Neovisni novinarski portal
15.11.2019.
EKOLOGIJA / ekopis / REPORTAŽE
Foto: TRIS/A.Tešić

Zlarin Plastic Free Adventure:
Pomidore u škartocu, čaše na kauciju i tri velika macchiata

Foto: TRIS/A.Tešić

Vremešni ‘Tijat’ drndao je na izlazu iz šibenskog kanala, a postariji putnik na palubi Jadrolinijine brodske pruge 505 Šibenik-Zlarin-Prvić-Vodice nonšalantno se napio vode iz tri spojene jednokratne plastične čaše, ne odajući dojam da ga se imalo tiče naljepnica zalijepljena pored brodske kuhinje u razini njegove glave. Sitnim slovima piše na njoj o zabrani bacanja otpadaka u more i pustim godinama potrebnim da se plastika i drugi materijali u njemu razgrade. Tri iskorištene jednokratne plastične čaše bacio je žedni putnik u brodski koš za smeće i dok je ‘Tijat’ uplovljavao u zlarinski porat, bez osjećaja krivnje uzeo najlonske vrećice i krenuo prema izlazu s broda. Takvo ponašanje, ispijanje iz jednokratnih čaša i nošenje u najlonskim vrećicama, na Zlarinu se smatra nepoželjnim. Neće vas, doduše, na rivi dočekati policajac za plastiku, mada je i takvih ideja bilo u razmatranju, ali će vas na tom otoku, prvi u Europskoj uniji,  složno dočekati s alternativom jednokratnoj plastici. Dobro, nije baš da su sasvim iskorijenili jednokratnu ambalažu. Ne daju se po zvizdanu popularne boce i bočice industrijskih pića i napitaka, no ovoga ljeta neće na zlarinskim feštama ni u kafićima biti jednokratnih plastičnih tanjura, pribora, čaša ni slamki. Neće vam niti u dva otočka dućana ponuditi plastičnu vrećicu, nego namirnice upakirati u škartoc ili biorazgradivu, a tko hoće piti, za kauciju od deset kuna može dobiti višekratnu plastičnu čašu, plavu, oslikanu, sa natpisom ‘Za Zlarin bez plastike’.

Foto: Zabranjeno bacanje otpadaka u more, TRIS/A.Tešić

Da je kojim slučajem zaživjela u šali osmišljena ideja o Plastic Free policajcu koji bi dočekivao goste s brodova i u more bacao one s plastičnim vrećicama, bilo bi prošle subote odjevenih kupača u uvali kraj zlarinske rive koja sa 131 metrom dužine drži rekord najduže otočne rive u državi. Umjesto policajca, za koji dan stižu info-table, u izradi su i letci s otisnutom kartom i ucrtanim objektima uključenim u projekt, zapravo svim institucijama, društvima  i pružateljima usluga na otoku, sa informacijama o dostupnosti škartoca, višekratnih čaša, biorazgradivih vrećica i ostale alternative. Traju posljednje pripreme za prvu zlarinsku turističku sezonu bez jednokratne plastike. Ugostitelji i trgovci još se navikavaju na pravila iz povelje u kojoj su potpisali da neće koristiti jednokratnu plastičnu ambalažu  i uhodavaju u nabavi teže dostupnih alternativnih artikala.

Anti – plastični projekt nadaleko proslavio mali otok

Predsezonski turisti i vikendaši već su na otoku, ali na dočeku brodske pruge gužve još nema pa lako uočavamo Katarinu Gregov, direktoricu otočkog ureda Turističke zajednice, terensku koordinatoricu  projekta ‘Zlarin bez plastike’ koja od ove zime operativno rješava nabavu i druge projektne korake. Nije joj ni u neradnu subotu ujutro bilo teško sjesti na bicikl i s osmijehom dočekati goste.

-Nije bilo otpora. Vidjeli su ljudi da idu jedan, drugi, treći i rekli neću ja ostati jedini koji nisam u tome. Nas je stvarno tu malo i sve ono što želimo napraviti za misto to se osjeti. Ne možemo se osloniti na gradsko komunalno poduzeće i samu gradsku upravu zato što smo odvojeni i zato što smo tek jedan od 45 mjesnih odbora i gradskih četvrti, tako da smo navikli da veliki dio toga radimo sami i da svaki od nas mora nešto pružiti da bi bilo dobro mistu. Tako smo se i u ovo upustili, ako idemo svi u to, onda moramo ići u to. Naravno, bilo je komentara i negativnih, kako mi to mislimo, kako ćemo mi turistu zabraniti da donese plastičnu vrećicu iz grada. To je pogrešno razmišljanje. Nije poanta da mi ljudima zabranimo da nose plastične vreće. Poanta je da ih educiramo, da ih osvijestimo, da smanjimo naš plastični otisak i eventualno im budemo primjer dobre prakse pa možda promijenimo i njihove navike. Kad dođe turist deset dana ovdje i vidi da jedna mala sredina ne nudi voće u plastičnim vrećicama, ne nudi vrećice u dućanu, da lokalne fešte nisu sa jednokratnim plastičnim čašama već višekratnim sa našim logom, koje se mogu prati u mašini, koja će im na kraju krajeva ostati kao suvenir, oni će taj doživljaj ponijeti sa sobom kući i možda primijeniti nešto od tih navika – uvodi nas entuzijastična direktorica u priču o projektu koji je nadaleko proslavio mali otok u šibenskom arhipelagu, donedavno poznat uglavnom samo po koraljima,  obiteljskom turizmu, glumačkim radionicama i ljetovanjima Leona Lučeva te vozilima za golf i moto-kultivatorima kao legitimnim prijevoznim sredstvima u prometu bez automobila.

Foto: Nasmijana direktorica Katarina Gregov, TRIS/A.Tešić

Priča je, da utvrdimo gradivo, počela prošle jeseni, kada je na natječaju u okviru inicijative zaustavljanja dotoka plastičnog otpada u Jadransko more, Adriatic Plastic Challenge u organizaciji udruga Terra Hub i Zona, pobijedilo inovativno rješenje ‘Zlarin-otok bez plastike’, autorica Ane Robb, Nataše Kandijaš, Ivane Kordić i Jelene Radošević. Ubrzo nakon, otočki su ugostitelji i trgovci, kao i sva društva i institucije, potpisali  povelju u kojoj su obećali da neće u svom poslovanju i djelovanju koristi proizvode od jednokratne plastike. Cijelu su zimu prikupljali ponude za alternativne proizvode. Nije ih bilo lako naći. Dogovaralo se i kakve će biti višekratne čaše pa zajednički naručeno 6000 komada od firme iz Pazina, sa vizualom, univerzalne za cijeli otok. Daju se za kauciju od deset kuna. Tko vrati čašu dobije natrag novac, prihvaćaju ih svi objekti uključeni u projekt. Tko želi čašu za uspomenu može zadržati suvenir, a bude li onih koji će je ipak baciti, naći će se već netko tko će je vratiti i lako zaraditi deset kuna. Domaći i gosti prihvaćaju rado inovativnu praksu.

Foto: Višekratne plastične čaše ‘Za Zlarin bez Plastike’, TRIS/A.Tešić

Sad kada smo utvrdili gradivo, idemo popiti prvi jutarnji macchiato na terasu restorana ‘Aldura’, kod Antonia Biberice, koji je je u vrijeme pokretanja projekta bio predsjednik zlarinskog Mjesnog odbora. Ima čovjek posla pa da mu dugo ne smetamo, pitamo samo zašto se i na koji konkretno način uključio u provedbu projekta.

-Uključio sam se najviše zbog podrške prirodi. Sve ide u krivom smjeru, previše je plastike, treba čuvati planetu. Mi smo izbacili slamke, na šalice coffe to go više ne stavljamo plastične poklopce, ne koristimo ni plastične žličice nego damo samo čašicu i tko hoće žličicu metalnu da odmah promiješaju i ostave – govori na brzinu Biberica i odlazi poslužiti slijedećeg gosta.

Foto: Predsjednik zlarinskog Mjesnog odbora i ugostitelj Antoni Biberica, TRIS/A.Tešić

Uposlena je i gospođa Rada u malom dućanu ‘Škatulica’, malo većem tobacco-shopu, u kojem je plastične vrećice zamijenila ekološki osviještenom i biorazgradivom varijantom. Ostavit ćemo i nju da zbraja utržak i nabavlja nove artikle,  samo da nam kratko kaže kako ljudi reagiraju.

-Ja sam inače protivnik bacanja plastike, pogotovo najlonskih vrećica, toga ima svugdje. Radije torbe nositi. Nepotrebno, previše toga se dijeli, uzima, baca. Ljudi dosta dobro reagiraju. Komentari jesu različiti, nekome je skupo, ali kažu: dobro, sad ću kupiti ali drugi put ću nositi svoju torbu. Ove su vrećice tako čvrste da nema potrebe da ih bacaju jer ih mogu nositi dugo, neće puknuti. Ova biorazgradiva slična je kao najlon, u prodaji je dvije kune, a one grozne plastične su po kunu. Narudžba je bila velika i uzeli smo po pola papirnate i biorazgradive vrećice sa drugim dućanom. Čaše se prodaju, i našima i strancima, stranci su oduševljeni. Kad uđu odmah znaju, svi su čuli za Zlarin i našu priču, čini mi se da ćemo ih morati opet naručiti – promišlja trgovkinja Rada i osluškuje reakcije kupaca pred početak turističke sezone.

Foto: Trgovkinja rada u zlarinskoj ‘Škatulici’, TRIS/A.Tešić

Na Zlarinu zimi obitava jedva dvjestotinjak ljudi, a u par ljetnih mjeseci ostvari se oko 35 tisuća noćenja, upriliči četrdesetak manifestacija, potroši oko 120 tisuća komada plastičnih vrećica i tko zna koliko još druge jednokratne plastične opreme. Brojke iznosi direktorica turističke zajednice koja nas vodi od jednog do drugog u projekt umreženog objekta.

Darko Rundek tražio da se na njegovom koncertu koriste višekratne čaše

-Nama se dogodila promjena iznutra. Više ne koristimo plastične čaše niti na privatnim rođendanima, stvarno smo se odrekli toga. Dogodi se tu i tamo da neka čaša zaluta, pa kažemo: sad ćemo te slikati da piješ iz plastične čaše. Jednom prijatelju se dogodilo da je išao u Šibenik sa plastičnim kesama i onda su mu vikali: ti si sa Zlarina, ne možeš nositi plastične vrećice. Vidi se promjena, nekakav stav da guramo dalje. Krenuli smo samoinicijativno i spontano. Nismo se obratili gradskim vlastima za podršku, a na kraju je ispalo da smo prednjačili Europskom parlamentu u donošenju odluke o ukidanju jednokratne plastike. Nismo niti imali ideju da oni o tome odlučuju niti da će tu odluku donijeti par dana nakon nas. Mi smo potpisali da izbacujemo odmah, a Europski parlament da izbacuju za dvije godine. Ana Robb, autorica projekta, porijeklom sa Zlarina, živi i radi u Francuskoj, ljetuje na otoku, otkupila je licencu za prikazivanje filma ‘Plastic Ocean’ i dogovorili smo se kako bi bilo dobro prikazivati film na ljeto. U isto vrijeme je Darko Rundek planirao tu održati koncert i tražio je da se koriste čaše za višekratnu upotrebu. Dan prije bila je naša ‘Brudetijada’ i ostalo nam je more plastičnog otpada. Nije se počistilo tu noć, to je bilo užasno za vidjeti, katastrofalno, i onda smo se zapitali zašto uopće to radimo ako postoji alternativa – priča direktorica i pokazuje drvene info-table koje su tek stigle u ured zlarinske turističke zajednice,  plakate i prikupljena alternativna rješenja jednokratnoj plastici.

Foto: Plakati su postavljeni, uskoro će i info-table, TRIS./A.Tešić

Idemo dalje, na štekat kafića ‘Pasarela‘, na još jedan veliki macchiato. Pravi ga vlasnica Andrea Alfier koju za šankom pitamo kako su se ona i gosti snašli s promjenom pravila.

-Svaka promjena je teška. Prvo da ljude educiraš, ali malo po malo. Ja sam i prije nastojala imati što manje tih stvari koje su za jednokratnu upotrebu, jedino što sada za svaku kavu za van moraš objasniti zašto ne daš plastični poklopac i žličicu. Morala sam iz ponude izbaciti slushy  (slatko osvježavajuće piće od pasiranog voća, svježe cijeđenog soka ili sirupa sa dodatkom usitnjenog leda, popularno u SAD-u i Kanadi, op.a) iako ga djeca jako vole. To smo morali izbaciti jer ide u plastičnu čašu i sa slamkom. Najteže će biti na svirkama, nemam dovoljno čaša da odjednom izbacim, ali nekako ćemo se snaći, malo po malo. Cijeli otok se ujedinio, složni smo i tako ćemo funkcionirati. Ustrajat ćemo u tome, samo malo po malo, poželite nam sreću – spremno odgovara vlasnica zlarinskog kafića u konobarskoj smjeni.

Foto: Vlasnica kafića Andrea Alfier u konobarskoj smjeni; TRIS/A,Tešić

Prolazi pored Lena Gregov, sa crnom platnenom torbom prebačenom preko ramena i, što je osobito važno za ovu malu zlarinsku anti-plastičnu priču, bijelim natpisom ‘Fuck Plastic.’

-Podupirem borbu protiv jednokratne plastike. Šaljemo poruku drugima da se malo angažiraju i osvijeste. Važno bi mi bilo da se svugdje u svijetu ljudi malo osvijeste, malo nam je more problematično – kratko će Lena Gregov o razlozima svog modnog ‘Fuck Plastic’ aktivizma.

Foto: Modni aktivizam Lene Gregov; TRIS/A.Tešić

Došlo je vrijeme i za kruh, paštetu i pomidore, omiljeni ljetni izbor za plažu, u trgovini ‘Riva’, jedinom zlarinskom dućanu sa živežnim namirnicama. Trgovkinje nas poslužuju pa dozivaju gazdu Ivana Tabulova iz stražnjih prostorija kako bi nam rekao koju o prilagodbi na novi režim bez najlonskih vrećica i požalio se na logističke poteškoće.

-U početku kao i sa svime ima problema i negodovanja. Ljudi su naučili da besplatno uzimaju te kese, a mi smo ih počeli naplaćivati još prije par godina. Sad im dajemo papirnate kesice, škartoce, nabavili smo i biorazgradive. Skuplje je. Najviše se troši za voće. Male plastične kesice u roli bile su jeftine, a sada smo u Bosni gdje su najjeftinije tražili male biorazgradive. Najmanja je narudžba 1000 rola, a u svakoj roli 200 komada, to ne mogu potrošiti za pet godina, a treba platiti odmah. Morat ćemo zajednički nekako naručiti, nije još to uigramo, počeci su teški, ali čujem da će u Europi to biti za dvije godine, dobro je da smo ispred – rezonira gazda dućana i iznosi opipljive poteškoće zlarinske Plastic Free tranzicije.

Foto: Voće i povrće pakira se u škartoce; TRIS/A.Tešić

Malo pred popodnevni polazak ‘Tijata’ vrijeme je za treći zlarinski  macchiato, u fast-foodu ‘Jež‘, tek otvorenom prvog ovosezonskog radnog im dana. Žmirimo zato jednim okom na poslužene nam plastične žličice, ali ne možemo vlasnicu Katicu Vukov ne upitati – kako to?

Plastične žličice ostale u ladici od prošle sezone

-Dobili smo informaciju da ‘Velpro’ drži sve što nam treba za zamjensko da nije plastično, međutim, doživjeli smo razočarenje kad smo došli tamo. Tri dana već tražimo ambalažu i ne možemo je nikako naći. Imaju u katalogu, nemaju u skladištu, a mi smo odlučili danas otvoriti. Kad smo čuli da ‘Velpro’ ima sve računali smo doći ćemo par dana prije i razočarali smo se kad osim zdjelica nismo ništa našli. Zovem ‘Metro’, oni da nemaju ništa, ja im kažem: vi ste zapeli u vremenu, morate imati alternativu. Skuplje je puno, neke stvari u ambalaži su skuplje tri puta, a mi smo cijene ostavili iste. Kad od 20 lipa dođete na dvije kune to vam u računici poremeti sve. Količina troška je puno veća, a sezona je ionako kratka da se jedva iskoprcamo. Nabavili smo dosta stvari, ali evo žličice su nam bile ostale u ladici od lani, pa ih je konobar greškom poslužio. Nabavili smo plastične čaše za višekratnu upotrebu, značajnu smo sumu izdvojili da na fešti možemo davati čaše – upućuje nas vlasnica fast-fooda ‘Jež’ sa pogledom na dolazak brodske pruge.

Foto: Slavni ‘Tijat’ u zlarinskom portu; TRIS/A.Tešić

Zlarin je, vidjeli smo, skoro spreman za prvu turističku sezonu bez jednokratne plastike. I mali iznajmljivači otvaraju kapacitete, pripremaju se što bolje informirati goste o novim pravilima na njihovom otoku, a neki su se, priča nam još direktorica Turističke Katarina Gregov, posebno potrudili pa napravili svoje vrećice za voće, a za čišćenje koriste bioproizvode. Djeluje na otoku i Odbor za održivi razvoj  Zlarina, u koji su se uključili svi akteri društvenog života. Od konkretnih akcija, do sada su već u svibnju ugostili studente udruge BIUS sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu koji su u sklopu Istraživačko-edukacijskog projekta ‘Insula Auri 2019’ proučavali bioraznolikost otoka kako bi odredili početno stanje ekosustava. Projekt je organizirala francuska udruga SMILO (Small Island Organization) koja je uvrstila Zlarin i u međunarodni projekt u okviru kojega bi se ovoga ljeta trebala izgraditi javna kompostana i upriličiti niz radionica na temu kompostiranja. Uz njihovu podršku nastao je i video ‘Odmori se od plastike’, u produkciji udruga La Révolution Albatros i Terra Hub. U želji da doprinese osvještavanju javnosti o sveprisutnom problemu zagađenja mora plastičnim otpadom pojavljuje se u videu i Darko Rundek, član  La Revolution Albatrosa čija je predsjednica Ana Robb i potakla cijelu ovu zlarinsku anti-plastičnu avanturu. Premijera je bila u ponedjeljak u zagrebačkim Klovićevim dvorima, a mi ga zajedno gledamo na You Tubeu.

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI