Neovisni novinarski portal
22.11.2019.
wheels on fire
Kad udruge zaborave radi koga su osnovane…

Kad udruge zaborave radi koga su osnovane…

Svi znamo da naša mala Hrvatska i nije neko mjesto za život po mjeri osoba s invaliditetom. Sustav ne radi, prava se krše, zakoni se ne poštuju i sve to čini svakodnevni život nemogućim kako osobama s invaliditetom, tako i ostalim građanima ove zemlje. Kao produkt takvog trulog i neučinkovitog sustava nastale su brojne udruge kojih danas u Hrvatskoj ima više od 50 tisuća. Dobar broj ih je motiviran i potrebama osoba s invaliditetom. Ali, kako to one rade?

Da je situacija s udrugama, ne samo brojčano, izmakla kontroli govori i činjenica da se udruge i njihov rad sve češće spominju u negativnom kontekstu. Svako malo u dnevnim novinama osvane članak o nekoj udruzi koja se našla pod istragom zbog zloupotrebe sredstava itd. Gdje su u svemu tome udruge namijenjene osobama s invaliditetom?

Zbog velikog broja udruge ne samo da su postale jedne drugima konkurencija, nego su nažalost postale same sebi svrha, pri tome zaboravljajući one zbog čijih potreba su nastale. Rad udruga sveo se na mahnito prepisivanje projekata, jedni od drugih, i da se pri tome uopće ne vodi računa o potrebama krajnjih korisnika tih projekata, a takav način rada dovodi do vizije bez dugoročnih ciljeva. Zbog tolike ovisnosti o projektima i novcu imamo situaciju da su udruge same sebi postale najbitnije, a ne oni zbog kojih postoje.

Sve je to dovelo do toga da je, usprkos tolikom broju udruga koje „brinu“ o potrebama osoba s invaliditetom, tim istim osobama život sve teži i okrutniji. Stoga se uvijek čudim kada naletim na izjave voditelja udruga koji se hvale projektima, rezultatima, brojem korisnika, uspješnom suradnjom s vlastima, a stvarnost oko mene govori nešto potpuno drugačije.

Tko je kriv za takvo stanje? Najprije oni kojima su te udruge namijenjene – u ovom slučaju osobama s invaliditetom. Mnogi od korisnika tih udruga i te kako su svjesni kakvi im ljudi vode udruge, znaju za brojne nepravilnosti i manipulacije unutar udruge, ali o svemu šute jer se boje da će nešto izgubiti ili nekome se zamjeriti.

Drugi i najveći krivac je država koja nema gotovo nikakvu kontrolu nad mnogobrojnim udrugama, i zbog čijeg sustava ne mogu doći do izražaja dobre stvari koje neke udruge rade. Nadalje problem je i nekoordiniranost između sustava i udruga, jer koji je smisao svega ako se ono što se pokaže dobrim i učinkovitim s vremenom ne uključi u sustav i tako postane dostupno svima.

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI