Neovisni novinarski portal
17.10.2019.
POLITIKA
Zašto su u sekularnoj Hrvatskoj vjerski blagdani iznad državnih, civilnih praznika?

Zašto su u sekularnoj Hrvatskoj vjerski blagdani iznad državnih, civilnih praznika?

Dok u Francuskoj tradicionalnu prvomajsku povorku u povodu Praznika rada koriste za prosvjed i radnici  i maskirane anarhističke skupine koje interventna policija rastjeruje suzavcem, dotle u Hrvatskoj gladna radnička klasa, koja je odavno bacila koplje u trnje, koristi prvomajsko okupljanje kao priliku za besplatan obrok. Ove godine su radnički sindikati umjesto uobičajenog prosvjeda svu svoju pažnju i angažman usmjerili na prikupljanje potpisa za referendumsku akciju “67 je previše”. Traže da se dobna granica za odlazak u punu mirovinu vrati na 65 godina života. Tako se sve svelo na praznovanje uz besplatan grah, koje žalosno svjedoči o mizernom položaju ovdašnjih radnika i umirovljenika, koji svoj praznik više i ne doživljavaju drugačije do li kao zdjelicu udijeljene hrane. Od bitke za radnička prava i radničko dostojanstvo nije više ništa ostalo…

Od njih, u žalosnijem su stanju samo oni koji su i danas, Prazniku rada usprkos, radili… A svi su trgovački centri bili otvoreni, za tamošnje radnike ( mahom radnice ) bio je to samo još jedan radni dan, do kojega njihovi poslodavci baš nimalo ne drže. U civiliziranim demokratskim državama trgovine su na Praznik rada zatvorene. Kod nas rade cijelog dana, oholo prkoseći međunarodnom prazniku koji se slavi diljem svijeta. Zapravo, to mogu ovdje činiti bez ikakvih sankcija, i to čine. Koriste hrvatsko radničko roblje kako bi povećali svoje prihode i svoj profit. Ali, radi toga plaće radnika neće biti veće, jer njihov rad služi prije svega za multipliciranje kapitalističkog bogatstva. Iako dobro znaju da bez radnika nema ni njihova profita, vlasnici trgovačkih lanaca ne posustaju u ponižavanju obezvrijeđene i podcijenjene radničke klase. Jer, ako im otkažu jedni, uvijek će naći druge radnike koji su dovoljno jadni da će raditi i za dvije-tri tisuće kuna, kad god treba, pa i na Praznik rada.

Problem je u državi koja takav odnos prema svojim građanima dozvoljava. Koju ne brine status obespravljenih i eksploatiranih ” do kosti”, čiji establishment ne dijeli njihovu sudbinu niti razumije njihov jad, a još manje suosjeća s njima. Strah od gubitka i onoga što imaju sada, hrvatske radnike drži na uzdi, u poniznosti i ovisnosti, spremne raditi i nedjeljom i praznikom i za najnižu nadnicu.

I dok francuski radnici za Prvi maja izlaze na ulice kako bi prosvjedovali protiv Macronove politike, kako bi zahtijevali neradnu nedjelju i plaćeni regres, hrvatski radnici stoički prihvaćaju svoju žalosnu situaciju, i još k tome, redovito na izborima daju glas za one koji im nisu samo ukrali Praznik rada, nego i ljudsko dostojanstvo.

Stoga je onih 60 tisuća porcija besplatnog graha koje su danas podijeljene na zagrebačkom Maksimiru, vrhunski cinizam. A Milan Bandić beskrupulozni cinik. Koji hini dobrotvora dijeleći besplatni grah, kao da financira iz vlastitog džepa,  darivajući sirotinju koja strpljivo stoji u dugim redovima.

Umjesto graha, možda bi napokon radnički sindikati trebali izboriti pravo radnika na  veće plaće , pravo na neradnu nedjelju, kao što ga ima sav civilizirani svijet, i napose na neradni Praznik rada i za one u trgovačkim lancima.

Kako ova, navodno sekularna država, može objasniti svojim građanima da na civilni, k tome Međunarodni praznik rada, trgovine rade, negirajući time i samu suštinu toga praznika, a na Uskrs ne radi baš nijedna jedina?!
Jesu li u ovoj državi, Ustavom definiranoj kao sekularnoj, vjerski praznici iznad svjetovnih? Baš kao što je i Crkva iznad zakona i Ustava…

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI