Neovisni novinarski portal
13.11.2019.
FESTIVALI / KULTURA
Foto; FALIŠ/Jozica Krnić

Viktor Ivančić:
‘Nacionalna kultura dobiva puno ispunjenje u kulturnim ustanovama pretvorenim u logore i mučilišta’

Foto; FALIŠ/Jozica Krnić

Prizorom mučenja na pozornici Doma kulture u Čelopeku, udaranjem letvama i gaženjem po tijelima zatočenika mučilišta tjeranih da na bini te kulturne ustanove bez pogreške pjevaju riječi nepoznate im pjesme, prizorom što ga je na haškom suđenju za ratne zločine iskazao zaštićeni svjedok, Viktor Ivančić snažno nas uvodi u knjigu ‘Iza sedam logora – Od zločina kulture do kulture zločina’.  Secirajući taj jezivo bizarni prizor piše o nekadašnjem poprištu kulturnih aktivnosti pretvorenom u poprište zločina sa inventarom i zatečenim rekvizitima, perverznom načinu na koji su mučitelji ostajali vjerni ranijoj temeljnoj namjeni objekta i sadističkim seansama u kojima su podržavali strukturu i dramaturgiju uobičajenih kulturno-umjetničkih priredbi.  Iz asortimana bestijalnosti počinjenih na sceni samo te jedne kulturne ustanove u naselju kod Zvornika u istočnoj Bosni, u glavu žestoko udara i prizorom u kojemu su očevi i sinovi među zatočenicima prisiljeni na međusobni oralni seks i odgrizanje spolovila.

Kulturna ustanova u Čelopeku jedan je od sedam domova kulture i jedno od ukupno dvadeset i četiri sa kulturom na neki način povezanih mučilišta,  popisanih, opisanih, analiziranih i fotografiranih u impresivnoj knjizi koju nekadašnji urednik Feral Tribunea autorski potpisuje zajedno sa nedavno preminulim zagrebačkim fotografom Hrvojem Polanom i beogradskim novinarom Nemanjom Stjepanovićem. Svojevrsnu foto-monografiju užasa i ratnih zločina počinjenih u kulturnim ustanovama za vrijeme ratova na prostorima bivše Jugoslavije, u kojoj esejistički propituje kontekst okrutnosti i konstrukt nacionalne kulture, uz zaključak da ekspanzija svireposti vuče porijeklo od bolesnog društva, a ne od bolesnih pojedinaca, Ivančić je sinoć predstavio publici sedmog po redu Festivala alternative i ljevice u Šibeniku (FALIŠ).

Knjigu koja otvara mnoga teška pitanja i propituje dijabolični mehanizam kojim su domovi kulture u provincijskim mjestima bivše Jugoslavije za vrijeme ratova devedesetih pretvoreni u logore i mučilišta, književnik Andrej Nikolaidis, moderator sinoćnje promocije, nazvao je remek-djelom. Uvodeći u razgovor sa Viktorom Ivančićem i Natašom Govedaricom, dramaturginjom, istraživačicom i aktivistkinjom specijaliziranom za teme suočavanja s prošlošću, ispričao je kako je za knjigu prvi puta čuo od vrsnog bosanskohercegovačkog novinara Senada Avdića koji mu je rekao ‘da su Krleža ili Kiš pokušali napisati bolji tekst od ovoga, morali bi se žestoko napregnuti’.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

-Viktor u knjizi govori o tome kako je stvoren jedan vojno-zločinačko-kulturni konglomerat koji je istinski izraz naših politika devedesetih godina. Govori o tome gdje su u našoj kulturi izvori tako bizarne činjenice da su baš domovi kulture smatrani odličnim poprištem za najgore zamislive zločine koje ljudi mogu raditi jedni drugima. Ovo je knjiga kojom će jednako biti nezadovoljan svaki od naših nacionalizama. Ovdje je prosto svatko dobio ono što mu pripada po zaslugama – ustvrdio je Nikolaidis i upitao Ivančića kako objašnjava to da su svi naši narodi spontano i simultano došli do ideje genijalne u svojoj brutalnosti i bizarnosti – da baš domove kulture pretvore u mučilišta.

Ivančić je odgovorio da su razlozi prozaični, da su to naprosto bili objekti koji su bili dovoljno veliki i omogućavali prostorne mogućnosti da se mučitelji bave onima koje treba eliminirati te da su na jednaki način korištene sportske i školske dvorane, skladišta i tvorničke hale.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

-Razlog je, recimo, terenski pragmatičan, međutim to nije bio razlog da mi previdimo snažnu simboličku težinu tih postupaka. Ova knjiga uz ostalo je rađena kako bi se razbila uobičajena predrasuda o antagonizmu između kulture i nasilja. Osamdesetih godina stvara se kult nacionalne kulture i ta su borna kola bila kao neka vrsta prethodnice tenkovskih divizija. Umjesto shvaćanja kulture koja bi bila nešto što širi horizonte, počinje dominirati konstrukt nacionalne kulture koji te horizonte sužava. Koncept nacionalne kulture je  iznad svega egzekutivan. Vi gradite nacionalnu kulturu tako da odstranjujete iz te kulture sve ono što je tuđe. Vi čistite svoj jezik, uklanjate iz njega tuđice, uništavate knjige u bibliotekama koje su napisane jezikom koji vam kao nije blizak. Naša teza je da tek u domu kulture koji je pretvoren u logor taj koncept dobiva svoje puno ispunjenje. Domovi kulture u socijalističkoj Jugoslaviji bili su siluete univerzalne socijalističke emancipacije. Podizani su u najzabitijim mjestima zbog toga da bi ljudi imali alternativu zaokupljanju crkvama i krčmama. U trenutku kada takvo shvaćanje kulture pada u drugi plan, oni postaju slijepe mrlje u poljima u kojima stražare himere nacionalnih identiteta. Na neki način na tim mjestima nisu ubijana samo žrtve nego i ta mjesta, odnosno ono što ona simboliziraju,a to je neka sasvim drugačija prošlost koju želiš dotući kao sebi stranu kulturu. Pritom je dosta perverzno zato što su se na mnogim od ovih mjesta simulirale regularne kulturne priredbe. U Domu kulture u Pilici, na primjer, su čak prema zapisima sa Haškog suda neke likvidacije izvedene tako da su puščane cijevi provučene kroz otvor filmskog projektora. Dakle, imali ste neku vrstu simulacije filma gdje vam se stvarna krv cijedi sa platna. I na taj način su te ustanove de facto pretvorene u dodatno oruđe torture – odgovorio je Ivančić koji u knjizi piše o svetom imenu nacionalne kulture što se koči na zastavama kao o samo jednoj od moćnijih ideoloških lozinki za neophodnu i nesputanu eliminaciju, veličanstvenom konceptu koji svoje puno ostvarenje doživljava u domu kulture pretvorenom u logor i mučilište.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

Knjigu je objavila njemačka organizacija Forum ZFD, čija je programska direktorica, dramaturginja i aktivistkinja Nataša Govedarica, objašnjavajućii kontekst nastanka foto-monografije, rekla kako su teme ratnih zločina iako važne, same po sebi teške i često nespretno komunicirane te da se o njima ljudima ne da ni čitati ni slušati ni gledati. Rekla je kako ova knjiga ima sasvim drugačiji pristup i da je rijedak poduhvat da se o tim temama govori kroz medij fotografije i kroz snažan autorski tekst koji se odlično čita bez obzira na težinu teme.

U kontekstu patologije bizarnosti zla Nikolaidisu je napamet pao roman ‘Kako upokojiti vampira’, u kojem Borisav Pekić, govoreći o ekonomiji njemačkih koncentracijskih logora, opisuje kako su mrtve prije nego li bi ih spalili tamo odlagali u neku vrstu piramidalnih struktura, pri čemu se vodilo računa da najdeblji  budu na dnu piramide. – To je nešto što očekujete od efikasnih Nijemaca, ali mi smo na Balkanu poznati po javašluku kojeg u ovoj industriji smrti nije bilo. Javašluka ima u svakom segmentu naših društava dok ne dođe do ubijanja, onda postajemo zaista efikasni – primijetio je Nikolaidis, moderirajući razgovor u kojem je Ivančića pitao i za mišljenje o budućnosti ovdašnjih nacionalizama.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

Govoreći o konstruktu nacionalne kulture kao ideološke propagande koja je proizvela ambijent u kojem će nečovječnost biti legitimirana, Ivančić je izrekao tezu da nacionalisti ili nisu svjesni da agresivnim nacionalizmom nanose neprihvatljivu kulturnu štetu svojim sunarodnjacima ili su svjesni ali ih za to nije briga.

-Pokušajmo govoriti što je taj nacionalizam napravio ovim nacijama iz nacionalnog rakursa. Pokušajmo sagledati te štete. Ili na primjer kada se u Hrvatskoj veliča ustaštvo, da vidimo kakav je to nacionalizam, što je to. Ne postoji veća nacionalna izdaja od izručenja svoje zemlje okupatoru, stranoj sili, što su napravile ustaše. Prema tome, treba govoriti o tom nacionalizmu  u njegovom protunacionalnom aspektu, što Boris Buden kaže o nacionalizmu koji pila granu naciji na kojoj sjedi. Koliku štetu taj nacionalizam donosi nacionalnom aspektu? Možda bi za promjenu ta vrsta kritike odškrinula  neka vrata. Ako postoji nešto kao nacionalni interes, onda su ovdašnji nacionalizmi agresivno protunacionalni , oni agresivno rade na štetu vlastitih naroda. Možda bi ta vrsta kritike bila subverzivnija od one koju uzaludno prakticiramo –zaključio je Viktor Ivančić na pozornici FALIŠ-a, na šibenskoj Maloj loži.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI