Neovisni novinarski portal
23.8.2019.
EKOLOGIJA / ekopis / MORE
Plaža zagađena plastikom

Osvještavanje:
Kako se konkretno umanjuje problem plastičnog otpada u Jadranu?

Plaža zagađena plastikom

Apokaliptični prizori plastičnih vrećica morskim strujanjem zalijepljenih za kaveze uzgajališta tuna i oni morskoga dna prekrivenog jednokratnom plastičnom ambalažom sve su češći i u našem dijelu Jadrana čijom se čistoćom rado hvastamo. Zgrozimo se povremeno zaprepašćujućim količinama plastičnog otpada kada ga more izbaci na neku južniju plažu i spremno za onečišćenje mora optužimo grozne navike onih drugih jadranski još južnijih sa kojima more dijelimo. Ako ponekad djelomično i osvijestimo razmjere problema, nastavljamo sa neodgovornim ponašanjem – bjesomučno kupujemo i bacamo ogromne količine jednokratne plastike od kojih dobar dio direktnom ili indirektnom nam krivnjom završi u Jadranu.

Razmjere plastičnog  problema potrebno je zato neprestano osvještavati, poticati na odgovorno ponašanje i tražiti rješenja za doprinos zaustavljanju dotoka plastičnog otpada u more. Rijetki su oni koji konkretno rade na umanjenju tog problema. Neki od njih okupili su se sinoć u šibenskom klubu Azimut kako bi sa publikom Croatian Travel Festivala na panelu nazvanom ‘Kako zaštititi more? Mikroplastika – ekološki problem 21. stoljeća’ podijelili svoja iskustva.

Okrugli stol na temu “Kako zaštititi more? Mikroplastika – ekološki problem 21. stoljeća” (foto printscreen Facebook CTF)

Priču o uzgajalištu tuna na srednjem Jadranu u kojemu su ronioci doslovno svaka dva dana morali skupljati vrećice sa kaveza jer bi ih se nakupilo toliko da bi se opasno smanjio protok vode ispričao je Donat Petricioli. On je inženjer biologije i ekologije iz Zadra, ronilac i direktor firme D.I.I.V. za ekologiju mora i podmorja te ronilačke poslove koji se u tridesetak godina otkako posluje nagledao tona i tona svakakvog otpada. Nesagledive posljedice zagađenja mora plastikom festivalskom je auditoriju nastojao približiti i plastično dočaravajući  hektar velike površine morskoga dna zatrpanog plastičnim bocama i higijenskim ulošcima. Govorio je kako je otpada daleko više na rutama kojima brode glavne trajektne linije kao i u sidrištima nautičkih ruta, ali i da praktički ne postoji uvala, uključujući one u nacionalnim parkovima i parkovima prirode, u kojima nije pronađena barem jedna odbačena plastična vrećica. Iznimka nisu ni podmorske špilje ni podmorje na velikim dubinama, a procjene količine plastičnog otpada u našem dijelu Jadrana dosežu nekoliko tisuća tona.

Rješavanjem problema plastičnog otpada u Jadranu bavi se i Pero Tutman, znanstvenik i istraživač sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo koji je sinoć u Azimutu ustvrdio da još uvijek ne postoje načini kako da se sva odbačena plastika jeftino i efikasno ukloni iz mora i da onaj otpad što ga more izbaci na plaže predstavlja tek desetak posto otpada koji dospije u more dok se ostatak gomila na morskome dnu i do njega uglavnom ne možemo doći. Pričao je taj znanstvenik i o međunarodnim projektima u kojima posljednjih godina sudjeluje Institut, među njima i o projektu DeFishGear kojim je prvi puta ukazano na problem mikroplastike u Jadranu.

Plaža zagađena plastikom

-Ronilačke akcije su hvalevrijedne, ali one pokrivaju manje od jedan posto otpada koji se nalazi u moru. Ogromne količine otpada nalaze se izvan dohvata ronilaca i praktički su kočari jedini aktivni sudionici prometa na moru koji mogu taj otpad iznijeti iz mora i dopremiti ga na obalu. Mi smo u okviru projekta DeFishGear ribarima osigurali komunalne kontejnere i vreće za smeće, a pedesetak kočarica koje su sudjelovale u projektu skupile su stotinjak tona otpada – ispričao je Tutman te naglasio kao su ribari voljni pomoći i da se još uvijek očekuje donošenje novoga pravilnika o gospodarenju otpadom iz mora koji bi omogućio sustavno uključivanje ribara u rješavanje problema odnosno propisao da svako iskrcajno mjesto mora biti opremljeno infrastrukturom, dakle kontejnerima i vrećama za prihvat otpada iz mora.

Postoji alternativa za jednokratnu plastiku

Važna komponenata u nastojanju umanjivanja plastičnog problema jest edukacija. Radionicama za djecu i odrasle na osvještavanju drugih radi Melita Mokos, inženjerka ekologije i biologije sa Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.

-Dobar dio tih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu možemo izbjeći. Ima alternative, postoje materijali koji se mogu koristiti kao zamjena za plastične materijale. Štapići za uši od kartona su dostupni u našim trgovinama. Zašto djeca koja odlaze u vrtić, u školu ili  na izlet trebaju kupovati piće u plastičnim bocama? Zašto škole danas nemaju fontanice, zašto se ne vrate u funkciju? Dok smo mi išli u školu nismo nosili vodu u boci nego smo pili sa slavine. Kad se dotaknemo problematike mikroplastike koja je dospjela u ribe, često reakcija bude -neću više jesti ribu. No, to nije rješenje nego promjena navika kojima ćemo spriječiti dotok plastike u okoliš – navela je Mokos kako djeca i njihovi roditelji nerijetko idu linijom manjeg otpora niti ne razmišljajući o mogućim posljedicama po okoliš svojih jednokratnih odabira.

Zlarin može i bez plastike

Da može i bez plastike i da za svaku plastičnu ambalažu postoji alternativa žele dokazati na otoku Zlarinu koji se priprema za prvu turističku sezonu bez plastike. Katarina Gregov, direktorica je tamošnje Turističke zajednice i zagovarateljica nagrađenog pilot – projekta Zlarin bez plastike koji je izvrsno medijski odjeknuo ali koji tek treba dati konkretne rezultate. Lokalno stanovništvo projekt je poduprlo, no Gregov je svjesna je da test nastupa kada uz dvjestotinjak stalno naseljenih na otok nahrupi još oko tri tisuće ljetnih gostiju.

More plastike

-Ljeti imamo oko četrdesetak manifestacija i za sve te manifestacije smo koristili jednokratnu plastiku. Imamo dvije trgovine i štand voća i nakon što smo napravili analizu utvrdili smo da se u dva ljetna mjeseca potroši 120 tisuća plastičnih vrećica. Apsurdno je da to radimo sebi i svom otoku. Čitavu zimu radili smo na tome da nas svi na otoku podupru i sve tvrtke, obrti i udruge potpisali sa na koncu povelju kojom se obvezuju na trajni prestanak korištenja jednokratne plastike. Pronašli smo gotovo sve alternativne proizvode, još čekamo da nam stignu vrećice od škroba, a prošlog vikenda imali smo prvi outdoor festival na kojemu su se koristile višekratne čaše uz kauciju i ovoga puta nismo imali katastrofalne prizore pune odbačenih plastičnih čaša kakvi su do sada bili nakon svake fešte. Divota je bila ujutro vidjeti kako nema nikakvog otpada – iznijela je Katarina Gregov zlarinsku težnju da postane prvi naš otok bez plastike i pozvala svih koji žele slijediti njihov svijetli primjer da dođu po savjete.

Vlastiti odmak od konzumerizma i kulture bacanja

U kampanji protiv plastike u moru je i Grenpeace Hrvatska, lokalni ogranak najpoznatijeg globalnog udruženja za zaštitu okoliša. Za kampanju je zadužena Petra Andrić koja naglašava da se samo čišćenjem neće riješiti problem i da moramo preuzeti odgovornost.

Plastično smeće pluta u dubrovačkoj luci (foto Facebook)

– Istina je da imamo problem sa prekograničnim otpadom, da iz južnih zemalja dio otpada dolazi kod nas, ali se počelo stvarati mišljenje kako je problem u nekome drugome. Istražili smo zato po jednu lokaciju na južnom, srednjem i sjevernom Jadranu i zaključili da je na južnom bilo više od polovice otpada iz drugih zemalja, na središnjoj lokaciji znatno manje, a na sjevernoj zanemarivo. Znači, moramo osvijestiti da je to velikim dijelom naš problem koji sami stvaramo – iznijela je predstavnica Greenpeacea i zaključila kako trebamo na tri razine pronaći rješenja da dokinemo sa jednokratnom plastikom – strožim zakonima, okretanjem industrije višekratnoj ambalaži i vlastitim odmakom od konzumerizma i kulture bacanja.

Uz osvještavanje problema, Croatian Travel Festival u organizaciji Hrvatskog kluba putnika ove godine doprinosi i njegovom smanjenju. Prije više od tjedan dana pokrenut je Adria Aid projekt za čisti Jadran. Vrijedni šibenski ronioci čiste šibensko podmorje, vikendom im se pridružuju kolege iz drugih gradova i do sada su izvadili deset tona otpada. Do kraja festivala plan je izvući iz mora dvadeset tona.

Svaka mala, rekli bi u Šibeniku, gura naprid, no podaci poput onoga da se u mora i oceane svake minute iskrca jedan kamion plastike trebali bi biti dovoljno alarmantni da svi počnemo ozbiljnije razmišljati o razmjerima problema i odgovornije se ponašati.

Ilustracija: Foto: Rich Carey/WWF

Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI