Neovisni novinarski portal
8.12.2019.
ekopis / GOSPODARSTVO / POLITIKA
Foto: arhiva TRIS/A.Tešić

Petar Baranović:
‘Brojke o rastu vrijednosti ribarstva besmisleni su PR-ovski pamflet Tolušićevog ministarstva’

Foto: arhiva TRIS/A.Tešić

Da statistika zna biti itekako varljiva disciplina čiji rezultati ne moraju nužno odražavati stvarnu sliku na terenu pokazuju i najnoviji podaci o rastu vrijednosti hrvatskog ribarstva u 2018. za čitavih 16,5 posto u odnosu na godinu ranije, kojima se prije neki dan pohvalilo Ministarstvo poljoprivrede, stavljajući rast u kontekst vlastitih uspjeha i ulaganja u sektor. Preciznijim uvidom u poprilično iznenađujuće brojke uzmu li se u obzir nesređeno stanje u sektoru i svakidašnje ribarske jadikovke, mogli bismo zaključiti da su friški privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku zbirno komunicirani javnosti sa svrhom peglanja imidža odnosno saniranja štete koju su prouzročile afere ministra Tomislava Tolušića. Što se krije iza napuhanog zbroja od gotovo 17 posto rasta vrijednosti hrvatskog ribarstva i koliko su realne takve ocjene, odlučili smo provjeriti na terenu. Penjemo se na palubu Sokola privezanog za operativni gat u uvali Sveti Petar, koču Petra Baranovića, ribarskog aktivista i predsjednika ‘Ribarske solidarnosti’, bivšeg narodnog tribuna i dogradonačelnika Šibenika, jednog od rijetkih profesionalnih ribara na Mediteranu sa diplomom iz područja ribarstvene znanosti.

Na porast vrijednosti ribarstva, razlažu u Ministarstvu, utjecao je rast vrijednosti morskog ribarstva za 17,5%, kod kojeg je zabilježen porast prodanih količina za 4,3% i cijena za 12,6%. Zasluge za rast u Ministarstvu pripisuju, a kome bi drugom, nego sebi. „Ulaganja u ribarstvo pokazuju da je to gospodarska grana koja ima perspektivu. Kroz Operativni program za pomorstvo i ribarstvo modernizirali smo našu ribarsku flotu i unaprijedili uvjete na 120 ribarskih plovila. Dodijeljeno je oko 130 milijuna kuna za 6 ribarskih luka, financira se preko 250 dana privremene obustave ribolova, nabavljeno je 58 specijaliziranih vozila za prijevoz ribe i uloženo u 12 hladnjača – priopćili su iz Ministarstva Tolušićevu izjavu.

Foto: arhiva TRIS/A.Tešić

Kako sad to, pitamo Baranovića na palubi Sokola, otkud taj hvaljeni rast dok ribarski aktivisti upozoravaju na nered u sektoru i bune se zbog znatno slabijih zarada nego prijašnjih godina.

Ruzina iza brojki o rastu

– Cijeli izvještaj je besmisleni PR-ovski pamflet. Ulaganja države u ovih šest godina članstva u Europskoj uniji su toliko sramotno neorganizirana i nelogična. Da politika ima imalo pristojnosti, šutjela bi. Ne bi bilo pošteno i pravedno sve to adresirati na aktualnog ministra jer on u svom mandatu ne može biti odgovoran za propuste koje mi radimo već dvadeset i nešto godina u korištenju europskih fondova. Ono što mene kod njega pomalo počinje smetati je to da za jednu vrlo bitnu granu gospodarstva i jedan bitan segment njegovog resora ne nalazi vremena za bitne stvari. Hrvatsko ribarstvo neće pomoći protokol ni to što će on doći održati prigodnu besjedu na Susretu ribara Hrvatske obrtničke komore ili kada su Kaljske noći i kada veliki igrači kolo vode u Kalima, provozati se s njima i slušati Mladena Grdovića, nego stvari i probleme u ribarstvu rješava razgovor s relevantnim sugovornicima, dakle s ljudima koji predstavljaju stvarne ribare. Sjedne se s njima pa ih se pita: ljudi što su problemi? On ne radi ništa što već nisu radili njegovi prethodnici. Svi ponavljaju istu grešku. Zatvaraju se u kabinet u Vukovarskoj i eventualno izlaze kada je protokol u pitanju. Da oni pitaju što su problemi, onda ovo mjesto na kojem mi sada sjedimo ne bi izgledalo ovako, I onda bi ja vrlo vjerojatno bez ikakvih problema iz europskih fondova mogao dobiti novac da promijenim palubnu željeznu opremu i stavim je u inoks, tako da kad dođem kući da se stvarno odmaram i da se posvetim nekim drugim pametnijim poslovima, a ne da stalno skidam ruzinu i piturajem – plastično će ribar i aktivist o stvarnim problemima u resoru skrivenim iza brojki o rastu.

Foto: arhiva TRIS/A.Tešić

Ukupan ulov i uzgoj (proizvodnja) morske ribe i drugih morskih organizama u 2018. veći je u odnosu na godinu prije za 3196 tona, odnosno 3,8%. Količina plave ribe veća je za 2,6%, od ukupnog ulova plave ribe najviše je srdele 72,5%, dok je količina ostale ribe povećana za 12,0% te ljuskavaca za 8,5%, pokazuju privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku, što ih u nastavku hvalospjevnog priopćenja priopćava Ministarstvo poljoprivrede. Kako to, pitamo dalje predsjednika udruge ‘Ribarska solidarnost’ da unatoč svim problemima u sektoru statistika navodi povećanje količine i vrijednosti ribe.

Statistički pribrojena marikultura

– Najprije, ribarstvena statistika je doživjela renesansu uvođenjem elektronskog očevidnika i drugih mehanizama u koje su uloženi europski novci i te mehanizme pozdravljam. Uvođenje učinkovitog nadzora je apsolutno pozitivna stvar. Ribari su na razne načine ili prisiljeni ili motivirani da što vjerodostojnije prijavljuju svoj ulov. Ti se podaci, međutim, odnose i na ulovljenu i na uzgojenu ribu. Činjenica jeste da Europska komisija nalaže da se u omotnicama za ribarstvo 40 posto poticajnih sredstava ulaže direktno u akvakulturu jer su svjesni činjenice da ulov ne može nadomjestiti rastuće potrebe za hranom iz mora populacije Europske unije koja uvozi strahovite količine ribe. Hrvatska je u tom segmentu doživjela određeni oporavak i određeni rast se događa u području marikulture, prvenstveno zbog postojanja jedne jake, organizirane firme, a to je Cromaris koji je postao relevantan europski proizvođač orade i brancina. Kroz snažnu podršku iz europskih sredstava oni su značajno proširili kapacitete i podigli produkciju za nekoliko tisuća tona, što je za nas statistički dobro jer je startna glavnica bila nikakva – analizira Baranović nadalje statističke pokazatelje rasta hrvatskog ribarstva i marikulture.

Foto: arhiva TRIS/A.Tešić

‘U marikulturi i slatkovodnoj akvakulturi financirana su ulaganja 37 uzgajivača, podržana je i uspostava sedam  novih uzgajališta, s dodijeljenih 135 milijuna kuna izgrađeno je i opremljeno pet novih pogona za preradu ribe i modernizirana i opremljena 23 postojeća prerađivačka objekta, a za lokalne razvojne strategije u ribarstvu dodijeljeno je preko 200 milijuna kuna‘, hvalio se još priopćenjem potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić pripisujući zasluge za rast državnom ulaganju europskog novca.

Ulaganja zapetljana administrativnim zaprekama

-Europska omotnica za ribarstvo 2014-2020 bila je teška 252 milijuna eura. Kad se tome pribroji obvezujuća komponenta iz nacionalnog proračuna dođete do respektabilne sume od 300 milijuna eura koji su se trebali uložiti u sektor. Da se u sektor stvarno u ovih šest godina uložilo na suvisli način to bi se snažno osjetilo. Konkretno, primjerice natječaji koji su se raspisivali za podizanje razine sigurnosti standarda posada na brodovima su uvredljivog sadržaja, to je uvreda intelekta. To su takve budalaštine kad vam netko za podizanje sigurnosti odobrava da će vam sufinancirati nabavu kutije prve pomoći ili pneumatsku splav, a ne odobrava vam da obnovite korito i trup broda što je osnova sigurnosti svake posade da se ne podave kao miševi na moru. Ja sam nedavno kao ribarski predstavnik na jednom sastanku u Zagrebu, onako off the record, otvorio to pitanje pa sam dobio informaciju da naša revizija na tome inzistira. Ako smo mi došli do toga da neki činovnik iz revizije u Zagrebu određuje sadržaj natječaja za raspolaganje sredstvima iz europskih fondova onda smo mi stvarno izgubili svaku pamet. Ulaganja u brodove, ulaganja u motore su minorna, limitirana, zapetljana administrativnim zaprekama, bedastoćama – secira nadalje Baranović.

Foto: arhiva TRIS/A.Tešić

Dolazimo i do statističkog podatka da je ukupan broj ribara u morskom ribarstvu u 2018. u odnosu na 2017. bio veći za 1,6 posto i onog da je ukupan broj plovila bio veći za 0,2 posto. Koliko je to zapravo ribara i koliko plovila, izgubi se čovjek malo u statističkim postocima.

Nema odmaka od lošeg stanja u sektoru

-Činjenica je da su na neki čudni način ušla dva li tri broda iz uvoza koji su valjda imali pohranjene povlastice u registru. Ništa spektakularno. Taj rast brodova uopće navoditi i to u domeni statističke pogreške, to je jedan besmisleni podatak. Nema ni nekog velikog rasta kod ulova ribe. Rast je uvjetovan nekim čimbenicima. Rast vrijednosti ulova uvjetovan je činjenicom da se u prošloj godini lovilo primjetno više inćuna nego u prethodnim godinama, a caka je u tome da inćun na tržištu puno više vrijedi nego srdela, cijena mu je višestruko veća. Naravno da kada jedne godine zalovite inćun u ukupnoj masi plave ribe da vam se dogodi porast prihoda, vrlo logično. Niste ulovili ribu koja u veleprodaji košta tri kune nego ste ulovili ribu koja košta devet ili deset kuna i naravno da se to osjeti na financijskom efektu. Isto tako, još od 2005. kad su se naglo srozale kvote tune, iz opravdanih razloga na osnovu zahtjeva ICCAT-ove znanstvene komisije, mi danas imamo skoro tri puta veću kvotu nego što smo imali 2006. u tonama i ta kvota raste svake godine, I kada vam u jednoj godini naraste kvota za sedam ili osam posto onda vam se to odrazi na ukupnom bruto dohotku ribarstva za nekih dva posto. Dakle, ti statistički pokazatelji nisu loši, nisu uzbunjujući jer ne prikazuju drastičan pad, međutim, ne prikazuju ni neki bitan napredak ni odmak od naše vlastite neorganiziranosti, neefikasnosti i generalno još uvijek lošeg stanja u sektoru – rezonira ribar.

Foto: arhiva TRIS/A.Tešić

Pitamo ga na kraju i što teorija i praksa kažu na stanje ribljeg fonda. Kako stojimo s ribom koju izlovljavaju plivarice i morskim organizmima koje iz mora potežu koče?

Ribu posudili od naših unuka

-Znanost je trenutno najzabrinutija za stokove sitne plave ribe. Kad morem i ribarstvenom politikom zavladaju ribari koji nisu na moru odnosno gazde onda znači da u kreiranju politike ribarstva i u upravljanju prirodnim bogatstvima počinje dominirati kapital. Kapital i upravljanje prirodnim bogatstvima ne idu skupa, a to se dogodilo kod nas. Sitna plava riba po zahtjevu europske komisije dolazi u stroži režim gospodarenja. Nalaže se smanjenje ulovljene količine. Ušli smo u sustav kvota i sada se pokazuje da u Hrvatskoj u ovom trenutku po mom osobnom mišljenju imamo preveliku kvotu za izlov sitne plave ribe. Rješavanju tog problema dat će određeni doprinos budući programi scrapinga. Način na koji pristupamo ribolovu i količine koje vadimo su pokazale rezultate koje znanost smatra zabrinjavajućima. Ja sam na fakultetu morskog ribarstva naučio jednu stvar od iskusnih i potkovanih profesora, a to je da je smanjenje prosječne lovne duljine i smanjenje duljine prve spolne zrelosti jedinke bilo koje populacije znak za uzbunu. Danas se vadi dosta sitnija riba nego nekad i to je svakoj pametnoj politici znak da nešto treba mijenjati. Što se tiče koče, količinski se lovi isto, ali je nešto drukčija struktura ulova u odnosu na moju ranu mladost i ribarenje potkraj prošlog stoljeća kada je dominantan u lovinama kočara na području srednjeg Jadran bio škamp i u financijskom i količinskom udjelu ukupne lovine. Kozice tada nismo lovili uopće, a danas je dominantna lovina na području srednjeg i južnog Jadrana kozica. Zaključno, što prisiljeni od Europe što od vlastite pameti meni se čini da smo počeli zadnje dvije godine razmišljati na jedan normalniji način što se tiče gospodarenja prirodnim bogatstvima i same eksploatacije, pri čemu istinski ribari, obični ribari koji sjede na krmi svoga broda kao ti i ja sada, tome ne stvaraju otpor, dapače potiču to. A to iritira one koji su isključivo iz pohlepe ušli u ribarstvo i koji smatraju da je more trezor iz kojeg oni trebaju vaditi bezgranično.  Ljudima koje apsolutno nije briga što će biti nakon njih nije mjesto u ribarstvu . U ribarstvu trebaju biti samo oni ljudi koji u  startu polaze od jedne istine, a to je da ovu ribu nismo naslijedili od naših starijih nego smo je posudili od naših unuka – zaključuje Baranović ćakulu na palubi Sokola.

Foto: arhiva TRIS/A.Tešić

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI