Neovisni novinarski portal
17.9.2019.
POLITIKA
Zašto Đakiću smeta Pupovčeva usporedba NDH i RH?

Zašto Đakiću smeta Pupovčeva usporedba NDH i RH?

Kad nasilje negirate, minorizirate ili relativizirate, ono postaje- “normalno”. Prihvatljivo. A u Hrvatskoj se sustavno, tri desetljeća, još od Tuđmanove zahvale Bogu što mu žena nije Srpkinja ni Židovka, nasilje nad pripadnicima manjinske srpske zajednice tolerira, nerijetko i potiče kao neka vrsta mirnodopske odmazde za stradalnike i žrtve Domovinskog rata. Za agresiju JNA i srpskih paravojnih snaga na Hrvatsku. Na to se u ovom društvu slabašne demokratske kulture i prenaglašene nacionalne isključivosti gleda kao na ispravljanje “nepravde”. Prema građanima srpske nacionalnosti, makar bili i najlojalniji hrvatskoj državi, izražava se podozrenje. Tjera ih se u geto. U kojem im, nažalost, postaje sve komotnije i sve ugodnije.

Nije stvar u osudi nasilja, nego u stvaranju društvene klime u kojoj nasilje i zločin iz mržnje, neće biti mogući. Stvar je u poticanju integrativnih procesa, nasuprot dezintegrativnim, suradnje i tolerancije, naspram podjela i mržnje. Stvar je u bespoštednom sankcioniranju već i samih natruha fašizma koji se neshvatljivo dugo kotrlja našim ulicama, stadionima, javnim prostorima. Stvar je u izgubljenim generacijama koje su permanentnom indoktrinacijom učene da mrze. One danas kumuliranu mržnju kanaliziraju u nasilje. Koje im se tolerira ili tek simbolično sankcionira. Jer su svojim uslugama zadužili one koji bi ih trebali osuđivati…

Milorad Pupovac (Foto: HTV)

Nezdrava i neiskrena politika rađa nezdravo društvo

Kod nas se sve svodi na to da se počinitelje nasilja retorički osudi i time je posao političara obavljen. Ostalo je, kao, stvar institucija. Ali, nije. Politika definira stanje i psihologiju društva. Ona politika koja nema smjelosti obračunati se s ustašlukom i izbaciti iz javnog prostora službeni pozdrav zločinačke NDH – Za dom spremni – nego mu daje “selektivno”pravo građanstva, smatrajući ga prihvatljivim kad se kliče pred HOS-ovim spomenicima, neiskrena je, karikaturalna i nezdrava. A nezdrava politika generira bolesnu društvenu atmosferu. Jer, bolesno je nasrtati na malobrojne, preostale pripadnike jedne manjinske zajednice 24 godina nakon rata, samo zato što su srpske nacionalnosti. Ili zato što navijaju za Crvenu zvezdu, što usred Brača govore ekavicom, što u Vukovaru koriste ćirilićno pismo. Koga oni time ugrožavaju? Zar većinu?

Jednako je bolesno i u crnim odorama s ustaškim, a tobože HOS-ovim, znakovljem paradirati ulicama Knina, i nepostupanje policije braniti legalnom registracijom HOS-a i prigodom u kojoj je ustaševanje dozvoljeno, ma koliko bilo prijetnja ne samo manjini, nego i razumnoj većini.

Oni koji nasrću na Srbe i kad ih ovi ni pogledom ne očešu, s jednakom agresivnošću i prezirom idu i na one koji njihovu nacionalističku isključivost, zapravo sirovi primitivizam, ne dijele. Nisu li ovih dana i povjesničaru Hrvoju Klasiću poručili kako bi mu rado na sprovod došli u ” crnim HOS-ovim odorama na kojima stoji ponosno ZDS”? A sve to taj zadrigli, polupismeni društveni talog čini jer može. Jer je stvorena takva klima u društvu, u kojem temperaturu određuju braniteljske udruge oko kojih se okupilo sve i svašta, pa se od kukolja više ne vidi pravo braniteljsko klasje.

Rat kao referentna točka u miru

Tko kaže da branitelji mogu činiti što hoće, prijetiti komu hoće, prozivati koga hoće, šikanirati i etiketirati koga se sjete, nepoštivati institucije i blokirati plinskim bocama ulice, samo zato što su priskrbili status koji proizlazi iz njihove ustavne obaveze, a ne iz njihove domoljubne nesebičnosti? A kod nas mogu. I time pridonose klimi nesigurnosti, nereda, zastrašivanja, diskriminacije i privilegiranja. Rat je i poslije 24 godine referentna točka u miru.
To Hrvatsku dugoročno ukopava u rovove vječitih podjela, mržnje, netolerancije i besperspektivnosti. To je otjeralo 300 tisuća mladih, mahom obrazovanih, ljudi iz ove zemlje. Jer ona nije stvorena za sve njezine građane, nego samo za neke…
I zato nije dovoljno da predsjednik Vlade, Andrej Plenković osudi nasrtaje na nacionalni i fizički integritet građana srpske nacionalnosti u Uzdolju, Đevrskama, Supetru, Viškovu…a da i dalje ne vidi da su oni posljedica društvene klime koja je marljivo stvarana u ovoj državi. Naprotiv, Plenković tvrdi da je “pitanje zaštite prava srpske manjine u Hrvatskoj uređeno po najvišim europskim standardima koje će ova Vlada i dalje njegovati, kao svoju političku volju i ostavštinu prvog hrvatskog predsjednika “(?! ). Što znače standardi koji se primjenjuju s figom u džepu?
Doduše, premijer poziva sve u Hrvatskoj da pridonesu kreiranju tolerantnog , a ne konfliktnog ozračja, jer se ono začas može pretvoriti u spiralu mržnje, ako mu se ne stane na kraj. Ali, kome to govori onaj koji i po definiciji ovom zemljom vlada???

Hrvatski ugled 

-Mi kažemo dosta spirali mržnje. Koje mi to pitanje nismo riješili, bilo da se odnosi na nas kao državu ili na prava srpske manjine ili bilo koje druge manjine- pita se Plenković kojemu nervozu potencira činjenica da su se nacionalistički nasilnički ispadi zaredali uoči skorog hrvatskog preuzimanja predsjedanja EU-om. Jer, ta njegova slika prema vani, za njega je neusporedvo važnija od one kod kuće. Zar zbilja ne zna koja to pitanja njegova vlada nije riješila i koja su to pitanja vladinom politikom oportuniranja i nečinjenja potpuno eksplodirala?

Istina, itekako je važno da je policija reagirala brzo i privela počinitelje napada u Uzdolju, Đevrskama i Viškovu. Ali, teško se složiti s Plenkovićem su to djela individualnih osoba čije ponašanje nije odraz bilo kakve politike i klime u društvu. Ili da Vlada i parlamentarna većina grade politiku uključivosti svih nacionalnih manjina, štite njihova prava, žele da se svi pripadnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj osjećaju i dobro i sigurno i od toga nema odstupanja”. Ali što poduzimaju da bude tako?

Koliko se “manjinci” osjećaju dobro i sigurno pokazalo se tijekom ovog ljeta kada su bili permanentna meta kojekakvih nasilničkih skupina ili pojedinaca odgajanih u mržnji i preziru prema manjinama, osobito srpskoj. Oni su poraz društva i, nema sumnje, plod klime koju je proizvela vladajuća politika i od toga ne mogu biti abolirani.

Hrvatska srećom nije izolirani, usamljeni otok koji živi mimo svijeta što je okružuje. I zato vjerojatno nema razloga za Pupovčev strah da bi i ova hrvatska država mogla završiti kao ona “endehazijska” 1945. Ali, daleko je ona od međunarodnog ugleda koji joj pripisuje Plenković, više radi sebeljublja, negoli slijepog domoljublja…

Getoizacija

Premijer, međutim, ne vidi ono na što će upozoriti zastupnici SDSS-a, da se nakon divljaštva u Uzdolju pokrenula prava medijska haranga protiv žrtava napada i onih koji su stali u njihovu obranu. Vlasnika lokala u Uzdolju Borisa Petka desničarski portali su proglasili prvorazrednim četnikom krvavih ruku koji je u kninskom zatvoru premlaćivao zarobljene hrvatske vojnike, pozirao pred fotoaparatima s Kapetanom Draganom, slavio Dražu Mihajlovića… Ma i da sve to jest tako, a teško može biti jer je za krajinskog vojnika Petko bio premlad, zar to može opravdati nasilje kojemu je bio izložen i on i njegovi gosti? I u čije ime, za čiji račun je demoliran kafić, premlaćeni ljudi, prestravljena djeca koja su se usred ludila zatekla?

Petko je četnik i zato je napadnut, ne zbog Crvene zvezde, navodno, govore privedeni počinitelji, “torcidaški” talibani koji godinama provode teror, šire mržnju, “zavode red” u ovoj zemlji. A četnik je i Dobrivoje Arsić, 70-godišnji srpski povratnik iz Viškova koji se sukobio s pripadnikom državne službe za spašavanje zbog parkirnog mjesta. Susjedi svjedoče da tu nije bilo nikakvog fizičkog napada, nikakvog vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, i ako je bilo problema, mogao ih je samo Arsić izazvati.

A Milorad Pupovac? Pa taj je tek četnik nad četnicima. Hvidra traži da se protiv njega pokrene kazneni progon, zbog kaznenog djela povrede ugleda RH . Josip Đakić veli da je Pupovac prešao svaku mjeru, em uspoređujući Hrvatsku s NDH, em je optužujući za provociranje nestabilnosti u regiji. Traži se žurno javna isprika Milorada Pupovca građanima RH, a ako to ne učini, ističe se u priopćenju Hvidre, od Plenkovića zahtijevaju da odmah raskine koaliciju sa SDSS-om.

Ćirilica

Ali, što to smeta Đakića, inače “uzornog hrvatskog muža” koji, da je ovo pravna i demokratska država s jasnim sustavom vrijednosti, ne bi mogao ni primirisati blizu Sabora, a kamoli u njemu sjediti kao “uvaženi zastupnik” ? Usporedba RH s NDH? Zašto? Pa zar on nije od onih koji smatraju NDH povijesnom težnjom hrvatskog naroda, a ustaše “hrvatskom vojskom” kojoj je u Bleiburgu podignut i spomenik? Zar nije točno da je ustaška NDH počivala na rasnim zakonima i mržnji, napose prema Srbima ( Romima, Židovima, antifašistima…) ? Zašto sad, pak, Đakiću ne konvenira usporedba RH s NDH ako u Pavelićevoj Hrvatskoj ne vidi ništa zbog čega se ta paradržava i njezini akteri ne bi rehabilitirali?

I tako, paradoks do paradoksa, incident do incidenta, slučaj za slučajem, nasilnici se formalno osuđuju a žrtve proskribiraju, pa kad uzmete sve zajedno, sve postaje relativno, i time se, dakle, ne treba zamarati.
A Srbi, što oni čine? Zatvaraju se u svoj manjinski geto u kojem se osjećaju najsigurnije. Podižu dobrovoljno zidove, produbljuju podjele.

Ovih je dana usred Bukovice, u Kistanjama, u prigodi obilježavanja lokalnog Nogometnog kluba Bukovica izdana monografija koju je platila općina Kistanje, a tiskana je samo na ćirilici. Mada su za NK Bukovicu igrali i Srbi i Hrvati, i mada u Kistanjama malo tko piše ćirilicom. Ali, neka se zna da su oni Srbi, da je klub srpski ( makar je bukovički! ), da je to njihovo pismo i njihov nacionalni identitet. Nisu time ništa pametno postigli, samo su animozitete produbili. I izazvali nesuglasja čak i unutar srpske zajednice. Jer, politika podjela i netrpeljivosti ne odgovara ni srpskoj manjini ni hrvatskoj većini. Na tom valu nacionalne isključivosti i nepomirljivosti mogu jahati samo oni koji osim mržnje nemaju što drugo ponuditi. Kojima treba rat da prikrije njihovu nesposobnost za mir.

Ergo, jedna mržnja hrani drugu i taj lanac nesreće čini sve čvršćim i otpornijim. Vlast je najodgovornija i najpozvanija presječi ga, ali što čeka i ta šutljiva većina s obiju strana. Zašto na svaki čin nasilja ne izađu na ulice tisuće miroljubivih građana željnih normalnog života u zdravom, multietničkom društvu i pomete smeće koje zagađuje javni prostor?

Josip Đakić (Foto Rabor RH)

 

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI