Neovisni novinarski portal
21.10.2019.
wheels on fire
Ilustracija

Prvi fakultet, prvo nerazumijevanje, prva ljubav…

Ilustracija

STUDENTSKE BRIGE, PONOVNA OPERACIJA, PROBLEMI S PROFESORIMA…

Fakultet je počeo 10. listopada 2007., totalno smo bili izgubljeni i ja i mama jer nikako nismo raspored kužili. Po rasporedu smo jedino uspjeli shvatiti da ćemo po cijele dane biti na fakultetu.

Prvo predavanje ujutro sam naravno propustio jer nisam uspio naći učionicu, ali na ovo u 14,00 sati sam uspio stići jer sam prije toga imao razgovor s Pročelnikom odjela koji je baš držao to predavanje u 14,00 sati. Znam da mi je na razgovoru rečeno da će sve biti ok i da će me se većinom usmeno ispitivati. Iako sam bio poprilično uplašen krenuo sam na to prvo predavanje i nakon tog predavanje počeo sam se upoznavati sa kolegama.

Prva mi je prišla kolegica Lidija koja je svakako istaknula da će mi pomoći u čemu god bude mogla. Zatim su redom tu bile kolegice Monika i Nia i već mi je bilo puno lakše. Pomogle bi mi prijeći iz jedne učionice u drugu s obzirom da su predavanja bila posvuda. Sve mi je bilo čudno a najviše mi je teško padalo to što sam išao na fakultet koji me u tom trenutku uopće nije zanimao. Još jedna od stvari koja mi je bila komplicirana je ta što smo iz svakog predmeta imali po tri domaća rada tjedno, uz sve te silne seminare.

Nova operacija

To je bilo jako teško sve stići pogotovo zato što sam kao redovan student morao prisustvovati na većini predavanja koja bi trajala po cijele dane. Naravno imali bi neke manje pauze ali to ne bi ništa značilo jer bi cijeli dan morao biti na fakultetu. Bilo je tu suza i nervoze dok se nismo navikli na taj tempo i nakon dva mjeseca fakulteta ušli smo svi skupa u štos i počeli se pomalo navikavati na sve te obaveze tj. počeli voljeti ono što radimo. Prvi semestar su profesori imali razumIjevanja da neke domaće radove ne mogu stići napisati i bili su sasvim u redu prema meni.

No da sve ne bi bilo savršeno pobrinulo se tu opet moje zdravlje.

Na jednom od pregleda 2007. u studenom utvrđeno mi je da mi je na lijevom koljenu izrasla nekakva koščica koja stvara jaku bol tokom hodanja te je odlučeno da u siječnju 2008. moram ponovno na operaciju odstranjivanja iste i to ponovno u Biogradu. Naravno da sam isti dan upozorio profesore na novonastalu situaciju, oni su naravno rekli da će mi u svemu izaći u susret i da ne brinem ništa, tako da mi je s te strane tada bilo lakše. Tada mi je bilo u cilju što više predmeta položiti tako da mi manje toga ostaje za ispitne rokove u veljači, a više vremena za oporavak od operacije.

U periodu 11. i 12. mjeseca položio sam sve kolokvije koje je trebalo osim informatike, ali to sam se s profesorom dogovorio da to riješim tokom ispitnog roka ukoliko se na vrijeme oporavim. Krenuli smo na zimske praznike nakon kojih su me čekale pretrage.

Zimski praznici su mi prošli u nervozi i brizi zbog svega što slijedi, ali nekako sam se ipak pokušao i uspio opustiti. 4. siječnja 2008. javljeno mi je da u bolnicu moram ići 7. siječnja, a operacija da je zakazana za 8. siječnja. Već sam nekako postao dosadan i sam sebi jer sam opet bez obzira na prijašnja iskustva operacija mislio na svašta i vrtio razne slike po glavi prije svega. Jednostavno to je očito tako kod mene, trema me preuzme i ni sam ne znam što mislim i radim.

Prvo nerazumijevanje

Operacija je prošla u redu, u bolnici sam bio svega pet dana, a oporavak je doma trebao trajati mjesec i pol dana, ali tu nailazim na prvi puta na nerazumijevanje profesora te sam bio prisiljen već krajem siječnja te iste godine sa zavojima na nogama izlaziti na ispite.

Bile su mi opcije da to ostavim sve za rujan, ali to nikako nije dolazilo u obzir zbog prevelikog broja ispita tokom godine. Kolegice Lidija, Nia, Monika, Kristina, Irena Tea, moja majka i rodica Maria su pokušale pribaviti skripte za mene da mi se što više s te strane olakša. Čak su kolegice dolazile kod mene doma da mi pomognu pripremiti se za ispite, ali nekako je teško bilo mozak prisiliti na učenje s obzirom na činjenicu da sam tek nedavno bio operiran i da sam još uvijek tada bio na tabletama za bolove, međutim bolonjski sustav našeg fakulteta to nije bilo briga i jednostavno sam morao ići protiv sebe.

Veliku pomoć sam također imao od kolege i prijatelja Jakova. Ispitni rok je prošao vrlo dobro s obzirom na situaciju, ostao mi je jedan ispit za travanj i to odgovarati za veću ocjenu i ostala mi je informatika za sljedeći izvanredni rok u lipnju. Bio sam zadovoljan ali opet neugodno iznenađen nerazumijevanjem nekih profesora. Iako smo tražili u tom trenu da se predavanja i ispiti prebace u prizemlje zgrade, većina ih je to odbila pod izlikom da nema slobodnih učionica. To smo tražili jer jedno vrijeme se nisam smio penjati po stepenicama. Nažalost morali smo prekršiti tu doktorovu zabranu i ići protiv sebe. Pokušao sam opterećivati nogu što je manje moguće pa smo nakon svake stepenice stajali po par sekundi i tako je bilo i cijeli sljedeći semestar.

Prva ljubav

U drugom semestru smo imali jednak broj predavanja samo što su ovoga puta profesori imali puno više nerazumijevanja nego u prvom semestru. Nisu razmišljali uopće koliko ću uspjeti stići nego su samo davali i davali pismene zadatke. Nismo htjeli odmah kontaktirati ministarstvo misleći da će još jedna opomena i razgovor pomoći pa smo se nadali mirnom rješenju. Da mi nije bilo kolega to bi bilo sve neizvedivo.

Prvu godinu sam savladao skoro sve u srpnju, za rujan mi je ostala samo teorija iz drugog dijela informatike. Bio sam prilično zadovoljan što je prva godina praktički iza mene, a na kraju sam i taj teoretski dio uspješno položio u rujnu.

Kao rezime prve godine mogu također istaknuti da mi se dogodila prva ozbiljnija ljubavna veza koja je trajala relativno dugo, ali je nekako naprasno prekinuta bez nekog većeg razloga te mi je nakon toga bilo potrebno dosta vremena da se od svega psihički oporavim…

(nastavlja se)

Ilustracija

Tags: ,

VEZANE VIJESTI