Neovisni novinarski portal
20.9.2019.
POLITIKA
Ivana Marković i Hrvoje Šimičević, dobitnici nagrade “Nada Dimić” : Nagrade za normalne u državi koja to nije…

Ivana Marković i Hrvoje Šimičević, dobitnici nagrade “Nada Dimić” :
Nagrade za normalne u državi koja to nije…

Gradonačelnica Supetra, Ivana Marković, i novinar Novosti Hrvoje Šimičević, javlja portal Novosti, ovogodišnji su dobitnici alternativne, aktivističke nagrade “Nada Dimić” koju dodjeljuje Fond za druge. Oboje se svojim predanim, angažiranim radom bore za “druge” i njihovo pravo da budu drugi i drugačiji, čime su i sami u netolerantnom i počesto zadrtom, filoustaškom društvu kakvo je hrvatsko, zapravo – drugi i drugačiji.

Ivana Marković je postala svojevrsna hrvatska heroina već kad je odbila donaciju na zamolbu Počasnog bleiburškog voda i to uz službeno obrazloženje da Grad Supetar nije u mogućnosti odvojiti sredstva za “bleiburške projekte” , već su predvidjeli sredstva za proslavu 75 godina oslobođenja Brača od nacističke i fašističke okupacije, tijekom koje su poginula 492 bračka borca, a 275 Bračanki i Bračana je stradalo od fašističkog terora. U ratu je, napisala je još gradonačelnica Marković, stradalo i 110 djece, a 118 ih je ostalo bez jednog, osam bez oba roditelja. Pa će Supetar, poručila je Boži Vukušiću & com., održati proslavu u čast i spomen na “one koji su bili dio borbe velikog svjetskog pokreta za slobodu i dostojanstvo čovjeka”.

A vi se, gospodo što hodočastite svake godine na Bleiburško polje, snađite sami…

Prva nagrada u životu supetarske gradonačelnice

Već je tada hrabra supetarska gradonačelnica dala svima do znanja koje su to vrijednosti za koje se spremna, bez krzmanja, kao političarka i kao građanka, boriti. A onda je prije mjesec dana, bez premišljanja, trenutno, oštro osudila napad skupine Torcidinih navijača na mlade sezonce srpske nacionalnosti koji su došli na njihov otok raditi. A ne bilo koga ugrožavati. Njihov je jedini krimen bio što su po nacionalnosti Srbi. A Ivana Marković takav brutalni, agresivni, ali i svaki drugi šovinizam, u svom gradu ne namjerava tolerirati, i to je jasnom, odrješitom i nekalkulantskom gestom, svima dala do znanja.

I zato je zasluženo dobila nagradu “Nada Dimić”. Njezinu prvu u životu, kako je izjavila za portal Novosti. Ali, svakako ne zadnju. Jer, nacionalizmom i netrpeljivošću kontaminirano hrvatsko društvo neće ozdraviti preko noći. Pa će za ovakve nagrade itekako još biti i razloga i zasluga. Iako, to što je učinila gradonačelnica Supetra u normalnim, civiliziranim demokratskim državama, razvijene političke kulture i korektnosti, ne bi bila ni vijest…

Ali bi vijest i pravi razlog za nagradu bili rezultati koje postiže beskompromisna supetarska gradonačelnica u podizanju standarda i kvalitete života u svom gradu. A ima ih itekako.

Diverzantske akcije

Kako na dodjeli nagrade reče Vesna Kesić, jedna od rodonačelnica aktivizma kod nas, Supetar je grad koji drži prvo mjesto po zaposlenosti u 2018. u Hrvatskoj, ali i među prvih deset po sufinanciranju vrtića. I da, to je, također, jedan od razloga zašto je nagrađena Ivana Marković. Ali, oni razlozi koji čine krunu u njezinom lovorovom vijencu su dvije, kako veli Vesna Kesić, gotovo diverzantske akcije koje je provela u svom gradu, i time nam svima dala nadu da je u politiku moguće vratiti vjeru.

Primajući nagradu, Ivana Marković je, piše portal Novosti,  rekla kako je u slučaju Bleiburškog voda istupila ponesena revoltom i prkosom zbog svega čemu svjedočimo u našem društvu. A nota bene, prvu molbu za donaciju s oznakom Počasnog bleiburškog voda bacila je, priznat će, odmah u smeće. Tek je na drugi dopis odgovorila, ali tako da im više nikad ne padne na pamet da od nje traže donaciju i potporu.

-Što se tiče napada na sezonske radnike u Supetru, moram reći da sam bila iznenađena koliko je moj potez dobio prostora u javnosti. Pitala sam se kako je moguće da normalna reakcija izazove takav interes, jer bi taj potez trebao biti normalan, posebno za one koji se bave javnim poslovima. Na žalost, čovjek se zapita kako je moguće da živi u društvu u kojem normalna reakcija postane senzacija? Bilo bi normalno da svi zajedno osudimo nasilje, bez obzira na funkcije, a ne da to učinimo dvosmisleno osnivanjem raznih povjerenstava i sa strahom kako će njihovu odluku tumačiti u kampanji – sasvim je precizno gradonačelnica definirala stanje svijesti u hrvatskom društvu Jer, zbilja, kakvo je ovo društvo u kojemu se za  prirodnu, normalnu osudu svake brutalnosti, agresije, fizičke i psihičke, dijele nagrade?

Nagrada, kao pljuvačka u lice dominantnim politikama

Uz supetarsku gradonačelnicu, nagrađen je i novinar Novosti, Hrvoje Šimičević, za tekstove o seksualnom zlostavljanju maloljetnica u dječjem domu koji je pod paskom Katoličke crkve u Čitluku, a koje je istraživao godinu dana. Šimičević se osim pedofilijom u crkvi, bavio i fenomenom revizinizma i javne rehabilitacije ustaštva, a njegovi tekstovi, posebno oni koji su problematizirali revizionističke filmove poput Sedlarovog filma o Jasenovcu, nagrađenog Nagradom Grada Zagreba, bili su i okidač, kako je kazala Sanja Despot, da se 2017. ustanovi alternativna nagrada “Nada Dimić”.

Šimić je istakao da i nakon serije tekstova o seksualno zlostavljanim djevojkama u Čitluku, istraga stoji kao ukopana na mjestu, policija se ne usudi procesuirati svećenika zlostavljača, a Crkva šuti i pedofilske skandale zataškava.

Crkva, veli Šimičević, u sprezi sa vladajućim HDZ-om, sustavno revidira povijest, pa nije ni čudo da u takvom ambijentu predsjednica države ovih dana veselo ćaska s predsjednikom HOP-a , stranke koju je osnovao poglavnik Ante Pavelić.

– U normalnoj državi već bi to bilo dovoljno da se pokrene opoziv predsjednici, ali Hrvatska nije takva – kazao je Šimičević, ocjenjujući političku kulturu toksičnom i duboko fašistoidnom. – Svaka nagrada koje ide protiv te struje doživljava se kao pljuvačka u lice dominantnim politikama- zaključio je.

A kad se pljuvačka osuši, dodali bismo,  dominantna politika nastavlja svoj “ritam zločina” i iskazivanje prezira prema nagrađenima. Da je više onih koji imaju jednaku građansku hrabrost, ali i odgvornost da djeluju protiv svakog iskazivanja netolerancije prema drugima, svakog primitivnog nacionalističkog ispada i svakog pokušaja bezočnog rehabilitiranja ustaštva, da je više “normalnih”,  nagrade nam ne bi trebale, jer bismo imali pristojno društvo kao najveću nagradu.

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI