Neovisni novinarski portal
26.6.2019.
EKOLOGIJA
Foto: Miloš Bićanski, izvor: WWF Adria

Što južnije, to tužnije:
Glavne turističke destinacije Mediterana najzagađenije plastičnim otpadom

Foto: Miloš Bićanski, izvor: WWF Adria

Gotovo sve mediteranske zemlje loše gospodare plastičnim otpadom i na taj način sve više zagađuju svoje more, a među devet najzagađenijih lokacija našle su se i glavne turističke destinacije. Pokazalo je to novo izvješće svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF, objavljeno povodom Svjetskog dana mora i oceana koji se obilježava na današnji dan.

Novo izvješće “Stop the Plastic Flood: How Mediterranean countries can save their sea” (Zaustavimo plastičnu poplavu: kako mediteranske zemlje mogu spasiti svoje more) u kojem se analizira zagađenost Mediterana plastikom navodi da je plastično zagađenje u konstantnom porastu i da bi se do 2050. godine moglo učetverostručiti. Brojke govore da svake godine u mediteranske vode ulazi 570 tisuća tona plastičnog otpada, što je jednako kao da svake minute u more bacimo 33.800 plastičnih boca. Izvješće pokazuje da su za gotovo polovicu plastike koja dospijeva u more odgovorne aktivnosti na obalnom području i da se svakodnevno na svakom kilometru obale akumulira gotovo pet kilograma plastike. Najzagađenija je, pokazalo se, obala Cilicije na jugoistoku Turske, dok su se među najzagađenijim područjima našle i neke glavne turističke destinacije kao što su Barcelona, Tel Aviv, Valencija, Marsejski zaljev i obala Venecije u blizini delte rijeke Po.

-Naš plastični sustav ne funkcionira: mediteranske zemlje još uvijek ne prikupljaju sav svoj otpad te su daleko od toga da ga tretiraju na adekvatan i troškovno učinkovit način. Proizvodnja plastike je previše jeftina, dok su troškovi gospodarenja otpadom i troškovi onečišćenja previše visoki, a snose ih zajednice i priroda. Sve zemlje moraju drastično smanjiti proizvodnju i potrošnju plastike te ozbiljno ulagati u inovativne sustave recikliranja i ponovne uporabe kako plastika ne bi ni postala otpad. To je jedini način na koji možemo plastiku zadržati izvan Sredozemnog mora.- kaže Giuseppe Di Carlo, direktor WWF Mediteranske morske inicijative.

Izvješće nadalje pokazuje da stanovnici i turisti, uglavnom iz Francuske, Italije i Turske, godišnje proizvedu više od 24 milijuna tona plastičnog otpada i da u ljetnim mjesecima turisti povećavaju proizvodnju otpada za 30% u mnogim obalnim područjima. Piše u izvješću i da više od polovice plastičnih proizvoda završi na otpadu manje od godinu dana nakon proizvodnje, a da se vrlo često sortiranje ne odvija na adekvatan način što ometa rad sustava za recikliranje. Mediteranske tvrtke, navodi se još, svake godine na tržište stavljaju 38 milijuna tona plastičnih proizvoda, ali ne pokrivaju troškove zbrinjavanja prekomjernog plastičnog otpada. Zbog niske cijene tzv. djevičanske plastike, tvrtke ne ulažu u dizajniranje novih proizvoda koji smanjuju korištenje plastike ili je u potpunosti zamjenjuju. Uočen problem su i Vlade i tijela lokalne samouprave koje još uvijek loše gospodare s gotovo 28% otpada. To je otpad koji se ne prikuplja, ilegalno se odlaže ili se odlaže na otvorenom te tako dospijeva u rijeke i na koncu u more. Svake godine 2,9 milijuna tona otpada baca se na otvorenim nekontroliranim odlagalištima, posebno u Egiptu i Turskoj, dok je 170 marokanskih odlagališta identificiranih za zatvaranje još uvijek u pogonu.

Odlaganje na odlagališta i spaljivanje otpada glavne su metode zbrinjavanja u cijeloj regiji. U izvješću se navodi da nekoliko zemalja, među kojima Grčka i Hrvatska, još uvijek trebaju uvesti mjere kako potaknuti smanjenje odlaganja na odlagalištima. Kako bi stvar bila gora, mnoge zemlje koje imaju problem s gospodarenjem otpadom, uvoze velike količine otpada. To znači da prikupljeni i izvezeni plastični otpad može završiti na odlagalištima, spalionicama ili divljim odlagalištima. Nakon što je Kina 2018. godine zabranila uvoz plastičnog otpada, Turska se našla među deset vodećih svjetskih uvoznika otpada, najviše iz Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije i Njemačke. Problematično u ovoj priči jest i to da su operativni troškovi recikliranja i dalje previsoki zbog troškova prikupljanja i odvajanja otpada, skupih tehnologija i ograničene količine plastike koja se može reciklirati. Malo je zemalja u regiji postiglo značajne stope odvojenog prikupljanja plastike koje bi osiguralo stalnu opskrbu za recikliranje. Italija je jedna od rijetkih zemalja koja je uvela poseban sustav prikupljanja plastike, prikupljajući 38% svog plastičnog otpada. Procjenjuje se da je 50% za recikliranje prikupljenog otpada u Grčkoj, Turskoj i Tunisu zagađeno nereciklabilnim materijalima i stoga neiskoristivo. Južne zemlje recikliraju manje od 10% svog otpada. Morski otpad predstavlja veliki trošak za turizam, ribarstvo i pomorstvo u iznosu od oko 641 milijuna eura godišnje.

Na osnovu svih tih nalaza, WWF poziva vlade Mediterana da zajednički podrže globalni pravno obvezujući sporazum kojim bi se do 2030. godine zaustavio dotok plastičnog otpada u prirodu. Tijela javne vlasti, industrija i građani također, kažu, moraju udružiti snage kako bi izgradili inovativan i isplativ sustav plastike. WWF poziva sve vlade zemalja Mediterana i Europsku uniju kao stranku Barcelonske konvencije na zajedničku obvezu i akciju za očuvanje Sredozemlja od plastičnog zagađenja. Od srpnja do studenog, WWF-ova posada plovit će Mediteranom na novom brodu imena „Blue Panda“ koji će stići do obala Francuske, Italije, Turske, Tunisa i Maroka kako bi mobilizirali lokalno stanovništvo i turiste protiv plastičnog zagađenja.

Foto: Miloš Bićanski, izvor: WWF Adria

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI