Neovisni novinarski portal
23.10.2019.
wheels on fire
S prijateljima je sve lakše, ali ni svi prijatelji nisu isti…

S prijateljima je sve lakše, ali ni svi prijatelji nisu isti…

Mojim bitkama nije bilo kraja. Paralelno s borbom za povratak izgubljene invalidnine ( jer sam se zaposlio, pa je zakonodavac smatrao da sam, valjda, ozdravio ?! ) , trajale su i bitke na drugim poljima,  pa i za pravo na punu plaću.

Tu je borbu uglavnom sada vodila Jelena, a Matea i Ivana, zajedno s mojom mamom, su joj prepustile započeto, i uputile je u ono što je bilo dotad napravljeno. Jelena je preuzela borbu za plaću u cijelosti, a mi ostali smo uskakali ako neke dokumente treba skenirati, poslati i sl. Kako su Matea i Ivana istaknule u više navrata, ipak je to bilo njeno područje, pa smo smatrali da je bolje da ona preuzme, što je , na moju sreću, rado prihvatila.

U to vrijeme izbili su i neki dodatni obiteljski problemi. Tu jednostavno nisam mogao ništa, niti je na meni bilo da rješavam probleme takve vrste, bar mi je tako rečeno.

“Ritualna” druženja 

Bilo je to teško vrijeme za mene. Čekajući rezultate naše zajedničke borbe, puno vremena sam provodio družeći se s Ivanom, Mateom K, Barom, Petrom i Stipom. Ti ljudi su bili uz mene praktički danonoćno. Stalno smo bili zajedno. Navečer, ako ne bi odlazili vani, vrijeme bi uglavnom provodili kod mene u podrumu, uz filmove, a nerijetko bi se dogodilo da nam, dok gledamo kakav zanimljiv film, Stipe skuha super večeru.

S Ivanom i Mateom sam također provodio puno vremena. Kod Ivane bi pili kavu, igrali jamb, ili se jednostavno uputili u šoping, na palačinke, u kino … U pauzama od pisanja raznih dopisa, nastojali smo biti bezbrižni, iako to često nije bilo lako, ali smo se trudili, sretni što imamo jedni druge. Jelena je bila dio naše ekipe i jako bitna za nas troje, ali, nažalost nije mogla uvijek biti s nama jer živi malo dalje, pa bi nam se pridružila kad god je to mogla. Bare je isto bio uvijek tu, ili smo vani đirali, ili se natrpavali slatkišima jedno kod drugog, i to su nam bili, ajmo ih tako nazvati, rituali u pauzama od rješavanja problema, u čemu je sudjelovala i naša prijateljica Božena.

Često sam odlazio i kod Petre, međusobno smo se jedno drugom jadali što nas je sve tog dana snašlo, što nas je naljutilo, razmjenjivali prijedloge i ideje kako riješiti neki problem. A Petrina mama bi nas obično iznenadila i pripremila nam neodoljive kolače kojima bi zasladili naše druženje. Znali smo Petra i ja i đirati posvuda, gdje god bi nam palo napamet, a često smo i svi zajedno cirkulirali gradom. Bio sam sretan i ispunjen što imam takve ljude, iako sam bio do grla u raznim problemima, ali, naravno, sve je puno lakše kad znaš da je netko s tobom u tome.

Bio je tu i moj prijatelj Matija koji je naprosto prštio posebnom, pozitivnom energijom. Doslovno, dva sata s njim bila su dovoljna da akumuliraš energije za borbu sa svime što život nosi za cijeli idući tjedan!

I s Monikom sam se redovito čuo, i uvijek je bila tu za mene, kao ja za nju. Uspio sam i s Niom održavati kontakt na tjednoj bazi, i bilo mi je neobično drago što udaljenost nije učinila svoje, što nije utjecala previše na naše prijateljstvo.

Nina sa splitskog portala…

U ovom periodu života, neki ljudi koji su mi dotad bili bliski ili sam bar mislio da jesu, su se udaljili od mene pod izlikom da im je dosta medijske hajke koja me prati i tih stalnih mijenjanja zakona. Jedna moja “prijateljica” otišla je tako daleko da mi je znala reći: Zašto bi ti i imao 1.250 kuna invalidnine i još plaću za pola radnog vremena?
Zamislite kako sam pohlepan, kako me nije sram, pitam se? A zanimljivo je da je par mjeseci prije mog zaposlenja ta ista osoba otvorila na fejsu grupu za podršku mome zaposlenju. Što još reći o toj kontroverznoj epizodi, toj “prijateljici”, koja se, doduše, pokušala kasnije opravdati priznanjem da je preizravna, i da nije mislila baš tako. Ali, to svejedno nije ublažilo našu situaciju i napetost među nama, jer takvu reakciju ne očekujete od nekog tko vam je blizak i tko je upućen od početka u čitavu priču. Ostali smo u kontaktu, ali ne više tako bliskom kao prije…

Početkom 2018. godine, s obzirom da sam i dalje primao plaću za pola radnog vremena, dok smo čekali izmjene zakona i borili se, odlučio sam potražiti dodatni, honorarni posao u svojoj dugoj struci: Novinarstvu. Tražio sam portale i slao upite za bilo kakav posao ili zaradu od kuće. Poslao sam more mailova, znao sam da će biti teško danas naći takav posao, ali nakon svega 20 dana, javila mi se Nina s jednog splitskog portala kojem sam, uz ostale, poslao upit…

Ilustracija

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI