ni Armadu niti NK Rijeku niti bilo koga u Rijeci, jer, ponavljam, danas to nema nikakve veze s onime što sam ja gledala osamdesetih. Danas je Rijeka hrvatski klub, Armada navijači, vrlo borbeni, strastveni, i imaju onaj moto koji ja imam kao svoj životni moto – krepat, ma ne molat.”

Bila je to pregolema porcija KGK u jednom obroku. Do daljnjega, pazit ćemo da tu vrt hrane ne konzumiramo…

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI