Neovisni novinarski portal
19.7.2019.
wheels on fire
Moje prvo “novinarsko ispovijedanje”, doček zadarskih “vatrenih” i veseli godišnji …

Moje prvo “novinarsko ispovijedanje”, doček zadarskih “vatrenih” i veseli godišnji …

Javila mi se, dakle, Nina s jednog dalmatinskog portala i prva mi je dala priliku za honorarni posao. Dogovorili smo suradnju koja me obavezivala na četiri članka tjedno o aktualnim problemima, a kasnije sam pisao autobiografske kolumne pod egidom ” Me, myself and I”. Sporazumjeli smo se i oko honorara za koji ću raditi i bio sam, za početak, zadovoljan.

Kad ne bi ponekad stigao otipkati članak, priskočile bi mi i istipkale ga Ivana, a pogotovo Monika, ali prvotno bi se dogovorili o kojoj temi ćemo pisati. Bilo je jako važno da vijest već nije objavljena na portalu, ali mi se znalo desiti da mi promakne pokoja objavljena vijest, a tada bi morao pisati novi članak. Srećom, to se nije događalo često.

Uloga Tota u mojoj novinarskoj karijeri

Uz članke, napisao sam i veći broj intervjua s poznatim osobama s estrade. Neke od tih intervjua mi je pomogao dogovoriti Toto, poznati zadarski voditelj, ali sam se uglavnom oko toga dogovarao s njihovim menadžerima.
Suradnja s tim dalmatinskim portalom je trajala 13 mjeseci, a kolumna o mom životu je bila vrlo čitana. Prekinuli smo suradnju, jer je jednostavno portal promijenio svoju politiku, ali smo se razišli vrlo prijateljski.

Tijekom rada za portal, odlazio sam na hidroterapiju u Biograd na Moru, da si olakšam bolove u mišićima, kupanjem i rastezanjem u toplom u bazenu, s obzirom da su to bili zimski mjeseci, pa se nisam mogao kupati u moru. Terapije su trajale od mjesec, do mjesec i pol dana, ovisno koliko bi izdržao, s obzirom da bi svaki dan izgubio sat vremena na putovanje od Zadra do Biograda i nazad, a trebalo je to uklopiti s ostalim obavezama u danu.

Povratak i povećanje invalidnine

U ožujku 2018. smo uspjeli izmijeniti još jedan zakon. Naime, vratila se invalidnina osobama s invaliditetom koje su zaposlene, štoviše, od 1. svibnja te iste godine izborili smo se za povećanje invalidnine za 250 kuna, samo upornošću i zalaganjem. Bio sam sretan i zadovoljan, ostalo je samo promijeniti zakon o punoj plaći na čemu je Jelena i dalje vrijedno radila i jako se trudila.

Došao je i moj 30-ti rođendan. Odlučio sam napraviti malo veću proslavu, pa sam unajmio prostor kluba gdje smo se svi nezaboravno proveli do ranih jutarnjih sati, a mama, moj brat, i Stipe su mi pomogli u organizaciji, dok je Bajlo je pronašao prostor za proslavu. U svakom slučaju, ispalo je sve savršeno, na čemu sam zahvalan svima koji su bili tu večer uz mene.

Nakon toga stigao je moj prvi godišnji odmor. Bilo mi je drago što ću se malo odmoriti od posla i iskoristiti godišnji za pisanje autobiografske knjige, i druženje sa svim dragim ljudima i mojim rođacima, a i bližilo se Svjetsko prvenstvo u nogometu. Ritual mi je bio skoro svaku utakmicu gledati s prijateljicom Editom, malo kod mene, malo kod nje, a kasnije, nakon svake utakmice bi se u gradu našli s Bajlom i Šimom i slavili duboko u noć svaku pobjedu hrvatske reprezentacije. Neki su tijekom Svjetskog prvenstva zaradili ožiljke koji su im ostali kao podsjetnik na taj ludi period.

Nogometna ludnica

Naime, nakon plasmana u finale Svjetskog prvenstva, Bajlo, Šime, Edita i ja smo se uputili u jedan od noćnih klubova u Zadru nastaviti slaviti. Putem do tamo, s obzirom da je padala kiša a grad bio pun stakla i raznog smeća, moja kolica su odjednom proklizala i Bajlo se, u namjeri da spriječi prevrtanje kolica i moj pad na leđa, bacio pod kolica i ublažio mi pad, tako da sam ja dobro prošao, ali se njemu pri padu u nogu zabio komad stakla koji je bio na cesti. Kasnije mu ga je Edita hrabro izvadila iz noge.

U početku nam ta nezgoda nije bila nimalo smiješna, a kasnije, kad smo shvatili da se ništa ozbiljno nije dogodilo, cijela situacija nam je postala komična. Jer, vidjeti, primjerice, Bajla kako leži pod kolicima, a mene s nogama u zraku , vjerujem da je kod svakog tko nas je tada vidio, izazvalo provalu smijeha. To su bile lude i nezaboravne noći.

Uzgred, imao sam priliku sa svojom rodicom Laurom sudjelovati u snimanju spota za naše “vatrene”, i to opet zahvaljujući Totu. Srce mi je bilo puno ponosa što sam dio ovakvih povijesnih trenutaka.

O dočeku naših zadarskih “vatrenih” nogometaša nije potrebno puno pričati, a tome sam prisustvovao prvenstveno zahvaljujući Bajlu. Super smo se proveli. Bilo je fenomenalno!

Poslije završenog Svjetskog prvenstva, Bajlo, mama, Toto i ja otišli smo do Stipe u Kukljicu, mjesto na otoku Ugljanu gdje je Stipe već nekoliko sezona radio u restoranu. Ugostio nas je lijepo i počastio, a ja i Bajlo smo s njim ostali do rano ujutro sljedećeg dana. Upoznao me sa svim njemu bitnim ljudima tamo, tako da smo se ubrzo skompali sa svima. Drago mi je što sam se uz pomoć Bajla i Stipe malo opustio i dao prostora sebi i mami, dokazavši joj da ne mora uvijek biti pored mene, te da se može i ona ponekad opustiti i prepustiti meni i mojim prijateljima da odradimo neke stvari bez nje, kako bi i ona imala malo više vremena za sebe. Naravno, ništa od toga ne bi bilo moguće da oni to nisu htjeli, na čemu sam izrazito zahvalan i sretan što ih imam.

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI