Neovisni novinarski portal
24.8.2019.
wheels on fire
S prijateljima je sve lakše, pa i invalidnost

S prijateljima je sve lakše, pa i invalidnost

Kasnije tog ljeta, otišli smo još jednom kod Stipe, ali ovaj put samo nas par prijatelja, tek na jedan dan. Te godine bili smo pozvani još jednom u Kukljicu na krštenje Stipinog kumčeta. U istom tom razdoblju, bio sam i na dva vjenčanja, mojih prijateljica. Na jednom sam bio s rodicom Marijom i Stipom, a na drugom samo sa Stipom. Josipovo i Marijino vjenčanje smo proslavili super. Odlično smo se proveli. Uvijek mi je posebno drago biti dio slavlja, pogotovo kad slave oni do kojih mi je jako stalo.

Naravno da su dio moje svakodnevice i dalje bili i Monika, Nia, Jelena, Matea i Ivana, Bare i Petra i konstantno druženje s njima. Ali ipak su ovo bili događaji koji su nekako najviše obilježili ovo moje životno razdoblje.

Stručni ispit

Što se tiče posla, s ravnateljicom je dogovoreno da ću za sada još uvijek biti pola godine u ogranku, a drugu polovicu godine u središnjoj knjižnici. Rad u ogranku mi je i dalje bio draži jer je iziskivao puno više kreativnosti, osmišljavanje radionica, igrokaza i puno je veća interakcija s korisnicima. Kolegica Edita, koja radi i sada sa mnom u ogranku, je super i slagali smo se uvijek u svemu, pomagali smo jedno drugom i uvijek mi je davala prostor za „kreativnost“ koja je potrebna u ovom poslu svakodnevno. Nekad bi sa mnom u ogranku radile i Emilia i Lidija, kad bi Edita bila odsutna s posla zbog nekog razloga, a i s njima sam, kao što sam već pisao, super funkcionirao.

U međuvremenu, prijavio sam i stručni ispit za rok u prosincu 2018. Dosta su mi u pripremi pomogle Monika i Nia, a što se tiče zakonskog djela ispita tu mi je dosta pomogla i Ivana uz kolegicu Mateu sastavivši za mene najmanje kompliciranu skriptu. Bio sam zahvalan svim tim divnim ljudima i što nisam sam u svemu tome. U Zagreb sam se uputio 12 prosinca 2018. Odlučili smo poći dan prije i prespavati da nam bude lakše. Usput smo ja i mama otišli pogledati Zagrebački advent, a tata je ostao u hostelu. Kasnije navečer, ponavljao sam gradivo s kolegicom Ivonom, i razmišljao u sebi kako bude – bit će, mada me trema sve više obuzimala. Naravno da je noć pred ispit bilo nemoguće spavati . Tu sam noć proveo pričajući sa Stipom i Monikom koji su me najviše tješili i vjerovali u mene.

Prva božićnica i zakašnjele vodene kozice

Na kraju se ispostavilo da su bili u pravu jer sam stručni ispit položio s odličnom ocjenom i brzo krenuo doma. Putem smo se uspjeli i slikati na snijegu i ručati u restoranu koji kao da je bio uronjen u bijeli snježni pokrivač. Nakon povratka doma, mogao sam se napokon malo opustiti i posvetiti blagdanima, a konačno sam dobio i svoju prvu božićnicu. U travnju 2019 sam napokon završio svoju prvu autobiografsku knjigu, za koju sam prilično brzo našao lektore i ilustratore. Trenutno očekujem da se poslože još neke stvari prije nego što knjiga ugleda svjetlo dana, što će, nadam se, biti vrlo brzo.

Ove godine oko Uskrsa sam se nažalost zarazio vodenim kozicama . Nije nimalo lako u 31-oj godini dobiti vodene kozice jer su simptomi puno jače izraženi kad dobiješ kozice u zrelijoj dobi, nego kao dijete. Dva puta mazanje sa sprejem uz pomoć majke, temperatura iznad 41 stupanj, mučnina, nepodnošljiv svrbež – sve su to odlike koje prate ovu zaraznu bolest. Moj savjet je za sve koji se nađu u sličnoj situaciji da pokušaju biti strpljivi, i da ublažavaju iritacije na koži toplom kupkom. Definitivno je puno bolje to pokušati preboljeti dok si dijete. Sad definitivno nakon ovog iskustva znam zašto se ovo zove dječja bolest.

Prvo duže izbivanje iz kuće, bez mame

U međuvremenu sam, u travnju 2019., naišao na portal TRIS za koji sam nastavio pisati o svom životu , u kolumni pod nazivom: WHEELS ON FIRE. Kolumna je i dalje čitana, a šefovi opušteni i dobri, tako da se nadam da će ovo potrajati, i da ću još neke projekte odrađivati za njih ,zasad sam jako zadovoljan…

U lipnju 2019., pred novi godišnji odmor, smo, ona ista ekipa od prošle godine, odlučili posjetiti Stipu na Kukljici gdje opet odrađuje sezonu. Ovaj put smo pošli na cijeli vikend . Imali smo smještaj u apartmanu, a meni je to bio prvi put da izbivam iz kuće duže od dana, i to bez nadzora mame. Bilo mi je čudno biti odgovoran za neke stvari za koje su se dosad drugi brinuli. U početku me bilo strah hoću li svoje prijatelje previše opteretiti. Pokušao sam ne razmišljati o tome i pomoći im koliko god mogu. I oni su vjerojatno imali nedoumice u svojoj glavi, pošto je svako putovanje, pa makar i samo izlet, izazov. Naravno da nisam mislio da se to neće moći realizirati samo zato što sam osoba s invaliditetom.

Sve je prošlo u redu, odmorili smo se dva dana i dokazao sam sebi da mogu odraditi i neke stvari za koje sam mislio da ne mogu. Trebalo mi je samo pružiti šansu, kao i njima da mi pokažu da se i oni mogu brinuti o meni, ali i da se djelomično mogu i sam brinuti o sebi . Naravno da nije bilo lako gurati me u kolicima po brdovitom otoku s obzirom na to da ja nisam baš lagan, niti me voditi po skalama gdje nije bilo ograde. Ali, prijatelji su mi opet pokazali da im nije ništa problem, da to žele, i pružili su i sebi i meni nezaboravan vikend, na čemu sam im iznimno zahvalan. Nadam da će mi dani koji su preda mnom donijeti još puno avantura, i neopisivo sam sretan i zahvalan na prijateljima koji su uz mene, s kojima stvaram i dijelim ovako lijepe uspomene.

Ilustracija

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI