Neovisni novinarski portal
15.11.2019.
POLITIKA
Fenomen: U raljama lažljivog i nasilnog populizma našeg svagdašnjeg

Fenomen:
U raljama lažljivog i nasilnog populizma našeg svagdašnjeg

Dok se narcisoidno brinemo o svojim vlastitim brigama, svijet bježi u naručje najgorih mogućih opsjenara. Populizam je olakšavajuće skidanje tijesnih cipela i stavljanje nogu na stol. Nasilje je bit populizma i zato se s pravom bojimo kakav nas to svijet očekuje. Populisti ne manipuliraju narodom nego je narod taj koji traži jednostavna rješenja. Poslije populizma nema kajanja.

Kada bismo se u objašnjavanju fenomena populizma poželjeli poslužiti populističkim metodama, tih pet slikovitih i ponekom emocijom nabijenih aforističnih rečenica koje ukratko, tviterovski i narodu razumljivo govore o biti problema i upozoravaju na opasnog neprijatelja, bilo bi za ovu prigodu, dok klizite ekranom u potrazi za sadržajima, i više nego dovoljno. Tu bismo se tada zaustavili, ne otkrivajući ni autore ni porijeklo tih rečenica, ostavljajući vas u uvjerenju da su napisane misli naše, lažući vas i obmanjujući poput svakog pravog populiste.

Kada bismo se u objašnjavanju fenomena populizma poželjeli poslužiti populističkim metodama, napisali bismo već u naslovu neku notornu neistinu koja jednako nema veze sa ispod napisanim u kratkom aforističnom tekstu kao ni sa zdravim razumom. I ne bi nas pritom bilo briga krije li se negdje ipak manjina koja bi umjesto serviranih im rečenica bez izvora i konteksta htjela racionalnije objašnjenje uz neki argument.

Kada bismo se u objašnjavanju fenomena populizma poželjeli poslužiti populističkim metodama, ne bismo sigurno trošili sate i sate na slušanje intelektualaca koji i sami na kraju ojađeno priznaju da njihova riječ i nema neku težinu odnosno nema nikakvu moć i konstatiraju da su intelektualci postali dvorske lude i medijski zabavljači. I ne bi nas pritom bilo briga koliko su ti ljudi pročitali i napisali knjiga niti što bi o fenomenu populizma mogli znalački i argumentirano pričati satima. Bilo bi nam sasvim dovoljno metodom guglanja negdje usput pokupiti nekoliko rečenica koje dobro zvuče, lako se pamte i izvrsno funkcioniraju kao mudri društvenomrežni citati uz prizore zalaska sunca.

Populizam zavodi i oslobađa

Pet rečenica izvučenih iz konteksta za potrebe privlačenja čitateljske pažnje nismo, naslućujete, izmislili niti smo ih ukrali nepoznatom mudracu. Izgovorili su ih među mnogim rečenicama na temu populizma dvoje intelektualaca – beogradska povjesničarka Dubravka Stojanović i zagrebački sociolog, filozof i politolog Žarko Paić. Izgovorili su ih prošlog tjedna u razmaku od dva dana, na šibenskom trgu zvanom Mala loža, pred publikom u subotu završenog sedmog izdanja FALIŠ-a. U nastavku  je kontekst u kojem su izgovorene.

Dubravka Stojanović dobro se sjeća vremena nakon dolaska Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji i danas je, kaže, prođe jeza kada se sjeti euforije, transa i masovnog osjećaja olakšanja.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

-Bio je to osjećaj oslobođenja od civilizacije, od stege političke korektnosti, od svega onog što je naporno, kad morate reći hvala, kad morate reći dobar dan, kad morate biti pristojni. Populizam oslobađa. Vi možete baciti cipele, staviti noge na stol. Takvu vrstu olakšanja osjete društva kada im populisti dođu na vlast. Populizam je skidanje tijesnih cipela. Društvo se osjeća raskomoćeno i misli da može raditi što god hoće –slikovito je i na primjeru beogradska povjesničarka predočila zavodljivost populizma kojem nisu odoljela mnoga društva.

O populizmu je Dubravka Stojanović napisala i knjigu u kojoj iznosi radikalnu tezu o Srbiji kao avangardi populizma u odnosu na Europu i svijet, koja je prigrlila oblik populizma što ga je još u 19. stoljeću patentirao Nikola Pašić, obliku populizma koji je kao nepobjedivi patent klizio sa ljevice na desnicu i u kojega su se ukrcali i monarhisti i komunisti i nacionalisti.

Nema pravog odgovora na pitanje o borbi protiv populizma

-To je model partijske države prisutan u svim našim društvima. Vladajuća stranka se postavlja kao netko tko je iznad zakona i iznad države, čiji su interesi iznad javnog interesa, uključujući interes nacije. Zašto je toliko trajan u našim društvima? Zato što nadomješta socijalnu mobilnost koje ima jako malo. Što to znači? Ući u stranku znači dobiti posao, ući u stranku znači preseliti iz sela u grad, stranka vam nudi tu opciju, stranka vas kupuje, stranka vas korumpira i truje cijelo društvo tim sistemom partijske države. Zato je model vječan jer je ponudio nešto što je nedostajalo pojedincima, način da u društvima koja su mrtva, letargična i pasivna  nešto od sebe urade. I zato nisu u pravu zapadni teoretičari koji misle da će populizam odumrijeti sam od sebe kad se pokaže da nije ponudio ono što je obećao – smatra Stojanović, kao i da nema pravog odgovora na pitanje kakva bi to borba protiv populizma u svakom pojedinom društvu bila učinkovita – bojkot, široka fronta udružena u političkom otporu protiv populista ili ulični sukobi koji joj u mnogim zemljama izgledaju sve realnije.

Izlaz iz ralja populizma ne vidi ni Žarko Paić, uvjeren da intelektualna riječ protiv one populističke nema nikakvu moć kao ni humanizam u srazu sa liberalnim kapitalizmom, u tolikoj mjeri da će ojađeno ustvrditi kako su u svijetu u kojem ne vladaju ideje nego profit i korporacije intelektualci na ovaj ili onaj način postali dvorske lude ili medijski zabavljači. Tvrdi da je današnja kultura u bitnim aspektima svedena na apsolutni spektakl koji više ne donosi nove ideje, da je neoliberalizam ponudio okrilje za jačanje populizma i da je stvar sa populizmom počela uzimati maha sa početkom vladavine vizualnih medija.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

-Što se tada događa sa političkom porukom? Umjesto uma, racionalnosti i retorike u prvi plan dolazi ljudsko tijelo. Netko je ljepši, netko nije, netko se zna ponašati pred kamerama, netko je prepun treme, događa se apsolutna vizualizacija politike. Ako je suvremeni populizam medijska poruka onda je samo po sebi jasno da želi biti jednostavan i da složene probleme ovog svijeta želi prikazati  na krajnje jednostavan način. Zašto? Da narod razumije, da ima pristaše i to masovne. Populizam ima sasvim drugačiji način na koji pristupa narodu. To više nije retorika, to više nisu umni principi, radi se o tjelesnom performativnom načinu, zato što je kod populizma riječ o emocionalnosti. Neki su nam političari simpatični, neki nam ulijevaju povjerenje jer u ključnim trenucima neke krize u nekoliko rečenica znaju reći par riječi – sažeo je Paić televizijske početke ekspanzije populizma i nadovezao se sa novim medijima i tvitovima Donalda Trumpa koji danas mrtvo hladno i bez posljedica laže kako televizije objavljuje lažne vijesti te njegovim pristašama koji mu slijepo vjeruju sve što kaže jer ne korespondiraju sa svojim političkim vođom na racionalan nego na emocionalan način.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

Svim je populizmima Dubravka Stojanović definirala set zajedničkih osobina po kojima ih lako možemo prepoznati i u našem sokaku –  uvijek govori u ime  naroda, izbacuje iz naroda one kojima nije zadovoljan, ne podnosi nikoga tko drugačije misli, plaši narod unutrašnjim i vanjskim neprijateljem, laže i obmanjuje, revidira prošlost kako bi stvarao neprijatelje jer živi zahvaljujući neprijateljima, stalno narodu nudi zaštitu od raznoraznih umišljenih ugroza.

Populizam stvara krize

Rekla je i da se razni populizmi u različitim dijelovima svijeta pojavljuju upravo sada jer koriste  histeriju nastalu zbog tri krize –ekonomske, migrantske i one povezane s terorizmom, premda povijesna realnost i stvarne brojke nisu takve da bi trebale biti izvor populizma.

-Populizam stvara krize, napumpava ih, živi od kriza, uvećava ih, od njih stvara paranoju, strah u društvu i ta retorika krize je ono na čemu populizmi napreduju. Proces globalizacije je najodgovorniji za današnje populizme jer je ubrzao vrijeme i smanjio prostor. U egzistencijalnom strahu gdje bilo koji događaj na planeti direktno na vas utječe,  jako daleki rat u Afganistanu vama dovede migrante, taj egzistencijalni strah je osnova na koju su odgovor dali populizmi. Takva je situacija bila tridesetih godina koje su dale fašističke režime. Kad imamo lomove u društvu demokracija izgleda sporo i komplicirano, izgleda da nema odgovor na krizu i traže se jednostavniji principi, da netko lupi šakom o stol i da izgleda da je sve lako i jednostavno – argumentirala  je Stojanović i dio krivnje za uzlet populizma pripisala neoliberalizmu koji je izbacio emocije iz politike i otvorio time prostor za emotivni bum koji donosi populizam, a dio i socijaldemokraciji koja je napustila ideju socijalne države i otvorila prostor da obespravljene, osiromašene i uplašene mase preuzme populizam.

Foto: FALIŠ/Jozica Krnić

Iznijela je i tezu da je u populizam nasilje suštinski ugrađeno i da polazi već iz razumijevanja naroda kao homogene mase iz koje mora biti izbačen svatko tko ne misli isto te da se s pravom bojimo jer ne znamo kakvi nas populizmi sutra očekuju. Tu je ključnu opasnost populizma podvukao i Paić, populističko shvaćanje naroda kao čiste većine, upozoravajući na domoljubne hajke protiv onih drugih te zaključujući kako svim populizmima nedostaje brige za druge, brige koja proizlazi iz elementarne ljudskosti te da politici trebamo vratiti tu ljudskost i to samo tako da se ne damo obmanuti opsjenarima koji će nam reći da su upravo oni lijek za sve naše povrede.

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI