Neovisni novinarski portal
17.9.2019.
EKOLOGIJA / GOSPODARSTVO / INTERVJUI
Znanstvenik i poduzetnik Dušan Jelić: ‘Razvijam inovativnu tehnologiju za pošumljavanje opožarenih površina i globalnu borbu protiv klimatskih promjena’

Znanstvenik i poduzetnik Dušan Jelić:
‘Razvijam inovativnu tehnologiju za pošumljavanje opožarenih površina i globalnu borbu protiv klimatskih promjena’

Poduzetnika i znanstvenika Dušana Jelića, doktora biologije koji sa svojom biotehnološkom tvrtkom Biota razvija inovativnu tehnologiju pošumljavanja opožarenih i bilo kako ogoljelih šumskih površina, ispitali smo o detaljima tog zanimljivog i globalno važnog projekta. Pokaže li se tehnologija funkcionalnom mogla bi biti od pomoći u rješavanju klimatskih promjena. Plan je, kaže, dobiti sredstva na europskom natječaju i pošumljavati probno u Nacionalnom parku Krka u kojem u Puljanima Biota ima istraživački centar za istraživanje bioraznolikosti, a poslije i bilo gdje na Zemlji. U fazi su testiranja novih metodologija za povećanje efikasnosti. Krovni program naziva ’02’ razvija se u tri smjera tzv. građanskog pošumljavanja, koji se, objašnjava nam, tako zove jer se tehnologije vrte oko građanskih inicijativa ili pojedinaca koji bi pomagali u pošumljavanju i spašavanju planete od globalnog zatopljenja. Jedan smjer je ‘Forest bomb’ – razvoj bombice sa sjemenjem autohtonih vrsta stabala za pošumljavanje velikih i nepristupačnih površina uz pomoć dronova, brzo, jeftino i primjenjivo podjednako u šibenskoj Dubravi ili Amazoniji. Drugi dio, nazvan ‘Forest in the box’, namijenjen je volonterima koji žele uzgojiti svoja stabla za pošumljavanje. Sjemenke sa deklariranim porijeklom u kutiji su sa potrepštinama i uputama za sadnju. U planu je i vlastitim sredstvima i crowdfundingom otkupiti zapuštene poljoprivredne parcele i na njima napraviti utočište za stabla, za ona koja ljudima znaju smetati u dvorištima ali ih ne žele srušiti, a koja bi se mogla presaditi negdje drugdje.

Koliko nepovratnih sredstava planirate dobiti EU financiranjem, koliko prikupiti crowdfunding kampanjom i u što konkretno planirate uložiti dobiveni novac?

Trenutno se razvija projektna dokumentacija za EU financiranje, te prikupljanje sredstava putem crowdfunding servisa. Dok projektna dokumentacija ne bude gotova nećemo znati točan trošak projekta, posebice jer se zasebno planiraju faze testiranja i provedbe projekta. Prvo želimo biti sigurni u naša rješenja, a onda ih krenuti i primjenjivati. Za fazu testiranja potrebno nam je između 300 i 500 tisuća, a za fazu provedbe vjerojatno i nekoliko milijuna kuna. Paketi sa šumom u kutiji su primarno namijenjeni pojedincima koji žele zasaditi svoja stabla ili svoju malu šumu, dok su bombice namijenjene javnim ustanovama i poduzećima koja upravljaju velikim površinama šuma, te trebaju široko primjenjiva rješenja.

Projekt podrazumijeva pošumljavanje opožarenih površina uz rijeku Krku sjemenom autohtonog hrasta kojega je u Dalmaciji sve manje. Zbog čega ste odabrali baš tu vrstu?

Opožarena područja uz rijeku Krku smo odabrali kao naš poligon za testiranje jer se u Puljanima kod Oklaja u općini Promina nalazi naš lani osnovan znanstveno-istraživački centar za istraživanje bioraznolikosti i promociju zelenih tehnologija. U njega dolaze znanstvenici i studenti iz cijeloga svijeta i zbog toga je to idealno mjesto i za praćenje i testiranje naših metodologija građanskog pošumljavanja. Tu možemo u bilo kojem trenutku smjestiti i do 60 volontera. Drugi je razlog da se tu uistinu i nalazi vrlo velik broj opožarenih površina u vrlo nepristupačnim dijelovima kanjona rijeke Krke. Prva testiranja provodimo na privatnim parcelama, a nakon toga ćemo od svih nadležnih institucija zatražili dopuštenja za testiranje na širem području. Hrast nije jedina vrsta koju smo odabrali za pošumljavanje, nego je samo naglašena kao naša ikonična i svima poznata vrsta. Ujedno to je vrsta koja je bila dominantna u šumama koje su dominirale ovim područjima prije dolaska ljudi. Ponekad je vrlo teško zamisliti kako je neko područje izgledalo prije dolaska ljudi, ali za to se koriste razne znanstvene metode i dokazi. Gotovo cijelim područjem Hrvatske su nekada dominirale šume, no one su posječene, vrhunac ogoljenja bio je u razdoblju od II. Svjetskog rata do 90` godine.

Foto: TRIS/A.Tešić, ilustracija

Hoće li hrastu u dalmatinskom kršu faliti kvalitetne zemlje, vlage i drugih uvjeta neophodnih za opstanak? Smatra se da se u tim uvjetima najbolje snalazi alepski bor.

Hrastu ne može ništa faliti u dalmatinskom kršu jer je ta vrsta idealno prilagođena za šivot u tom podneblju i na tom tipu tla. Mladice hrasta vrlo intenzivno niču na mjestima gdje postoje matična stabla da bace žir. Alepski bor je iznimno otporna pionirska vrsta i vrlo je dobar za pošumljavanje iznimno erodiranih površina, no na mnogim područjima se pošumljava njime iako je tlo prikladno i za druge vrste, što će reći da postoji dovoljno tla. Ali pošumljavanje borom je lakše jer je klijavost veća, a stabla u takvim uvjetima vrlo brzo izrastaju u gospodarski iskoristivu šumu, dakle visoki ravni trupci pogodni za drvnu industriju. Hrast koji raste na takvim površinama uglavnom raste sporo i nepravilno, te je njegova iskoristivost za drvnu industriju minimalna, ali njegova važnost za bioraznlikost je iznimna, za razliku od šume bora, gdje je bioraznolikost daleko manja.

Ništa bez alepskog bora

Kakva su vaša iskustva s alepskim borom, u Dalmaciji udomaćenom vrstom  kojom su pošumljene velike  površine, a kojem spočitavaju invazivnost i laku zapaljivost?

I mi smo svjesni da će na nekim površinama biti potrebno primarno započeti sa osjemenjivanjem alepskim borom, ali je onda nakon vrlo kratkog vremena potrebno krenuti sa dodatnim osjemenjivanjem drugim vrstama, primjerice hrastom. Time će se iskoristiti potencijal alepskog bora kao pionirske vrste, ali će se na kraju dobiti kvalitetnije miješane šumske zajednice, koje podupiru najviše bioraznolikosti, a ujedno i bolje podnose požare. Dakle, problem alepskog bora nije u samom alepskom boru, nego u načinima na koji ga se zloupotrebljava da bi se došlo do što većeg profita kroz drvnu masu.

Foto: TRIS/G.Šimac, ilustracija

Gdje bi se prikupljalo i kako bi se čuvalo sjeme autohtonog hrasta koje planirate koristili u projektu pošumljavanja opožarenog područja Nacionalnog parka Krka?

Za to je potrebno uspostaviti otkupnu stanicu i sjemenjaru, a u njoj bi se pohranjivale sve vrste sjemena, uključujući i hrast. Ovo je vrlo važna faza jer sjeme mora proći kroz fazu stratifikacije (izmjena toplih i hladnih ciklusa), kako bi započelo klijanje. Pretpostavljamo da će se sjemenjara nalaziti negdje na području općine Promina.

Zaštita od vjeverica i puhova

Od kakvog bi materijala bile izrađene bombice sa sjemenjem i koja je njihova svrha?

Bombica je izrađena od jezgre koju čini sjemenka ili više njih, malo humusa i gnojiva, te vanjskog omotača od gline. Njena je svrha da zaštiti sjemenku tijekom transporta i fizičkog izbacivanja na tlo, iz ruke ili iz drona, te od potencijalnih predatora koji bi sjemenku pojeli ili odnijeli, recimo vjeverice i puhovi. No, prilikom prvih jačih kiša, ovojnica od gline se otapa i sjemenka dobiva vodu i započinje sa klijanjem.

Kako bi trebao izgledati cijeli taj proces pošumljavanja uz pomoć dronova?

Danas brojne tvrtke nude gotova riješenja za navođenje dronova da ciljano prolaze točno zadane površine i obavljaju sofisticirane zadatke. Naš je cilj da se definira opožareno područje koje se planira pošumljavati, te se paralelno koristi nekoliko dronova koji prilikom niskog preleta ispuštaju bombice na definirano područje.

Foto: TRIS/A.Tešić, ilustracija

Zbog čega smatrate da bi tehnologija koju razvijate trebala biti jeftinija i učinkovitija od uobičajenog uzgoja sadnica u kontroliranim uvjetima i naknadne ručne sadnje?

Uzgoj sadnica zahtijeva jako puno truda i brige, te posebne staklenike gdje će biljke biti zaštićene tijekom klijanja. U takvim objektima koristi se i jako puno sredstava za zaštitu bilja jer su nasadi vrlo gusti. Iako takve ‘zaštićene’  biljke onda imaju vrlo dobru klijavost, one jednom ipak moraju biti presađene u prirodu, te tada opet imamo radikalno odumiranje najslabijih jedinki. U prirodi vlada prirodna selekcija i preživljavaju samo najsnažnije jedinke, te je potrebno posaditi dovoljno sjemena. Sadnice iz uzgoja treba presaditi u prirodu, na ponekad vrlo nepristupačna mjesta. Za to je potreban vrlo skup angažman kvalificiranih radnika. U procesu gdje su potrebni i kvalificirane osobe za uzgoj i kvalificirane osobe za presađivanje, vrlo je teško uključiti volontere i građanske inicijative. S druge strane, u izrađivanje bombica i njihovo bacanje jednostavno rukom može se uključiti bilo tko.

Dopustiti besplatnu prenamjenu poljoprivrednih zemljišta u šumska

Uz opožarena šumska područja u posljednje vrijeme sve više slušamo i o devastaciji šuma prekomjernom sječom. Kakvo je prema vašim saznanjima stanje šumskog nam blaga?

Prekomjerna sječa šuma je svakako jedan od glavnih problema, i smatram da bi Hrvatska morala uvesti neke radikalne promjene ako želimo ostati ‘zelena’ zemlja. Na žalost, sustav šumarstva u Hrvatskoj je mala ‘država unutar države’  i nisam siguran da bi tu mi kao građani išta mogli promjeniti. Šume se tu gledaju kao odlična kasica-prasica i vrijednost šume se samo gleda kroz kubike drva koji se mogu prodati. Nematerijalna vrijednost šume, kao mjesta za rekreaciju, igru, turizam, te kao centara bioraznolikosti, se i ne gleda. Bojim se da će naši napori možda morati biti usmjereni na razvoj privatnih šuma na privatnim zemljištima u vlasništvu građanskih inicijativa, nevladinih organizacija, tvrtki itd. Zbog posljedica rata i generalnog iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja u Hrvatskoj trenutno ima iznimno velikih površina poljoprivrednih zemljišta koja su zapuštene, te bi bilo iluzorno očekivati da će se uskoro pojaviti neki veći interes za njihovo daljnje obrađivanje. Takve parcele mogle bi biti ključ za razvoj novih šumskih posjeda. No. tu bi se i država trebala uključiti i zbog benefita koje pružaju šume, dopustiti potpuno besplatnu i gotovo automatiziranu prenamjenu poljoprivrednih zemljišta u šumska.

Foto: TRIS/A.Tešić. ilustracija

Bi li se ograničili  na pošumljavanje područja uz Krku ili su u perspektivi i drugi zahvati?

Područje oko rijeke Krke je samo jedno od interesnih područja, paralelno razvijamo projekt i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, na području grada Grubišnog polja, gdje je naša tvrtka BIOTA i registrirana. Tu je problem nestanka šuma daleko više vezan uz sječu nego uz požare, ali rješenja koja želimo koristiti su ista.

Rješenje za globalnu borbu protiv klimatskih promjena

Pokaže li se tehnologija funkcionalnom, mogla bi postati i globalno raširena i pomoći u rješavanju problema klimatskih promjena. Kakve su šanse da se to doista dogodi?

Interes za ovakve tehnologije je vrlo velik i svakako postoji jako tržište za taj tip proizvoda. Obični ljudi i brojne nevladine organizacije žele se boriti sa klimatskim promjenama kroz sadnju novih šuma, ali u većini sučajeva nemaju dovoljno stručnosti da bi to samostalno pokrenuli u većim razmjerima. Mi nudimo rješenja koja bi premostila te probleme. Na ovaj način svatko može pomoći, netko će posaditi jedno stablo, a netko milijune, ali ako angažiramo dovoljno ljudi, to znači da možemo napraviti promjenu.

Foto: TRIS/A.Tešić, ilustracija

Na stranicama vaše tvrtke Biota navodite da je globalno pošumljavanje neophodno ako želimo opstati odnosno spasiti planet od globalnog zatopljenja. Kako to?

Na žalost, javnost je jako slabo upoznata sa činjenicama što se ustvari događa sa globalnim zatopljenjem naše planete. Ljudi to doživljavaju kao nešto vrlo potencijalno i neizvjesno, ali činjenice govore da se globalna klima ubrzano mjenja. Više ne govorimo o promjenama koje će utjecati na našu djecu, sada govorimo o radikalnim promjenama klime koje će jasno osjetiti i naša generacija. Svjedoci smo rekordnim temperaturnim maksimumima i minimumima, otapanju ledenjaka i povećanju razine mora, kolonama migranata za koje je sad već svima jasno da ne bježe od rata, već od klime. Veliki broj ljudi živi na područjima gdje je klima već sad postala negostoljubiva i na tim područjima samo raste glad, nedostatak vode, a time i netrpeljivost iz kompeticije za klimom ograničenim resursima. No, mnoge od tih regija su nekada bile obrasle šumom i nižom vegetacijom, a ta vegetacija je omogućavala zadržavanje vlage u tlu, te tvorila bogat humusni sloj zemlje u kojem se mogla uzgajati hrana. Obnova takvih sustava moguća je samo dugotrajnim procesom ponovnog vraćanja prirodne vegetacije i pošumljavanjem.

Foto: TRIS/G.Šimac, ilustracija

 U okviru programu O2 razvijate i projekt sjemenki sa deklariranim porijeklom u kutiji sa potrepštinama i uputama za sve koji žele uzgojiti stabla za pošumljavanje. Dokle se stiglo?

Paket ‘Šuma u kutiji’ je projekt gdje želimo omogućiti pojedincima, obiteljima ili školama da kroz edukaciju o životnom ciklusu stabla također pomognu u pošumljavanju. U samom drvenom paketu nalazi se sve što je potrebno za uzgoj stabla iz sjemenke. U paketu će biti već stratificirane sjemenke, primjerice hrasta, papirnata posudica za sadnju, te humus pomiješan sa gnojivom. U paketu se nalaze i upute za sadnju i brigu o mladici stabla, ta na koji način se kasnije zajedno sa papirnatom posudicom, kroz koju će korijen biljke prorasti, može posaditi u drvenu kutiju u kojoj je sve i stiglo. Cilj je da sve bude u kutiji, ali i da se sve iz kutije može iskoristiti. Paket ima i edukativnu vrijednost jer planiramo razvoj i aplikacije za pametne telefone, gdje se može pratiti razvoj biljke, ali i simulirati rast kroz igru za djecu. Prototip kutije je već izrađen i kroz ovaj projekt planiramo testiranje kolika je uspješnost, klijavost,  u uvjetima kod kupaca.

Ne treba rezati granu na kojoj sjedimo

Koliko je kod nas razvijena svijest o potrebi očuvanja šuma, pošumljavanja i koristi koju imamo od stabala, u šumama i u urbanim sredinama, ne samo u smislu iskorištavanja drveta?

Šume se još uvijek gledaju kao izvor drveta. Ipak među ljudima se generalno budi svijest i sve je više glasova potpore za potpunu zaštitu šuma. Hrvatska se  deklarira kao zemlja plavog mora i zelenih šuma, ali naš odnos prema tim šumama to baš i ne pokazuje. Nedavna istraživanja su pokazala da i turisti primarno po čemu poznaju Hrvatsku jesu njezine prirodne znamenitosti. Pa time, ako želimo očuvati našu najjaču gospodarsku granu, turizam, onda ne bi trebali rezati tu granu na kojoj sjedimo. Hrvatska je prekrasna prirodna oaza i činjenica je da nikada neće postati industrijska sila, pa zašto onda nastaviti sa uništavanjem prirodnih ljepota? Za ovakvu zemlju daleko bi veća reklama bila reći da kroz narednih 10 do 15 godina Hrvatska planira potpuno prestati sječu šuma, te posaditi toliko i toliko hektara novih šuma.

Foto: TRIS/A.Tešić

Vaša biotehnološka tvrtka dobila je nedavno i nešto više od milijun kuna potpore Ministarstva gospodarstva za inovativnost u poduzetništvu i to za projekt Urbani vrt. O čemu se radi?

Projekt Urbani vrt još je jedna od naših inovativnih tehnologija za održivu i zeleniju budućnost. Radi se o uzgoju zdrave i ekološki uzgojene hrane u urbanim područjima. Generalni je trend selidbe ljudi iz ruralnih u urbane sredine, i to se neće tako skoro promjeniti. No, u tim urbanim sredinama postoji veliki nedostatak kapaciteta za uzgoj hrane. Zato se hrana doprema iz stotinama ili čak tisućama kilometara udaljenih megafarmi, gdje se proizvodi na traci. U takvim megafarmama količina je važnija od kvalitete, i zato vaš prosječni paradajz kupljen u supermarketu nema okus niti blizu kao onaj kojeg se sjećate iz djetinjstva, a koji je uzgojen u bakinom vrtu. Naš koncept urbanog vrta zapravo donosi tehnologiju uzgoja vrta na tehnologiji akvaponike, odnosno na principu kombiniranog uzgoja povrća i slatkovodnih riba.

Uzgoj hrane na balkonu, ravnom krovu ili u podrumu

Kako funkcioniraju ti aquaponic sustavi za uzgoj domaće hrane u urbanim uvjetima?

Ovakvi sustavi su vrlo dobro poznati i koriste se širom svijeta za uzgoj hrane u komercijalne svrhe. No naš sustav je dizajniran tako da bude dovoljno mali da stane na prosječni balkon zgrade, ravni krov ili u podrum, ali da ipak proizvodi dovoljno hrane za jednu obitelj. Sustav je modularan i lako se proširuje, te ga je moguće proširiti i uzgajati hranu čak i za prodaju. Time se smanjuje duljina putovanja hrane, što ima povoljan utjecaj na okoliš, a ujedno se i povećava udio zdrave i ekološki uzgojene hrane u vašoj prehrani.

Koliku bi tržišnu cijenu mogao imati takav jedan sustav i kada bi mogao biti dostupan?

Cijena jedne jedinice bi bila između 10.000 – 15.000 kuna, ali cijena bi iz godine u godinu trebala opadati zbog razvoja novih tehnologija. Proizvod bi trebao biti dostupan od 2020.

Foto: Biota, ilustracija

Kod nas je rijetkost da znanstvenici odluče komercijalizirati svoje zamisli odnosno upustiti se u poduzetničke vode. Što je vas nagnalo na takav korak i kakva su dosadašnja iskustva?

Da, to je zbilja rijetkost, iako toga trebamo što više. Znanost mora biti snažno integrirana u gospodarstvo, to je jedini način da se potiču nove tehnologije i ide naprijed. U Hrvatskoj se promovira samo znanost vezana uz državne institucije i Ministarstvo znanosti i obrazovanja vrlo jasno za financiranje podupire samo svoje institucije i svoje činovnike. Znanost van tih zastarjelih okvira se ne potiče, pa stoga gotovo niti ne postoji. Znanstvena istraživanja u privatnom sektoru su iznimno teška i financijski upitna, ali donose slobodu od političkih pritisaka i slobodu aktivnog djelovanja. Tvrtku sam osnovao jer smatram da je za kvalitetnu i dugoročnu zaštitu prirode potrebno razviti nove tehnologije , proizvode i usluge, koje bi omogućile što veće učešće zainteresiranih pojedinaca i organizacija. Komercijalizacijom takvih proizvoda i usluga stvara se financijski okvir iz kojeg se mogu financirati skupa znanstvena istraživanja i aktivna zaštita. Na ovaj način stvara se zatvoreni kružni proces gdje znanstvena istraživanja služe kao osnova za izradu inovativnih novih proizvoda i usluga, koji se komercijaliziraju te donose dvojaku korist kroz same aktivnosti, primjerice pošumljavanje, proizvodnja zdrave hrane itd. i financijsku podršku za nova znanstvena istraživanja.

 

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI