Neovisni novinarski portal
21.10.2019.
POLITIKA
Andrej Plenković i sumrak demokracije : “Ćaća”, miš u rupi ili osioni Cezar…

Andrej Plenković i sumrak demokracije :
“Ćaća”, miš u rupi ili osioni Cezar…

Veliki Europejac, naoko finih manira, veliki demokrat koji se iz Bruxellesa vratio kući da bi naučene lekcije iz demokracije implementirao i na periferiji Europe, u matičnom hrvatskom vilajetu, pokazuje se kao najzadrtiji autokrat. Koga Andrej Plenković može učiti demokraciji kad mirnim građanima oduzima elementarno pravo na slobodu izražavanja i mišljenja? Za posjeta Korčuli, 61-godišnji Ivan Parlov ga je dočekao s natpisom “Živio, ćaća!” i izazvao trenutnu policijsku intervenciju i nasilno udaljavanje s mjesta prosvjeda. Plenković ni riječi nije rekao da bi takvu sramotnu intervenciju represivnih snaga zaustavio. Naprotiv,

jedva je dočekao da policija udalji njegova kritičara, jer, hrvatski premijer i šef HDZ-a kritiku apsolutno ne može podnijeti. Čovjek se katkad pita na što bi sve bio spreman ovaj kvazi demokrat da sačuva lažnu sliku o sebi i svojoj veličini. Koja nadvisuje Velebit

Njemu odgovaraju samo laude, poniznost lojalne sljedbe, klimoglavi i poslušnici uvijek raspoloženi divinizirati svoga vođu. A najsretniji je kad komplimenti dolaze iz Bruxellesa, iz EU-a, kao ciljne kote svoje karijere. Njegovom egu silno godi dolazak novoizabrane šefice Europske komisije Ursule von der Leyen u Zagreb. Tek je inaugurirana, a evo, već je u Hrvatskoj! Dakako, zbog magičnog hrvatskog premijera, sinonima za europski politički uspjeh. Koji je Plenkoviću ljekovitiji i za budućnost relevantniji od neuspjeha kod kuće. Pa kad von der Leyen usred Zagreba izjavi, bez ikakvih argumenata i obrazloženja, da Hrvatska može mnogima biti uzor, Plenković dobije bar nekoliko novih centimetara visine, a građani novu dozu otpora prema potpuno neprizemljenoj , odnarođenoj europskoj birokraciji.

Nakon komplimenata Ursule von der Leyen hrvatskom premijeru i hrvatskoj državi, tko će se sjetiti incidenta s Korčule i Ivana Parlova koji je, zapravo,  pravo lice Hrvatske, kojeg von der Leyen nije vidjela. A odveć je i ne zanima.

Parlov je na trajektnom pristaništu u Korčuli, za posjeta premijera, držeći u ruci papir s natpisom „Ćaća“, premijeru dobacio: „Dobro došao, ćaća!“. Plenkovićevo osiguranje odmah je skočilo poput bijesnih pasa.
“Pustite me na miru, kasnije ćemo razgovarati. Ćaća živio! Dobro nam doša!”, nastavio je svoj prosvjed Parlov, dok ga policija u civilu nije udaljila, kako ne bi premijeru izazivao nepotrebnu nervozu.
Što je krimen prosvjednika Parlova? “Vikom je narušavao javni red i mir”, tvrdi policija. Čime, kako? Zar mirnim prosvjedom i natpisom “Živio, ćaća!”? Što je to zasmetalo Plenkoviću da zbog javno izraženog mišljenja dopusti privođenje mirnog prosvjednika?  Možda podsvjesni osjećaj da je i on – “ćaća”…

Protiv Parlova je policija podigla i optužni prijedlog zbog kršenja zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a o njegovom će krimenu i kazni, odlučivati sud. Ali, zašto će Parlov uopće pred sud? Zbog delikta mišljenja? Zbog ovakvog delikta 61-godišnji prosvjednik s Korčule bolje bi prošao i u socijalizmu, koji je i stvarno i formalno bio autokratski sustav. Ali, zar danas ne živimo u demokraciji koja jamči slobodu izražavanja svakom građaninu, javno iznošenje kritike vlasti i njezinih ključnih aktera, sve dok se time ne ugrožava ničija, pa ni dužnosnička sigurnost? Ili se smatra da je sigurnost dužnosnika ugrožena već i samom javnom kritikom jer im narušava mentalno stanje, raspoloženje, djeluje na njihov sveprisutni entuzijazam?

Policija kod nas, kako izgleda, nije zadužena za čuvanje javnog reda i mira, odnosno sigurnosti svih građana, nego isključivo za čuvanje mira i samozadovoljstva naših dužnosnika. To je njihov sveti zadatak! I zato je trebalo žurno ušutkati Ivana Parlova, korčulanskog prosvjednika, koji je u ime još 900 nezadovoljnih mještana, protestirao zapravo protiv lokalnih šerifa koji su obećali urediti obalu, šetnicu, plažu, a umjesto toga,  zaboravili su obećanja, plaža se privatizira, a narod se nema gdje okupati. Pomislio je Parlov, baš se pitamo zašto,  kako su sve to “mafijaška posla” koja se provode u sprezi s lokalnom vlašću. A kako je naknadno objašnjavao za RTL televiziju, sjetio se “ćaće” kao asocijacije na Sanadera i kriminal na najvišoj državnoj razini. Jest, kaže, njegove su poruke išle na adresu lokalne korumpirane vlasti ali i premijera Plenkovića, jer sada je on “ćaća”, i ako ne sam, vidjelo se u nizu recentnih afera da su u nečasne radnje i “nečista posla” itekako umočeni njegovi ministri. I u tome je problem. Aluzija na “ćaću”, bivšeg stranačkog kolegu koji se godinama brani zbog kriminala i korupcije na sudovima, itekako je ubola Andreja Plenkovića. I što je on učinio?

Kao pravi autokrat, pokušao je “ubiti” glasnika. Ili ga makar ušutkati. I to policijskom represijom. Zbog “delikta mišljenja”. Zbog obične kritike vlasti koja je imanentna svakoj pravoj demokraciji, pače, temelj na kojem ona počiva. A Plenković je pokazao kako je spreman potpuno minirati te temelje i trenutno reaktivirati verbalni delikt, ako je njegov lik i djelo u pitanju. Neće nitko mene kritizirati, kao da nam je poručio s visoka, manirom osionog, taštog autokrata koji zapravo demokraciju drži svojim privatnim pravom, a ne općom civilizacijskom stečevinom. Nije li svojedobno prilikom otkrivanja spomenika Franji Tuđmanu zbog uzvika “Tuđman, ratni zločinac”, splitski aktivist i ratni veteran Zoran Erceg priveden od policije i osuđen na 15 dana zatvora zbog vrijeđanja mrtvog Tuđmana, a one koji su ga zbog te izjave pretukli, policija nije ni pogledala. Jer, njegovo je mišljenje zabranjeno, kažnjivo. Njegovo je mišljenje- delikt!  I to veliki europski demokrat podržava i prepotentno se kune u demokraciju…

U HDZ-u je poput miša koji bježi u prvu rupu dočim netko od njegovih neistomišljenika “zašuška”. A u odnosima s javnošću izigrava moćnog Cezara koji nikomu neće dopustiti ni da ga krivo pogleda. Takav format političara prezire narod i s njim ne želi dijeliti ni istu sudbinu, nekmoli vrijednosti i prostor. Njemu trebaju samo pohvale koje učvršćuju i uzvisuju njegov ego. Zato je Ursula von der Leyen u Zagreb stigla u pravi trenutak. Da nama, koji živimo u ovoj zemlji, otvori oči i kaže da je Hrvatska, iako najmlađa članica EU-a, izvanredna,  i uzor za mnoge druge države! Jer ona to bolje vidi iz Bruxellesa ili iz matične Njemačke, negoli mi koji smo ovdje…

-Činjenica da ćete početkom iduće godine predsjedati pokazuje da je Hrvatska iznimna priča o uspjehu Europske unije- kazala je von der Leyen, kako prenosi N1– i da može bit uzor drugim državama”. Klasična diplomatska pristojnost von der Leyen, koju Plenković koristi kao dokaz svoga uspjeha, svojih mesijanskih postignuća, svojih golemih zasluga za narod i državu. Ali, ono što je u diplomatskom, meta jeziku pristojnost, u stvarnosti, koju premijer dobro znade, zapravo je nepristojno, drsko obmanjivanje svijeta i naroda.

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI