Neovisni novinarski portal
20.7.2019.
POLITIKA
Inzistiranje na izuzeću Nataše Novaković u odlučivanju o Plenkovićevom sukobu interesa govori o autokratskoj naravi vlasti i pogotovo hrvatskog premijera…

Inzistiranje na izuzeću Nataše Novaković u odlučivanju o Plenkovićevom sukobu interesa govori o autokratskoj naravi vlasti i pogotovo hrvatskog premijera…

Tko je u ovoj zemlji, zaboga, uopće nadležan odlučiti o izuzeću Nataše Novaković, predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u aferi Hotmail? Hrvatski sabor proglasio se nenadležnim u tom predmetu, a šef Sabora Gordan Jandroković pozvao je Povjerenstvo da ono samo odluči o izuzeću svoje predsjednice. No, takvo ovlaštenje ne proizlazi iz nijednog zakona ili podzakonskog akta, tvrde u Povjerenstvu koje se očitovalo priopćenjem o tome i lopticu poslalo dalje.

Ali, zašto se premijer Plenković boji stati pred Povjerenstvo i dokazivati je li, ili nije, bio u sukobu interesa? Zašto se brani inzistiranjem na izuzeću Nataše Novaković, koje je, nota bene, zatražio ” u pet do dvanaest”? I to samo zbog činjenica da je Novaković svojedobno radila u HUP-u te bila u vezi s Ivicom Todorićem, pa se implicira da je s njim bila povezanija negoli Zdravko Marić koji je radio u Agrokoru?! Je li smisao i svrha ovog ping-ponga s institucijama i njihovom nadležnošću ne samo odugovlačenje postupka nego i da se o premijeru i ne raspravlja? Zar ovakav postupak predsjednika vlade ne govori o autokratskoj naravi njegove vlasti koja ne trpi nikakva propitivanja ni “pozivanja na red”? Konačno, nije li ovo zapravo izravan udar na Povjerenstvo koje se, protivno očekivanjima HDZ-a koje ga je blagoslovilo, “otelo kontroli” ?

Slučaj Plenković “vrući krumpir” za hrvatske institucije

Tko bi rekao da će možebitni sukob interesa premijera Plenkovića biti tako vruć krumpir za hrvatske, navodno, demokratske institucije. Bogme se nijedna ( i nitko ) ne želi zamjeriti šefu hrvatske vlade, pa se svi redom brane nenadležnošću. Ta valjda je zakonodavac teorijski predvidio i tu mogućnost, da se pred Povjerenstvom nađe premijer, pa i onoga tko bi u takvom slučaju imao ingerencije “presuditi” o izuzeću čelnice Povjerenstva.

-Da sam mislila da sam pristrana, ja bih otklonila svoj rad na tom predmetu. Ne smatram se pristranom. To je bilo protiv mene i protiv pravila struke. Naš pravilnik jasno kaže kada se mi izuzimamo, a to nije ova situacija- izjavila je Novaković.

Povjerenstvo, evidentno, nije adresa koja bi o izuzeću Nataše Novaković odlučivala, i ma koliko ono prihvaća argumentaciju za nenadležnost Sabora i njegovih odbora, istodobno konstatira da je člankom 24. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, u dijelu koji se odnosi na izuzeće službene osobe, propisano da o izuzeću čelnika tijela,u ovom slučaju Povjerenstva, odlučuje tijelo koje obavlja nadzor nad njegovim radom. Dakle, Hrvatski sabor!

– Treba napomenuti da se Upravni sud u Zagrebu u presudi broj: 9 UsI-588/19-12 od 23. svibnja 2019.g., poništavajući odluku Povjerenstva i vraćajući predmet na ponovno odlučivanje, kao na mjerodavnu odredbu pozvao upravo na članak 24. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku te naložio Povjerenstvu da dostavi zahtjev za izuzećem na odlučivanje nadležnom tijelu koje nadzire Povjerenstvo (list 9. i 10. presude)- navodi se u priopćenju

Zar to zaslužuje “intervenciju” Ustavnog suda RH?!

Povjerenstva te ističe:

-Imajući u vidu da se odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa propisuju ovlasti Hrvatskog Sabora da imenuje i razrješuje predsjednika i članove Povjerenstva te razmatra i glasuje o prihvaćanju ili neprihvaćanju godišnjeg izviješća o radu Povjerenstva, ovlasti saborskog Odbora za izbor imenovanja i upravne poslove da utvrđuje između ostaloga jesu li predsjednik i članovi Povjerenstva u sukobu interesa i da su predsjednik i članovi i Povjerenstva dužni istome dostavljati svoja izviješća o imovinskom stanju za početak i kraj mandata te povodom bitnih promjena na imovini i ovlasti Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da kao matični odbor razmatra i glasuje o prihvaćanju ili neprihvaćanju godišnjeg izviješća o radu Povjerenstva, to sve skupa nesporno ukazuje da Sabor neposredno i preko svojih Odbora nad Povjerenstvom ima značajne nadzorne ovlasti.

S druge strane, Upravni sudovi kao prvostupanjska tijela i Visoki upravni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjsko tijelo kroz pokrenute upravne sporove nadziru zakonitost odluka Povjerenstva, pa se u širem smislu i to može smatrati nadzornim ovlastima.

Stoga je Povjerenstvo- zaključuje se u priopćenju- obzirom da isto nije i ne može biti tijelo koje samo nadzire svoj rad, jedino moglo postupati po propisanoj pozitivno pravnoj regulativi te po nalogu Upravnog suda u Zagrebu u predmetu broj: P-172/18 i dostaviti predmetne zahtjeve za izuzećem tijelima zakonodavne i sudske vlasti koje zbog prethodno utvrđenih nadzornih ovlasti nad njime smatra nadležnima za postupanje u ovim postupcima.

Dakle, na potezu je sada Upravni sud, a ako se i on proglasi nenadležnim, slučaj izuzeća predsjednice Povjerenstva Nataše Novaković u predmetu Andreja Plenkovića, naći će se na stolu Ustavnog suda koji bi trebao ovu trakavicu okončati. A kako će, “zna se” valjda…


VEZANE VIJESTI