Neovisni novinarski portal
12.11.2019.
BANDIĆGRAD / eu projekti
Ironični obrat: Živi laboratorij za urbano vrtlarstvo i zeleni krovovi u propaloj tvornici Jankecovih salama i kobasica

Ironični obrat:
Živi laboratorij za urbano vrtlarstvo i zeleni krovovi u propaloj tvornici Jankecovih salama i kobasica

Opustošeni i zapušteni kompleks propale tvornice mesnih prerađevina Sljeme u zagrebačkim Sesvetama trebao bi u iduće četiri godine postati živi laboratorij za testiranje i razvoj zelenih zidova i krovova, urbanih vrtova i akvaponičkih instalacija. Nije ta pomalo ironična vijest o hvalevrijednoj prenamjeni propale tvornice od jučer, ali se uglavnom provukla ispod radara. 

Čitatelj s prosječnim pamćenjem i dovoljnim stažem u praćenju dnevne nam medijske zbilje sjetit će se ne tako daleke 2006. godine i kraja proizvodnje u sesvetskom Sljemenu, obilježenog 35 dnevnim kampiranjem radnika na Markovu trgu u, pokazalo se poslije, uzaludnoj borbi za opstanak tvornice. Onaj bez sklonosti amneziji sjetit će se i Sljemenovog Jankeca, nacrtanog lika s logotipa u valjda šestinskoj narodnoj nošnji, salama i suhomesnatih proizvoda u godinama socijalizma kada je tvornica proizvodila i zapošljavala.

Primijetit ćemo ovdje i da čajne kobasice, šunke za pizzu, šunke u ovitku, čajne paštete i tirolske kobasice pod robnom markom Sljeme nisu s nestankom sesvetske tvornice nestale s tržišta. Pobrinuo se za to Ivica Todorić čiji je sada već bivši koncern par mjeseci prije konačne propasti mesne industrije u Sesvetama kupio Sljemenov brend da bi se proizvodi poslije nastavili proizvoditi u Agrokorovom PIK-u Vrbovec.

Slušali smo poslije o devastaciji kompleksa na 33.000 kvadrata, nestanku strojeva, optužbama za propast na račun zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića čijem su Zagrebačkom Holdingu pripale Sljemenove nekretnine, plantaži marihuane u tvorničkoj hali pronađenoj prilikom gašenja požara i drugim nezgodama koje su zadesile napuštenu i zapuštenu tvornicu mesnih prerađevina.

Prošle je godine velebni kompleks postao dijelom EU projekta ProGIreg koji za cilj ima, kako se to lijepo kaže projektnim jezikom europske birokracije, razvijanje produktivne zelene infrastrukture za urbanu regeneraciju bivših industrijskih područja odnosno za održivi urbani razvoj uz primjenu zelenih i pametnih tehnologija te rješenja temeljenih na prirodi (NBS-Nature Based Solutions). Jezikom razumljivijim općoj populaciji to bi otprilike značilo da je propala tvornica u jednom od gradova partnera uključenih u projekt odabrana da postane tzv. živi laboratorij za suočavanje s izazovima post-industrijske obnove u kojem će se testirati i razvijati ta famozna rješenja temeljena na prirodi.

Na prostoru propale mesne industrije razvijat će se urbana poljoprivreda i vrtlarstvo. Sredstvima Europske unije uredit će se i opremiti obradivo zemljište i pretvoriti u tzv. urbane vrtove koji bi se, po uzoru na već započeti projekt Gradski vrtovi, dali na korištenje građanima Zagreba u svrhu proizvodnje hrane, začinskog bilja i cvijeća. Predviđen je i terapijski učinak tih urbanih vrtova koji bi pomogli socijalnom uključivanju osoba diskriminiranih i isključenih zbog njihova socijalnog položaja, etničke pripadnosti ili invaliditeta.

U planu je i testiranje akvaponičke instalacije, dakle sustava uzgoja biljaka bez tla, kao i izvođenje zelenih krovova i zidova, građevnih elemenata sa živim raslinjem koji smanjuju zahtjeve za grijanjem i hlađenjem, hvataju plinovite čestice i povećavaju biološku raznolikost. U okviru projekta izvode se i šetnica i biciklistička staza koje bi prostor bivše industrije povezale sa naseljem Novi Jelkovec, stambenim betonskim kompleksom u narodu percipiranim kao geto, i dalje sa središtem Sesveta, a sve s idejom da se olakša pristup zelenilu, marginalizirana područja povežu s drugim dijelovima grada, smanji izolacija i potakne fizička aktivnost.

Projekt je osmislilo sveučilište iz njemačkog Aachena, a sudjeluju u njemu još i talijanski Torino, njemački Dortmund, portugalski Cascais, rumunjski Cluj, bugarska Sofija, grčki Pirej i bosanska Zenica. Sve financira Europska unija sa nešto manje od 11 milijuna eura, od čega je otprilike desetina na raspolaganju administraciji Grada Zagreba. Nikakvi konkretni rezultati, izuzev nešto radionica i obilazaka terena, još se ne naziru, ali ima vremena do 2023. godine do kada bi sve trebalo biti gotovo.

U prostorima nekadašnjeg ponosa zagrebačke industrije, mesoprerađivačkog kombinata koji je nakon pretvorbe i privatizacije muku mučio i poput mnogih nam tvornica u mukama i skončao, novcem Europske unije razvijat će se, dakle, urbana poljoprivreda i vrtlarstvo. U tom povijesnom obratu od moćne mesne industrije u jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu preko propasti proizvodnje i tvornice u rođačkom domovinskom kapitalizmu do živog vrtlarskog laboratorija u zemlji integriranoj u zajednicu europskih država, ironije ne manjka.

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI