‘Dnevnik Diane Budisavljević’, film nastao prema istinitoj priči iz Drugog svjetskog rata, o humanitarki koja je za vrijeme nacističke NDH od smrti spasila više od deset tisuća srpske djece, pomeo je konkurenciju i odnio apsolutnu pobjedu na 66. Pula Film Festivalu.
Film redateljice Dane Budisavljević osvojio je Veliku Zlatnu arenu – glavnu nagradu žirija za najbolji film, Zlatne arene za režiju, glazbu i montažu te nagradu publike i nagradu međunarodnog žirija kritičara.
Priznanje za najbolji hrvatski dugometražni film redateljica Dana Budisavljević koja s junakinjom Dianom Budisavljević nije ni u kakvom srodstvu dobila je za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog djela.
-Diana Budisavljević bila je drugačija heroina. Nije bacala bombe, nosila pištolj, niti bila ilegalka, već gospođa iz visoke klase koja je sasvim drugim sredstvima krenula u riskantnu akciju. Upornošću, nepristajanjem na ‘ne’ zapravo je bila rodonačelnica onoga što danas zovemo građanski aktivizam. Ovo je bio najzahtjevniji autorski proces u kojem sam sudjelovala. Morala sam savladati nova znanja i vještine kako bih se mogla nositi s tako velikim projektom. Zato je sve trajalo skoro deset godina, ali rezultat je konačno tu. Kada ulazite u toliko kontroverznu i osjetljivu temu, morate se uvjeriti da se sve tako dogodilo i morate pronaći filmski jezik koji može prenijeti tako veliku priču, rekla je redateljica Dana Budisavljević na prvom javnom predstavljanju filma održanom početkom srpnja, o čemu smo opširnije pisali ovdje.
‘Dnevnik Diane Budisavljević‘ igrano je dokumentarni hibrid o rođenoj Austrijanki udanoj u Zagrebu za liječnika srpskog porijekla, nastao na temelju njenih dnevničkih zapisa vođenih od 1941. do 1945. Priča je to o njenom humanitarnom radu zahvaljujući kojem je od smrti spašeno desetak tisuća srpske djece, priča o spašavanju djece iz ustaških logora, organiziranju dječjih prihvatilišta i akciji udomljavanja u katoličkim seoskim obiteljima.
Film ‘General’ redatelja Antuna Vrdoljaka o kojem se uoči festivala puno pričalo i od kojega se puno više očekivalo nije dobio niti jednu od najvažnijih festivalskih nagrada. Pripale su mu tek Zlatne arene za najbolju mušku i žensku sporednu ulogu te za specijalne efekte.
Film ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj’, redatelja Predraga Ličine, osvojio je Zlatne arene za najbolju glavnu žensku ulogu koju je odigrala Hristina Popović te za kostimografiju, scenografiju i masku.
‘Koja je ovo država’ redatelja Vinka Brešana dobitnik je Zlatne arene za scenarij Mati Matišiću te za najbolju mušku ulogu Krešimiru Mikiću.
Nagrade su dobili i film ‘Moj dida je pao s Marsa‘, redatelja Marine Andree Škop i Dražena Žarkovića – za vizualne efekte te kameru Svena Pepeonika, kao i ‘film ‘F20’ Arsena Antona Ostojića za oblikovanje zvuka.
