Neovisni novinarski portal
15.12.2019.
aktivisti / EKOLOGIJA / ekopis
Foto: TRIS/A.Tešić

Kolektivna akcija:
Znamo kako, zašto i gdje ćemo u gradu zasaditi stablo, a i koju ćemo vrstu odabrati

Foto: TRIS/A.Tešić

Prije nego li se uhvatimo motike i lopate, zasučemo rukave i posadimo stablo na  javnoj površini, ispred zgrade ili u svom dvorištu ako ga imamo, valja nam ponešto znati ne samo o zakonitostima pojedinih vrsta i zaštiti od štetnih utjecaja nego se raspitati i o komunalnoj infrastrukturi u okruženju.

Ekipa okupljena oko inicijative ‘Zasadi drvo, ne budi panj’, o kojoj smo pisali ovdje, šibensko-kninski ogranak akcije ‘Dani kolektivne sadnje drveća u cijeloj Hrvatskoj’, organizirala je predavanje stručnjaka koji je osnovama poučio i nas koji bismo rado zasadili stablo ali pojma nismo imali što nam je i kako činiti. Možda desetak posto od tristotinjak ljudi sa šibenskog područja koji su interes za trodnevnom akcijom sadnje drveća planiranom za kraj listopada iskazali učlanjenjem u Facebook grupu izašli su iz okvira društvenomrežne komocije i došli u šibensku gradsku knjižnicu kako bi poslušali pokoji savjet i preporuku inženjera šumarstva Vice Krnčevića.

Foto: TRIS/A.Tešić

Uputivši nas u teorijske osnove mediteranskih šuma kao i problematiku deforestacije i pionirskih vrsta poput ozloglašenog alepskog bora koji zakiseli tlo ali ga i dugoročno pripremi za sadnju hrasta crnike, Vice Krnčević, mladi inženjer šumarstva, zaposlenik Hrvatskih šuma i volonter u akciji ‘Zasadi drvo, ne budi panj’, skrenuo nam je pozornost na nekoliko pitanja koja ne bi bilo loše postaviti samima sebi prije nego što se odlučimo za sadnju drveća. Zašto sadimo to stablo? Koja će mu biti funkcija? Odgovora li zamišljenoj lokaciji malo, srednje ili veliko stablo? Postoje li na toj lokaciji nekakve instalacije ispod ili poviše zemlje? Koliko slobodnog prostora moramo ostaviti za neometan protok pješaka i vozila? Kolika će tom našem stablu narasti krošnja i deblo? Kakva je kvaliteta tla na kojem planiramo saditi? Tko će kasnije brinuti za posađeno stablo, prvih par godina dok su mu potrebni zaštita i zalijevanje u sušnom dijelu godine? I tako dalje.

Foto: TRIS/A.Tešić

– Listopadno stablo za vrijeme ljetnog perioda svojim lišćem štiti od direktnog udara sunca i smanjuje temperaturu na asfaltu i do dvadeset stupnjeva. Zimzeleno stablo ima stupastu i gustu krošnju i primarna mu je funkcija zaštita od vjetra. Na urbanim površinama najbolje bi bilo saditi neke vrste sa jestivim plodovima, recimo oskoruša, da uvijek možeš proći i ubrati – nabrojio je Krnčević samo neke blagodati stabala u urbanim sredinama i podučio nas u nastavku predavanja da svako stablo ima svoje zakonitosti, različite  potrebe za vodom i sunčevom svjetlošću te savjetovao da prije sadnje svakog stabla proučimo štogod o njemu na internetu.

Foto: TRIS/A.Tešić

Rekao nam je i na što bismo trebali pripaziti prilikom sadnje stabala. Na to koliko će posađeno stablo rasti u dužinu i širinu te podzemnu i nadzemnu komunalnu infrastrukturu. Na kvalitetu tla. Da ne odaberemo krivu poziciju, na vjetrometini ili u nekoj mračnoj ulici koja ne vidi sunca. Na otpornost biljke. Na štetnike poput potkornjaka koji su poharali splitski Marjan ili gljive patogena koja izaziva rak kore pitomog kestena. Na susjede i hoće li im smetati da im stablo jednom kad izraste zakloni pogled na nešto drugo njima atraktivnije. Da rupa bude dovoljno široka i duboka koliko je visina korijena. Da sadnice u posudama možemo saditi cijelu godinu, a one golog korijena u vrijeme kada biljka miruje, najbolje u kasnu jesen. Na jake vjetrove koji ovdje pušu i da mladicu dobro učvrstimo drvenim kolcima, sa barem dva u smjeru juga i bure. Da bi mlado stablo trebalo zalijevati jednom tjedno i povremeno mu obrezivati grane. I tako dalje.

Foto: TRIS/A.Tešić

Koju vrstu posaditi na dalmatinskim urbanim područjima? Krnčević ima svoje favorite – fafarinku, pitomi orah, hrast crniku, žalosnu vrbu, oskorušu, lipu, japanski javor, Judino drvo, lovor, planiku, libanonski cedar i crni jasen, ali kaže da pustimo mašti na volju i odaberemo stablo koje uz dovoljno brige može opstati u dalmatinskim sušnim i vjetrovitim uvjetima.

Foto: TRIS/A.Tešić

Mi smo odlučili posaditi na Šubićevcu još koju fafarinku ili koštelu, stablo koje službeno zovu crni koprivić, a latinski celtis australis. Zato što je otporna i može tolerirati sušu, jer joj pogoduje mediteranska klima, zato što dugo živi, visoko raste, ljeti pruža hladovinu  i ima jestive plodove.

Foto: TRIS/A.Tešić

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI