‘Farsa javnog savjetovanja o davanju plaža u dugogodišnje koncesije’ – nazvali su svoj zanimljiv i koristan dopis građanima Pule iz Inicijative građana jasno nazvane Volim Pulu. Iako se bliži zima, ovaj njihov dopis trebali bi pročitati i žitelji svih priobalnih županija, gradova i općinica u kojima se događaju isti ili, po građane, još gori slučajevi bezočnog uzrupiranja i devastacije javnog prostora radi pukog i mizernog koristoljublja.
Naime, iako sada dolazi zima i plaže miruju, vojske mutnih i sumnjivih tzv. poduzetnika u sprezi s kvarnim lokalnim vlastima u tišini već kroje interesne zone za ljetnje žetve atraktivnih plaža i priobalnog pojasa, za zaradu na zajedničkom dobru svih građana RH – pomorskom dobru. Najčešće za to plaćaju smiješne i razumu uvredljive naknade, a vrlo često i nikakve, a o čemu se podaci od nadležnih u pravilu mogu dobiti teško ili nikako. Uza sve to, koncesije za plaže grabe na besramno i besmisleno duge višegodišnje rokove, pravdajući se floskulom dugoročnih ulaganja, a koje najčešće znače gomilanje nepotrebnih i besmislenih sadržaja koji trajno remete i uništavaju prirodnu ljepotu i udobnost plaža.
Ukratko, i Dubrovčani i Splićani i Šibenčani i Hvarani i Makarani i ostali imaju što doznati od žilavih građana Pule, barem određenog broja njih, a koji se, za razliku od većine drugih sredina, još uvijek srčano bore za svoj javni prostor koji iz dana u dan sa sve većim apetitom proždiru predatori iz reda politike i s njima uvezanih poduzetnika. Dopis Volim Pulu inicijative u nastavku prenosimo u cijelosti, a u njemu se jasno upozorava kako je rok za slanje primjedbi na plan raspodjele (čitaj: grabeži) javnih plaža 4. prosinac 2019. godine, dakle ističe za – pet dana:
Karta otprije ne nekoliko godina na kojoj se vide razmjeri gramzljivosti za javnim pulskim plažama
Farsa javnog savjetovanja o davanju plaža u dugogodišnje koncesije
Grad Pula u novom savjetovanju u slučaju davanja pojedinih dugogodišnjih koncesija traži mišljenje javnosti iako je na zadnjem savjetovanju u potpunosti izignorirao više od 400 primjedbi građana protiv privatizacije plaža. U tijeku je javna rasprava o davanju pulskih plaža u koncesije u 2020. godini. Ta je javna rasprava potpuno nepotrebna – građani su se već prošle godine vrlo jasno i prije i za vrijeme i poslije četiri javne rasprave izjasnili protiv koncesioniranja plaža.
I ove se godine ponavlja ta farsa. Građani bi se, “k’o fol”, trebali izjasniti o namjeri Grada Pule da u 2020. da četiri koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja: morske plaže u uvali Saccorgiana, morske plaže na kupalištu Ferijalni savez, morske plaže na kupalištu Ambrela te luke posebne namjene – luke nautičkog turizma “Bunarina” Pula.
S nedavnog prosvjeda ‘šugamanima’ u Puli
Potpuno je jasno da gradonačelniku odnosno gradskoj vlasti nije uopće bitno što građani žele niti drže da su javnosti dužni obrazložiti takav potez. Koncesioniranje plaža služi samo onima koji te plaže žele privatizirati, a gradska vlast izgleda služi samo njima. Već je prošle godine gradska vlast pokazala da nije u stanju dokazati javnu korist od privatizacije pulskih plaža. Iznos naknada za koncesije je mizeran, a činjenica je da se već sada na tim istim plažama putem koncesijskih odobrenja ubire prihod. Ovo je u Odluci na javnoj raspravi planirani prihod od fiksnog dijela naknada za koncesije:
Saccorgiana 6500 kn
Ferijalni 1000 kn
Ambrela 2500 kn
Bunarina 20.000 kn
Samo jedna pravna osoba po plaži plaćala bi taj godišnji fiksni najam, a imala bi pravo potkoncesioniranja i diktiranja cijene ostalima, koji su do sada od Grada dobivali koncesijska odobrenja. Gradonačelnik je prošle godine namjeru davanja koncesija na plaže objasnio i manjim troškovima održavanja pomorskog dobra, što također ne stoji jer, kako piše u Zakonu o pomorskom dobru i Planu upravljanja pomorskim dobrom – kako u slučaju koncesija, tako i u slučaju koncesijskih odobrenja o održavanju pomorskog dobra treba brinuti korisnik koncesije odnosno koncesijskog odobrenja.
Ali je zato pogodovanje pojedincima u prijedlogu Odluke vrlo jasno obrazloženo: “Koncesija za obavljanje tih djelatnosti na pojedinoj plaži kao cjelini omogućila bi obavljanje tih djelatnosti od strane jednog koncesionara i na duži vremenski period.”
S prosvjeda ‘Ne damo Pulu!’
Ove godine u privatizacijski popis nisu uvrštene plaže turističkih zona Zlatne stijene i Verudela. Njihovo je koncesioniranje planirano do 2021., a predložit će se vjerojatno kada se turističkim tvrtkama na tim područjima prohtije.
Ukupni prihod od fiksnog i varijabilnog dijela naknade od te četiri koncesije procijenjen je na 280.000,00 kn godišnje. Promjenjivi dio koncesijske naknade iznosi od 3% od ukupno ostvarenih prihoda koncesionara. Ali nam u obrazloženju prijedloga Odluke lijepo kažu da prihoda od varijabilnog dijela možda neće biti jer “napominje se, kako pretpostavljeni prihod koncesionara ne uključuje troškove koje koncesionar ima za obavljanje djelatnosti (nabava i održavanje opreme, troškovi za zaposlene, porezne obveze i ostalo)”. Tj. ako koncesionar pokaže vještinu u prikazivanju ulaganja i izbjegavanju prikazivanja prihoda.
Članak 9. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama omogućava da se davanjem pomorskog dobra na gospodarsko korištenje mogu druge osobe djelomično ili potpuno isključiti od upotrebe ili korištenja. To što se Grad Pula pravda da je u odluku unio odredbu da se plaže ne smiju ograđivati ne znači da je time onemogućeno da vas koncesionar ne izbaci s plaže ako ne kupite njegov proizvod ili uslugu.
S nedavnog prosvjeda usred Pule
Javnost mora znati koji su razlozi za davanje plaža, na kojima su generacije slobodno uživale, nekome na gospodarsko korištenje, koja je javna korist od toga. Temeljno bi pravilo bilo da se u koncesiju daje nešto što se vlastitim sredstvima ne može izgraditi ili održavati, a u slučajevima navedenih plaža ne znamo da li se i što planira graditi. Ne poznaju se obaveze koncesionara i što građani time dobivaju. Da bi apsurd bio veći, prihod od koncesijskih odobrenja u cijelosti je prihod Grada Pule dok se prihod od koncesije dijeli na tri dijela: trećina naknade ide državi, trećina Županiji i trećina Gradu.
Zakonom je propisano i da rok na koji se koncesija daje ne smije ograničavati tržišno natjecanje više nego što je to nužno kako bi se osigurala amortizacija stvarne vrijednosti ulaganja koncesionara i razuman povrat uloženog kapitala, istodobno uzimajući u obzir troškove i rizike koje koncesionar preuzima za vrijeme trajanja koncesije. Ma kakav će rizik preuzeti koncesionar na Ambreli za 2.500 kuna godišnje i izdajući ležaljke? Problem dugotrajnih koncesija je i smanjivanje konkurentnosti, a dozvola gradnje na koncesioniranom zemljištu će povećati pritisak za gradnju na pomorskom dobru.
‘koncesija=privatizacija’
Apsurdno je i kako su predstavnici gradske vlasti prošle godine pokušali umiriti javnost obećavajući da će “u slučaju da za pojedinačnu lokaciju bude iskazan interes za izdavanje koncesije, Grad ponovo zatražiti mišljenje zainteresirane javnosti. Građani Pule imat će priliku izjasniti se o svakom konkretnom prijedlogu koncesije za pojedinu lokaciju i uvjetima putem javnog savjetovanja”.
U potpunosti su izignorirali veliko protivljenje javnosti privatizaciji plaža putem dugogodišnjih koncesija, ali će u slučaju davanja pojedinih koncesija zatražiti mišljenje javnosti?! Građani su se već izjasnili da ne žele koncesije, što znači da ne žele ni odlučivati o tome kome će pripasti pojedina plaža i pod kojim uvjetima.
Navedeno savjetovanje provodi se do 4. prosinca 2019. godine, a adresa elektroničke pošte na koju se mogu slati očitovanja zainteresirane javnosti je godisnji.plan@pula.hr.
Ovdje se nalaze dokumenti koji su na savjetovanju s javnošću: https://www.pula.hr/hr/eusluge/ekonzultacije/ekonzultacije-u-tijeku/29/plan-davanja-koncesije-za-2020-godinu/
– Na adresu godisnji.plan@pula.hr napišite im samo FUJ! ili PROTIV! ili što vam drugo padne napamet. Rok za komentiranje je 4.12.2019. S obzirom da oni nemaju potrebu obrazložiti privatizaciju plaža, ne morate se ni vi mučiti obrazlaganjem svog protivljenja – jezgrovito savjetuju iz Inicijative Volim Pulu.
