Zašto je ministar pravosuđa, Dražen Bošnjaković, danas održao konferenciju za novinare? Što je to htio priopćiti javnosti? Da ne može ocjenjivati je li sudac pogriješio kad je, u slučaju višekratnog grupnog silovanja 15-godišnje djevojčice iz okolice Zadra, osumnjičene pustio da se brane sa slobode, jer bi u protivnom to značilo miješanje u rad neovisnog pravosuđa? Ili je htio apostrofiranjem ugroženosti suca, kojemu zbog sporne odluke prijete, pa je za njega zatražena zaštita, osigurati silenzio stampa o ovom slučaju i suca zaštititi od javnih kritika?
Zanimljivo, sucu je osigurana policijska zaštita, osumnjičenima za bestijalno iživljavanje nad maloljetnicom sloboda, s koje će se braniti kad za to dođe vrijeme, a što je sa žrtvom, što je njoj odluka suca u koju se ministar ne želi miješati, donijela? Izolaciju, strah, nesigurnost, samosažaljenje, preispitivanje…? To je hrvatsko pravo i pravda.
Glasnogovornik ŽS u Zadru dezavuira novinarsku profesiju
Ministar staje pred novinare da bi apelirao za mir koji je potreban sudu za rad, prvenstveno, kaže, radi maloljetnice, koju pritom naziva “potencijalnom žrtvom”. Kao da uz kaznenu prijavu nisu priložene i snimke s mobitela koje o nedjelu uvjerljivo govore? Doduše, navodno je baš taj dokaz zagubljen, o čemu je nešto još u ponedjeljak promucao i glasnogovornik zadarskog Županijskog suda Hrvoje Visković…(?!)
Dakle, Bošnjakovića brine kako će sudac raditi i živjeti pod pritiscima i prijetnjama, ali ni približnu brigu ne pokazuje prema žrtvi, iako se u njezinu dobrobit kune. Ministru pravosuđa prije svega je na umu zaštiti kolegu suca, neovisno o tomu je li pogriješio ili nije. “To je njegovo viđenje stvari”, kaže naš ministar, apsolutno ne dovodeći u pitanje oportunost sudačke odluke, kako se s pozicije izvršne vlasti ne bi miješao u neovisno pravosuđe. I ne daj bože oskrnavio njihovu svetost, njihovu nedodirljivost.
O tomu misli državni odvjetnik, koji je podnio žalbu na odluku suda, a njegovo ( ministrovo) je, izgleda, da disciplinira javnost. Doduše, nešto prikrivenije negoli to čine sami suci. Glasnogovornik Županijskog suda u Zadru, Hrvoje Visković, primjerice, već kod prvog obraćanja javnosti optužio je medije da stvaraju percepciju javnosti bombastičnim naslovima koji su jednostrani, služe većoj čitanosti, a ne objektivnom prikazivanju onog što se događa. Čime je izrazio potpuno nepoštovanje prema novinarskoj profesiji, diskreditirajući je bez analize i argumenata, onako, an gro.
Otkad na hrvatske sudove ima utjecaj javnost???
Među osumnjičenicima za ovo gnjusno kazneno djelo pet je punoljetnih i dvije maloljetne osobe, koje su de facto svjedoci zločina. A zločin to uistinu jest, jer sedam grupnih silovanja nad djevojčicom, u godinu dana, pod prijetnjom i ucjenama da će snimke tog odvratnog nasilnog čina javno distribuirati i njima nesretnu 15-godišnjakinju prokazati i pred roditeljima i pred prijateljima, doista je zločin. Ali osumnjičene se svejedno, tek uz mjere opreza, pušta na slobodu. Tamo gdje je žrtva. A žive u istom malom mjestu. Teško da će se oni skrivati. Oslanjaju se na snagu čopora. Spekulira se i s njihovim vezama u policiji… Djevojčica će se prisilno izolirati. Povući. Što je za njezinu psihu, za njezino mentalno zdravlje, pogubno.
I sada se ministar brine o tome kako će sudac raditi ako mediji, udruge građana, civilno društvo, stalno larmaju i dovode u pitanje njegovu nepristranost, pravda odluku suca da zlostavljače pusti na slobodu, iako žive u istom mjestu kao i njihova žrtva, jer “to je njegovo viđenje stvari”. A mir suca, na koji pledira ministar, u interesu je žrtve, kaže Bošnjaković. Što to znači? Da će sudac trebati puno više vremena za postupak, a možebitno ponoviti grešku, ako mediji budu svakodnevno propitivali ispravnost njegovog postupka? Ergo, za eventualnu novu grešku bit će krivi mediji!
Nedopustivo je da ministar javnost ucjenjuje tišinom i izravno se miješa u uređivačku politiku medija, navodno u ime nesmetanog sudačkog rada. Zar nisu, ili bi trebali biti, i mediji neovisni, baš kao i pravosuđe? Uostalom, nisu li hrvatski sudovi već nebrojeno puta dokazali da na njih javnost nema nikakvog utjecaja?!
glasnogovornik ŽS u Zadru Hrvoje Visković
Nepovjerenje u pravosuđe
Dosta je više tog mistificiranja sudačke profesije, tog celofanskog pristupa njihovom radu i njihovim, nerijetko skandaloznim odlukama. Izborom u trajno zvanje postali su gotovo neopozivi, a famoznom neovisnošću apsolutno nedodirljivi. Kao neka vrst nadkaste koja nikomu ne odgovara, koju se ne smije ni krivo pogledati, kamoli kritizirati, jer im od svake kritike srce naprosto prepukne od “duševne boli”. Koja, dakako, ima svoju terapeutsku cijenu. Dovoljno visoku da preventivno ušutka sve kritičare…
Pravosuđe je najslabija karika sustava u ovoj državi, i zbog dugotrajnosti postupaka, i zbog kontroverznih presuda, i zbog velikog broja zastara, a sasvim neprimjereno tomu, suci su najzaštićenija kasta. Od svih kritika brane se svojom neprobojnom, željeznom zavjesom neovisnosti. A to izaziva revolt i bijes građana, generira njihovo nepovjerenje u sudove, zazor i otpor prema njihovim odlukama, ogorčenje zbog njihove neefikasnosti, poriv na djelovanje.
Jer, od vremena pljačkaške privatizacije u kojoj je, sudovima unatoč, mogao prosperirati jedan Kutle s preko 150 tvrtki kojima ni imena nije znao, preko ( ne )procesuiranja ratnih zločina čak i kada su počinitelji sami ubojstva priznali ( Miro Bajramović ), nikad osuđenih ubojica obitelji Zec ili Josipa Reihla Kira, slučaja Glavaš, pa do velikih afera poput Fimi Medie, INA-MOL, HAC, Remorker, afere Mamić… i sl. , malo tko je pravomoćno osuđen, a i neće. Kako imati povjerenja u takvo sudstvo i stoički podnositi njihove odluke? Kako šutjeti da bi oni imali mir u kojem će ” neovisno” presuditi? Pa jedino što ovaj narod još može to je glasno govoriti, izražavati javni otpor i neslaganje sa sustavom koji svojim građanima ne jamči ni pravnu sigurnost, ni pravednost. Javna riječ je zadnja linija obrane ljudskih prava i sloboda, i oprostite ministre, ali šutjeti nećemo! Jer. kad neovisni mediji utihnu, nastupa teror…