Neovisni novinarski portal
12.12.2019.
REPORTAŽE
“Bukovačka svadba” usred pustog Mokrog Polja: Nadrealna svečanost izvorne narodne pjesme, srpski KUD i Hrvat Zlatko, poljoprivrednik s fakultetskom diplomom i selom u srcu i duši…

“Bukovačka svadba” usred pustog Mokrog Polja:
Nadrealna svečanost izvorne narodne pjesme, srpski KUD i Hrvat Zlatko, poljoprivrednik s fakultetskom diplomom i selom u srcu i duši…

Konac je studenoga, ali gotovo da miriše proljeće na otvorenoj mokropoljskoj pozornici koju su upravo okupirali članovi KUD-a Korijeni Bukovice, akteri tradicijske Bukovačke svadbe, folklornog prikazanja nekadašnjeg običaja prošnje mlade u Bukovici, starog 320 godina. Slika uokvirena nebom kojim jure oblaci zamagljujući one blijedoplave krpice dana na odlasku, i nadom da bi se kiša mogla još malo strpjeti dok “svadba” ne završi. U kazanu, pred vratima zgrade nekadašnje mjesne zajednice koja je nadobudno adaptirana u seosku gostionicu, kuha se vojnički fažol s kobasicama, i provocira nosnice ostarjele, gladne, a ipak strpljive, tihe kuje koju su vlasnici bešćutno ostavili baš ovdje, u Mokrom Polju. Selu između Kistanja i Knina, jedva s tragovima preostalog, postratnog života. Nadrealnoj pozornici na kojoj upravo isprosiše mladu…

U Mokrom Polju nekoć je živjelo preko tisuću duša. Škola puna đaka, bilo ih je, sa sjetom će Jovanka, glavna kuharica bukovičkog prela, čak 360. Danas nema više od 80-ak ljudi, a da nije KUD-a Korijeni Bukovice koji svako malo ovdje održava fikciju života, djece ne bi ni bilo. Ali, KUD ih ima. Okuplja i staro i mlado. Sjedište mu je u Erveniku kod Knina. Čuva tradiciju, običaje i kulturu ovog kraja. I iznad svega, prijateljstvo, brigu čovjeka za čovjeka. Ovo je društvo u kojem nisu važni ni dob, ni zanimanje, ni vjera, ni nacionalnost.

Zlajo, Cvita i Lovre (foto TRIS/G. Šimac)

“Talijan” Todor , spritus movens KUD-a

Spiritus movens KUD-a Todor Krneta, zvani Bino, živi u Italiji, i gotovo svakog tjedna dolazi u zavičaj na probe. Društvo je osnovano u rujnu ove godine, a samo mjesec dana poslije, u Italiji, na festivalu nedaleko od Verone, upravo ovim bukovačkim entuzijastima dodijeljena je prva nagrada! Predsjednica Društva je Olja Đilas, po struci poljoprivredni tehničar, jedva joj 21 godina, živi u Kolašcu, bavi se poljoprivredom i ima svoj OPG “Obrad Đilas”. U KUD-u je od osnutka, i za ovo raspjevano društvo, koje okuplja 30-40 stalnih članova, uvijek nađe vremena.

-Nastojimo organizirati ovakva druženja bar dva puta tjedno, ali iako nam je Općina Ervenik sjedište i naša desna ruka na koju se oslanjamo, ali i ona na nas, obilazimo sva ova sela u Bukovici i donosimo radost i pjesmu, stare običaje, i tako čuvamo našu kulturu i tradiciju- veli mlada Olja, iznimno ponosna na nagradu koju su neočekivano osvojili na međunarodnom natjecanju KUD-ova u Italiji.

Ali, najveći kuriozitet ove osebujne folkloraške skupine besumnje je Zlatko Perak zvani Zlajo, jedini Hrvat među njima, koji je u KUD doveo i svoje dvoje malodobne djece, 9-godišnjeg Lovru i 6-godišnju Cvitu. Svi troje stigoše u Mokro Polje sasvim prikladno u tradicijskim nošnjama Bukovice. Zlajo je omiljeni član KUD-a, a po svojoj životnoj priči, svojoj predanosti selu i starim seoskim običajima, doista je neponovljiv, jedinstven lik!

U kasnim je tridesetima, diplomirani je inženjer agronomije, fakultet je završio u Zagrebu, rođen je na šibenskom gradskom asfaltu, u obitelji intelektualaca. Zlatkova je majka liječnica, otac inženjer strojarstva, urbana šibenska obitelj koja nije imala nikakvih afiniteta ni ambicija prema selu. Ali, Perakovi su porijekom iz šibenskog zaleđa, iz Lađevaca,i kako veli Zlajo,” ja sam jednostavno od najranijih godina taj gen povukao”. Zlajo govori, živi, radi, razmišlja kao autohtoni bukovički seljak. I to ne onaj novovjeki, neko autentični, stari, nekadašnji…

Todor Krneta Bino (foto TRIS/G. Šimac)

Zlajo i pobratim Gajo

– Cijeli život san snažno orijentiran prema selu, izvornoj glazbi i običajima baš Bukovice i Ravnih Kotara. Živim već 19 godina u selu, u Lađevcima, dvadesetak minuta vožnje od Šibenika . Kad san bio kao moja Cvita sada, zavolio san selo i ta ljubav nikad nije prestala. Moj dida je iz Lađevaca, i mada je cili život u gradu, dolazio san kao mali tamo i selo me osvojilo. A krv nije voda. Zavolio san i te njihove običaje, pismu, folklor i to san sve ove godine održavao. Ja više znan o rodbini u selu nego moj čača. Moga san birat, i izabra san. Moji imaju kuću u gradu, imam i ja svoj stan i malo san tu, malo u selu. Ovisi o poslu. Doša san u kontakt s pjevačima izvorne narodne glazbe i to me privuklo, ušlo mi u krv. Upoznao sam Gaju Radmilovića iz Žegara kod Knina koji je pravi čuvar izvorne narodne pjesme, i svi su mu u kući pjevači. Dočim smo se upoznali shvatili smo da imamo iste interese, način razmišljanja, preokupacije. Postali smo veliki prijatelji, k’o braća. Ja redovito odlazim k njemu za sv. Đurđa, on k meni za Svisvete. Od njega san i sazna- priča Zlatko- da Krneta traži pjevača i pita me bi li se pridružija. I kad se rasformira KUD Bukovica- Kistanje, nama koji smo volili izvornu narodnu pjesmu, najvažnije je bilo da nastavimo održavati tu tradiciju i osnovali smo u rujnu KUD Korijeni Bukovice. Nedugo nakon što smo se registrirali, otišli smo u Italiju na manifestaciju tradicijske kulture i običaja -“Sačuvati od zaborava”, i u vrlo oštroj, jakoj konkurenciji osvojili prvo misto– pohvalit će se ponosni Zlajo. A bilo je tu, kaže, KUD-ova iz Srbije, Austrije, Italije, BiH… i samo ” Korijeni Bukovice” iz Hrvatske.

Djecu je, kazuje, vodio sa sobom na probe i druženja po selima, i jednog dana pitao ih hoće li i oni biti članovi KUD-a. -Rado su to prihvatili, kupio sam im nošnje i sad idu sa mnom, sa mnom i nastupaju, to vole, veseli ih, nema tu nikakve prisile, ni govora.

-I moj Gajo je, u Kninu, osnovao KUD, Dositej Obradović se zove, i obe svoje curice uključio, jedna maća njegova gusli, a nema 4 godine. I tako smo išli zajedno na ta druženja, vodio on djecu, vodio ja svoju, i zavolili su. Sad i ne pomišljaju kad ja iden na prela ili na prove, da ostanu kući-  zadovoljno će Zlajo.

Olja Đilas (foto TRIS/G. Šimac)

Lovre i Cvita

U Morkom Polju ljeti se održavaju Mokropoljski susreti gdje se osim narodnih pjesama i igara za koje su zaduženi KUD-ovi, organiziraju i trke magaraca, potezanje konopa… Zimi organiziraju prela u seoskoj gostionici gdje se okupi ono malo preostalog svijeta i s “Korijenima Bukovice” zapjevaju, šale zajedno prepričavaju, nasmiju se, razvesele, druže, i na kraju nekad ispeku, nekad lešaju janje, a za ovu večer su skuhali falož s kobasicama. Proba traje sat-dva, a druženje nekad i do zore! Jedni drugima odlaze na slave, i nikad se među njima ne propitkuje tko je Srbin, tko Hrvat.

– Ovdje time nitko nije opterećen. Onaj tko bi njima zlo učinija ili štogod ružno reka, isto je kao da je to učinija meni. To ne može i gotovo! Gajo i ja smo se čak i pobratimili- povjerit će nam Zlatko Perak. Poljoprivrednik s asfalta koji se vratio selu još u dvadesetim, ali duhom i tijelom, cijelim srcem. Ima krave, telad, vinograd, prodaje meso, sir… i sasvim dobro, kaže, živi od poljoprivrede.

– Imam i jedan kamiončić i bager, pa i tu nešto dodatno zaradin, posla mi ne fali, i zadovoljan sam.

I Zlatkovi su roditelji prihvatili njegov izbor, protiv toga se nije moglo. Jer, kako veli Zlajo, da se ponovo rodi, “sve bi isto napravija”. Nikad se nije pokajao, a “mislin da se za ove pameti i neću”…

Imao je Zlatko i kombajn, išao po Slavoniji i žeo ljudima, kosio i balirao sijeno, ali dogodila mu se teška prometna nesreća, bio je dugo u komi i jedva živu glavu izvukao. A dok je ni mrtav, ni živ ležao, susjed Hrvat mu sav urod pokosio, požeo, odnio… Nasuprot tome, Zlajin lički prijatelj, dok se on borio za život, preuzeo njegove dvije krave, hranio ih, brinuo za njih i kad su se otelile, a Zlatko probudio iz kome, dotjerao u Lađevce prijatelju i krave i telad! Tako je to s ljudima, neki bi ti i krvi dali, a drugi bi ti iz usta oteli…

A djeca, hoće li i ona ostati vezana za selo? -Neka su ona živa i zdrava, pa što budu tili u životu, i imat će, Ja ću to poštovat i neću se mišat- svečano obećava.

Lovre ide u četvrti razred, više od sela i pjevanja u KUD-u, voli jedino nogomet i trenira u Nogometnom klubu Šibenik. Cvita je još u predškolskom uzrastu. Lovre je odličan đak. – Imam petice i pokoju četvorku- referira odmah. Nije mu drago što nema škole zbog štrajka. Zato što će morati ići u školu preko praznika? pitam.

– Ma ne- neću ja u školu kad budu praznici. Reka je čača da priko lita neću ići u školu jer ja nisan ni kriv što škole nije bilo- sasvim će praktično i logično.

Voli pjevati u KUD-u, ne smeta mu što se druži sa starijima, što nije s vršnjacima.

– Ma ionako sam stalno na mobitelu. Kad se nađem s prijateljima onda samo igramo igrice- priznaje uz osmijeh.
Od svih predmeta najdraži mu je likovni. A glazbeni? Ne baš, u školi je to dosadno…

A Cvita, što kaže šestogodišnja Cvita? Sitna, sramežljiva, nježna djevojčica, dobro se snalazi u ovom postarijem društvu, i reklo bi se, sasvim joj je zabavno . Dogodine će u školu i tome se silno veseli. Dosadilo joj je u vrtiću . Prerasla ga je.

– Njoj je dosadno, a šta bi ja da, da mi je u vrtić- ubacuje se Lovre i vragolasto se podsmjehuje.

Grah je gotov (foto TRIS/G. Šimac)

Kad se prokleta politika umiješa, više ništa ne valja…

Dok pričamo, pridružuje nam se i Lora, 12-godišnja članica KUD-a iz Ostrovice, kod Lišana Ostrovičkih. Na probe je dovozi nekad mama, a nekad Zlajo. Obožava tu tradiju i narodne običaje. Lijepo joj je u KUD-u, voli to, pjeva i u kninskom KUD-u i nije joj teško putovati da bi pjevala i družila se. Uvijek se nekako za prijevoz snađe. Mama tu njezinu aktivnost odobrava i sviđa joj se što je u KUD-u.

Polako se spušta noć nad malobrojne mokropoljske krovove. Samo je oko gostione živo. Folkloraši ulaze u sve bolji štimug. Miris vojničkog fažola se širi , iz kazana se naveliko puši, stolovi su već složeni, veselo društvo posjelo i kreće zaslužena večera. Prelo. Počinje zagrijavanje pjesmom, dakako. Vodi je Krneta, kao i sve aktivnosti ovog veselog društva.

Sjedam preko puta koreografa i glavnog pjevača, potpredsjednika KUD-a “Korijeni Bukovice” i pažljivo slušam njegovu priču:

-Dolazio sam u općinu Kistanje još prije 4-5 godina s namjerom da osnujem kulturno-umjetničko društvo, jer sam cijeli život bio u tome. Ali, nisu mi dali. – Vodio sam bitku oko toga dvije i po godine. Na kraju me pozvao načelnik općine i kaže: Evo ti, osnuj KUD i imate nastup za Preobraženje. Nisam se mislio. Pristao sam, jer je to vrjednije od mene i svih nas. Dok u jednom narodu živi njegova tradicija i kultura, dotle smo svi živi. Već za mjesec dana imali smo 57 članova KUD-a Bukovica -Kistanje i 12 nastupa u prvoj godini. Nažalost- kaže- napustio sam to zbog pritisaka i dao ostavku. A 45 puta sam u tih godinu dana dolazio iz Italije u Kistanje radi proba. Ali, kad se prokleta politika umiješa, više ništa ne valja… I tako smo se razišli, ali je većina članova pošla za mnom i onda smo osnovali KUD Korijeni Bukovice. Za 35 dana imali smo već 37 članova, otišli u Italiju i pobijedili! Kupili smo nošnje od svojih novaca, sami platili troškove puta i to nam je bila čast- priča Krneta. Sad ih svi traže, zovu, žele ispričati njihovu priču, pokazati i drugima što znaju i što rade. U prosincu nastupaju u Trstu, u siječnju iduće godine u Beogradu… Svi su kao jedna velika obitelj. I to je načelnik Općine Ervenik znao prepoznati i podržati i na tome su mu svi zahvalni.

KUD u akciji (foto TRIS/G. Šimac)

Bino, treba li ti novaca za KUD?

Krneta dolazi iz Italije svakih tjedan dana, njemu je ovaj KUD, ovi ljudi, ova prela i veselja- sve! Cilj mu je da mlađi članovi preuzmu Društvo, a da im on bude pri ruci u svemu što im treba. Zlatko je, veli, posebna priča.

-Kad je Zlajo došao u KUD, neki su me pitali: Zašto Hrvat? Ali, to su bili oni iz KUD-a Bukovica –Kistanje. Oni više nisu s nama. I nije im tu mjesto. U našem KUD-u su i Srbi, i Hrvati, i Mađari, i Slovenci. Nema fešte kod Zlaje da nije cijeli KUD tamo, ili za sv. Jovan kod mene, za sv. Arhanđela kod predsjednice. Čujemo se svaki dan. Sretko Masnikosa iz Slovenije dolazi redovito na probe. Sinoć mi dođe čovjek i pita me: Bino, trebaš li novaca za KUD? Eto, takvo je raspoloženje prema ovom što radimo. Svaki mjesec imamo prelo u drugom selu i za naš su stol pozvani svi mještani.

Željko Kesić je u KUD-u također od osnutka. Bio je 30 godina u KUD-u Golubić, ali rat je, veli, učinio voje, društvo je nestalo, ” a ja sam se osjećao kao da mi je netko uzeo dio mene”. Preko sina koji je član, ušao sam u KUD “Korijeni Bukovice”, i tu sam našao odušak, lijek duši i svom bolesnom srca. Raduje me ova mladost koja je s nama. Na probe u Ervenik dolazim redovito, a udaljen sam 50 kilometara. Zlajo nam je svima posebno drag, jer ovaj KUD, ovi ljudi, ne prizanju granice ni kad je vjera, ni kad je nacija u pitanju. Svi dobri ljudi, kao naš Zlajo, su dobrodošli. Vrijeme je da se ljudi okrenu sebi, onom čovječnom u nama… zaključuje Željko.
I tome se nema što dodati.

Veselo je u mokropoljskoj gostionici. Grah stalno stiže na stol, toči se vino, pjesma se miješa s pokojom šalom i dosjetkom, izvornom bukovačkom besjedom, a noć pada u slapovima po ovom pustom kraju gdje se život sasvim nadrealno ukazao u svojoj najboljoj varijanti i koncentrirao u maloj seoskoj gostionici i jednoj posebnoj družini. Poput nekakvog vremeplova s kojim smo otplovili u svijet starih običaja, raspjevanih ljudi i neke neobične radosti koja grije…

Zlajo, Cvita i Lovre (foto TRIS/G. Šimac)

Zlajo, Cvita i Lovre (foto TRIS/G. Šimac)

Vođa u dobrom raspoloženju (foto TRIS/G. Šimac)

Zlatko zvan Zlajo (foto TRIS/G. Šimac)

Donačelnica (foto TRIS/G. Šimac)

Lovre i Cvita (foto TRIS/G. Šimac)

Braco i seka (foto TRIS/G. Šimac)

(foto TRIS/G. Šimac)

Mokri polje je doista mokro (foto TRIS/G. Šimac)

(foto TRIS/G. Šimac)

Zlatko i mlade snage (foto TRIS/G. Šimac)

(foto TRIS/G. Šimac)

KUD u akciji (foto TRIS/G. Šimac)

Otac i svekar (foto TRIS/G. Šimac)

Vino iz bukare (foto TRIS/G. Šimac)

Otac isporučuje kćer (foto TRIS/G. Šimac)

Predaja neviste (foto TRIS/G. Šimac)

Nevjesta i sestra (foto TRIS/G. Šimac)

Pjesma… (foto TRIS/G. Šimac)

Svekar i nevista (foto TRIS/G. Šimac)

(foto TRIS/G. Šimac)

Grah je gotov (foto TRIS/G. Šimac)

Zlajo, Cvita i Lovre (foto TRIS/G. Šimac)

 

 


VEZANE VIJESTI