Dosad sam puno pisao o životu i problemima roditelja osoba s invaliditetom, no kako sve ima svoje suprotnosti tako među nama postoje i oni koji se ne zaslužuju zvati roditeljima. To su oni roditelji kojima su njihova djeca s invaliditetom samo smetnja, teret, a nerijetko i predmet za liječenje vlastitih frustracija.
Nasilje prema osobama s invaliditetom od strane njihovih obitelji je puno češće negoli se misli, prijavljuje ili javno govori o tome. U našoj državi nasilje u obitelji tabu tema je samo po sebi, i kad dospije u javnost poneki takav slučaj obično ostane sve samo na zgražanju. Puno veći problem predstavlja ono nasilje koje ostane među četri zida i pakao koji prolaze one osobe s invaliditetom koje nemaju hrabrosti prijaviti nasilje od strane svojih najbližih.
Razloga za neprijavljivanje je bezbroj, i vi i ja ih možemo samo nagađati, ali ne može se poreći da su zlostavljane osobe s invaliditetom u posebno nezavidnoj situaciji. Ako ništa ne prijave, zlostavljane osobe osudile su svoj život na vječni bol i ponižavanje. S druge strane, ako jednom skupe hrabrosti i prijave zlostavljača, prijeti im gubitak kakvog – takvog doma i (ako su nesposobni za samostalan život ili nemaju primanja) život u jednoj od institucija, a to nisu mjesta sigurnosti i kvalitetnog života.
Sljedeći u nizu razloga za neprijavljivanje zlostavljača su preblage kazne. Nakon nekoliko mjeseci u zatvoru zlostavljač je opet vani nakon čega slijedi nova runda zlostavljanja, obično još goreg. Ipak jedan od najčešćih razloga za neprijavljivanje je strah i osjećaj krivnje zbog svega proživljenog.
Zlostavljanje je puno više od modrica i fizičkih ozljeda. Zlostavljanje je sustavno uništavanje tuđeg dostojanstva svakodnevnim ponižavanjem i omalovažavanjem na razne načine, te uskraćivanjem pomoći oko svakodnevnih potreba. Teško je prijaviti one koji su vas donijeli na ovaj svijet, iako vam svaki dan govore da ste nesposobni, da ničemu ne služite i da bi bilo bolje da vas nema. Teško je prijaviti one koji vas svaki dan uvjeravaju da ne vrijedite ništa, a trebate njihovu pomoć da ustane iz kreveta. U takvom okuženju brzo ćete i sami povjerovati da ne vrijedite ništa i da ste samo teret.
Zlostavljanje onima koji zlostavljaju daje osjećaj moći, a zapravo je odraz neljudskosti i zato ako poznajete osobu s invaliditetom koja je zlostavljana ili imate sumnju da je netko zlostavlja prijavite to policiji ili centru za socijalnu skrb. Ne budite samo promatrači!