Neovisni novinarski portal
18.5.2019.
ekopis / POLITIKA
Kakvo je to Ministarstvo okoliša koje izdaje dozvole za spaljivanje opasnog otpada na rubu NP Krka, a Sud ih poništava?!

Kakvo je to Ministarstvo okoliša koje izdaje dozvole za spaljivanje opasnog otpada na rubu NP Krka, a Sud ih poništava?!

Ministar energetike i zaštite okoliša, Tomislav Ćorić, toliko je okupiran energetskim (i tko zna kakvim još) projektima, pa i kada su evidentno neisplativi i neprihvatljivi za hrvatske građane (LNG), da je potpuno zaboravio na onaj sudbonosniji dio svoga resora- zaštitu okoliša. Okolišna problematika je za ministra, kako se čini, puka gnjavaža s ekološkim aktivistima i sumnjičavim građanima koji stoje na putu vladinim projektima. Ovo ministarstvo, protivno nazivu, nema nimalo senzibiliteta za ekologiju, niti reagira na eko-incidente i ugroze kojima je narod, napose na osiromašenim i nerazvijenijim područjima, izložen. Naprotiv! Razumije li ministar uopće što mu je u opisu posla kad njegovo ministarstvo uporno izdaje dozvolu Tvornici vapna u Drnišu za spaljivanje opasnog otpada, samo 5 kilometara od NP Krka?

Teško je shvatiti upornost Ćorićeva ministarstva koje tvrdoglavo daje “blagoslov” za gospodarenje otpadom tvrtki Girk Kalun d.d. u Drnišu za oporabu opasnog (i neopasnog) otpada, iako Upravni sud RH zakonitost dodijeljene Dozvole već drugi put osporava i proglašava je ništetnom. Čije interese Ministarstvo zastupa, za čiji boljitak Vlada radi? Privatnog poduzetnika ili naroda koji ju je izabrao?

Na eko-incident u Kninu ministar Ćorić nije ni trepnuo…

Nedavno je u Kninu, naravno, ne prvi put, došlo do ozbiljnog eko-incidenta kada su se mazutna ulja i teški minerali iz industrijskih otpadnih voda koncentriranih u desetljećima stvaranoj laguni iza postrojenja DIV-TVIK-a, izlili u rijeku Butišnicu, a odatle u Krku iz koje se pitkom vodom napaja preko sto tisuća žitelja Šibensko-kninske županije. Ministar , unatoč ekološkoj katastrofi, nije našao potrebnim doći u Knin, vidjeti što se događa i kako sanirati problem koji opasno prijeti zdravlju ljudi i očuvanju prirodnog okoliša. Nije pozvao za stol ni odgovorne osobe iz DIV-a koje su dužne riješiti problem jer ga njihova tvrtka i generira. Kninski gradonačelnik Marko Jelić jedva je izmolio sastanak u Ministarstvu kako bi ukazao na ozbiljnost problema i urgentnost njegova rješavanja.

Ministra Ćorića, baš kao da mu je resor gospodarstvo, a ne zaštita okoliša, više zanima poslovni uspjeh (???) Debeljakove firme negoli o(p)stanak ljudi u gradu (Kninu) koji je ionako već na “pola koplja”.
Iako je rad u kninskom DIV-u postao “posao visokog rizika”, na što upućuje i recentna pogibija dvojice radnika u tamošnjem pogonu, ovoj je vladi, zbog proračunskih prihoda, namirivanja vlastitih potreba i vojske uhljeba, važnije da DIV i dalje radi , kakvi god uvjeti rada u tvornici bili, i koliko god negativno utjecao na okoliš, negoli njegovo discipliniranje u skladu s europskim i civilizacijskim ekološkim ( i radnim ) standardima na kojima, razumljivo, inzistiraju i oni najugroženiji- radnici i građani.

Nevjerojatno je da se ministar nije ni oglasio na katastrofalno izlijevanje industrijskih otpadnih voda iz DIV-ove lagune, a kamoli da je interventno stigao u Knin kako bi makar iz pristojnosti, ako ni zbog čega drugog, pokazao brigu za taj jadni narod i pokušao ga umiriti obećanjem da će, kao onaj kojeg je narod izabrao da mu služi, poduzeti sve da se ovakve katastrofe više ne bi događale. Na ekološki incident u Kninu ministar Ćorić nije ni trepnuo…

Ministarstvo okoliša ugrožava zdravlje ljudi i okoliš!

Nimalo bolje nije ni u Drnišu. Još jednom od gradova u tzv. pasivnim krajevima. Gotovo iseljenim. Prisilno. Jer ih vlast percipira dominantno kao biračko tijelo kojega se sjeti od izbora do izbora.
U tom malom gradu koji ima legitimaciju svjetske zelene destinacije, država čini sve da on postane još jedna hrvatska “crna točka”. Svojevremeno se ovdje dovozila troska i opasni otpad iz šibenskog TEF-a da bi se termički obrađivao u pogonu drniške Tvornice vapna Girk Kalun. Dakle, ne u spalionici s primjerenom tehnologijom za oporabu opasnog otpada, nego u tvornici vapna! I to s blagoslovom Ministarstva okoliša…

Drnišani su se digli na noge, potpisivana je i peticija protiv spaljivanja opasnog otpada u Kalunu, zbog potencijalne opasnosti za zdravlje ljudi i okoliš. No, Ministarstvo zaduženo skrbiti baš za zdravlje ljudi i okoliš- nije nalazilo ništa sporno u tome da Kalunu izda Dozvolu za gospodarenje (opasnim i neopasnim) otpadom na lokaciji njihove drniške tvornice. Grad je pokrenuo postupak i još je 2017. Visoki upravni sud RH spornu dozvolu pravomoćno poništio.

No, onda se u Drniš počeo dovoziti štetni mulj iz zagrebačkog pročistača otpadnih voda na suspaljivanje u pećima Kaluna. Bio je to “dobar posao” za Girk Kalun, vrijedan 50 milijuna kuna, ali katastrofalan za građane Drniša i cijelu Šibensko-kninsku županiju.

“Bandićev mulj” i “potpomognuta područja”

Jednog dana, ničim izazvan, “Bandićev mulj” je završio u općini Orehovica, na međimurskim poljima… Drniš i Kalun, s kojim je Bandić sklopio ugovor na 50 milijuna kuna za oporabu toksičnog mulja ( toksikolozi tvrde da je mulj pun teških metala i opasan po zdravlje ljudi), su bili predaleko, pa se dio “materijala”, ( 120 tona ) nelegalno i neodgovorno iskrcao nedaleko Zagreba, u Međimurju! Bandić se pravdao da o tome nije ništa znao, da je vjerovao kako mulj odlazi u Drniš…

Drnišani su, pak, nakon šibenskog opasnog otpada i troske iz Tvornice elektroda i ferolegura, dovoz mulja iz zagrebačkog pročistača na suspaljivanje u Kalun, doživjeli kao novu pljusku. Odlučili su reagirati brzo i žestoko. Grad Drniš je tužio Ministarstvo zaštite okoliša koje je izdalo Dozvolu za gospodarenje otpadom Kalunu. I prvostupanjski spor ponovo dobio!

Upravni sud u Splitu, odnosno sutkinja Miranda Gulišija Jurišić, u ožujku ove godine je presudila da je Dozvola izdana nezakonito i da se ima poništiti. Gradonačelnik Drniša Josip Begonja o tome je i službeno obaviješten, kako nam je kazao, 24. travnja. No, ne želi se prerano radovati, jer riječ je tek o prvostupanjskoj presudi… A svjedoci smo da je Ministarstvo Kalunu Dozvolu za gospodarenje otpadom potvrdilo i nakon pravomoćne presude Visokog upravnog suda…

Zadnje Rješenje Ministarstva okoliša za gospodarenje otpadom izdano je Kalunu 31. srpnja 2018. i njime je odobreno da se na lokaciji tvornice vapna obavlja spaljivanje otpada, a pepeo koji u tom procesu nastaje da se ugrađuje u vapno koje Kalun proizvodi, pa tako nakon oporabe nema preostalog otpada. Po ovom Rješenju Ćorićevog ministarstva, Kalun je reviziju dozvole trebao obaviti tek 31. srpnja 2023.! I da Drnišani nisu digli tužbu, tako bi i bilo.

Dozvola Ministarstva je nezakonito izdana

U tužbi Grad Drniš, međutim, ističe da je Dozvola izdana protivno prostorno-planskoj dokumentaciji grada i županije, pravomoćnoj sudskoj odluci Visokog upravnog suda RH te usprkos izričitom negodovanju stanovništva drniškog kraja.
Na lokaciji za koju je izdana dozvola, a to je postojeći pogon Girk Kaluna za proizvodnju vapna, nije dozvoljeno zbrinjavanje i oporaba otpada, jer se ne radi o postrojenju s modernom tehnologijom i ekološkim osiguračima radi zaštite zdravlja ljudi i prirode, upozorava Grad u tužbi, napose apostrofirajući da se opasni otpad “zbirnjava” samo 5 kilometara od NP Krka.  U dozvoli koju je Kalunu izdalo Ministarstvo zaštite okoliša ( !?) odobrava se zbrinjavanje i oporaba čak 28 vrsta otpada, u zabrinjavajuće visokim količinama, a samo dvije vrste su neopasne!

Dozvola je, protivna i PP uređenja Grada Drniša, napominje se u tužbi, jer je na postojećoj lokaciji predviđeno gospodarenje isključivo neopasnim građevinskim otpadom koji ne sadrži azbest. A kako je presudom Visokog upravnog suda RH od 9. studenoga 2017. , potvrđeno da je dozvola izdana protivno PP županije šibensko-kninske, Grada Drniša i Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, to znači da Girk Kalun od izdavanja prve dozvole 5.listopada 2015., nezakonito spaljuje otpad i tako ugrožava zdravlje ljudi i okoliš, naglašava se u tužbi Grada, i prenosi u obrazloženju najnovije presude Upravnog suda.

Takve navode Kalun osporava i poziva se na mišljenje o ispunjavanju uvjeta koje im je izdao drniški Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, dopisom od 27. prosinca 2017. Tvrde da se postrojenje u kojem bi se obavljala oporaba otpada nalazi unutar građevinske zone gospodarske namjene, a oporaba otpada spada u gospodarsku djelatnost. Otpad se spaljuje, ističu u Kalunu, u postojećoj Tvornici vapna, za koju je izdana dozvola prema posebnom propisu kojim se uređuje da se dobivena energija suspaljivanjem otpada iskorištava isključivo za potrebe proizvodnje vapna. Iz Kaluna tvrde da Grad paušalno iznosi ocjene o ugrožavanju okoliša i zdravlja ljudi, za što nisu dali valjane dokaze. Pozivaju se na rješenje o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša ( iz ožujka 2014. ) za postrojenje Tvornice vapna, te Elaborat i Pravilnik o gospodarenju otpadom. A stvar je inspekcija, kažu, da utvrde ispunjavaju li se ili ne ispunjavaju propisani uvjeti .

Kao argument u prilog svojoj obrani u Kalunu koriste činjenicu da otpad spaljuju u postojećoj tvornici vapna, a ne ni u kakvoj spalionici otpada. Nije li tim gore?! Jer, da se otpad spaljuje u adekvatnoj spalionici, tom procesu bila bi prilagođena i adekvatna tehnologija s kojom Tvornica vapna svakako ne raspolaže.

Kalun je, kako proizlazi iz obrazloženja presude, svoju obranu, uz ostalo, gradio na tezi da se u njihovoj Tvornici vapna zapravo, uz konvencionalna goriva koriste i alternativna ( otpad ) , te da smanjivanjem uporabe fosilnih goriva ( konvencionalnih), smanjuju i emisiju CO2 plinova i utjecaj na mineralne resurse, a što je jedan od osnovnih ciljeva postavljenih industrijskim postrojenjima u RH (?! ) Konačno, ističu u Kalunu, njihova tvrtka koristi najviše standarde zaštite , a dokaz tomu je i Godišnji izvještaj Hrvatske agencije za okoliš i prirodu koji potvrđuje prvu kategoriju zraka na području Drniša (?! )

” Kalun omogućava zapošljavanje stotinjak obitelji i  prihode Gradu”, za zdravlje, tko mari!?

U Kalunu smatraju i da se Grad Drniš neosnovano poziva na presudu Visokog upravnog suda od 9.studenoga 2017. jer se radi o drugoj vrsti otpada koji nije bio obuhvaćen osporenom dozvolom, a osim toga i oporaba se, tvrde, obavlja izvan lokacije koja je bila razlog poništenja prethodne dozvole ( ta je čestica sada, kažu, isključena). Odbacuju i pozivanje na peticiju mještana jer “upravo poslovanje Kaluna omogućava zapošljavanje stotinjak obitelji i prihode Gradu”. A donošenjem privremene mjere, upozoravaju, zaustavilo bi se poslovanje tvrtke koja ima gotovo 60-godišnju tradiciju i trenutno zapošljava 86 radnika. Dozvole za gospodarenje otpadom izdavane su im, navode u tvrtki, više od desetak godina, a ovo je sada samo produljivanje ranijih dozvola i njihovo usklađivanje sa zakonom. U tome i jest problem.

Jer, za Ministarstvo zaštite okoliša važnije je poslovanje jedne tvrtke i njezini prihodi, negoli zdravlje ljudi i očuvanje zdravog, prirodnog okoliša. Deset godina Kalun od Ministarstva dobiva dozvole za gospodarenje otpadom u Tvornici vapna, a ne tehnološki sofisticiranoj i ekološki sigurnoj spalionici smeća, kakvih ima usred Beča. Takve dozvole već drugi put Upravni sud poništava, prvi put i pravomoćno, ali Ministarstvo i nakon toga Kalunu izdaje novu dozvolu. I to s registrom od čak 28 vrsta , uglavnom opasnog otpada!

Upravni sud u Splitu je poništio dozvolu Girk Kalunu, ali za vjerovati je da će Kalun, u sprezi s Ministarstvom “zaštite okoliša”, ponovo naći načina da nastavi sa spaljivanjem opasnog otpada u svojoj Tvornici vapna. Pitate li se još uvijek čime se bavi (hrvatsko) Ministarstvo zaštite okoliša i energetike? Ili vam je sve jasno…

Što jadniji, to za deponij pogodniji…

Indikativno je još nešto. Opasni otpad u pravilu se zbrinjava na tzv. područjima posebne državne skrbi ( potpomognutim područjima) , što je prvoklasan cinizam. Ako je to ta “posebna briga” države za ova pasivna područja, onda je jasno što je cilj države- potpuno ih raseliti i pretvoriti u hrvatski, možebitno i europski, deponij, jer nema biznisa do otpadnog biznisa!
Mulj iz zagrebačkog pročistača otpadnih voda “lutao” je od Drniša, i međimurskih polja, do Petrinje i Novske , koji se spominju kao potencijalne lokacije za oporabu spornog mulja. Početkom svibnja prosvjedovali su protiv zbrinjavanja opasnog otpada na njihovom području i građani Siska, grada koji je u gospodarskom smislu na koljenima. Zbili su se pod parolom “Siščani ne žele biti Smetliščani”. Sutra možda opasni otpad stigne na “oporabu” i u Borovo Selo, ili Vukovar…procijeni li Ministarstvo “zaštite okoliša” da su uvjeti ispunjeni, a takav posao ” na korist lokalnoj zajednici” …

Dio postrojenja – foto: Google/Tris

Kalun ne smije biti deponij opasnog otpada

Brdo Kalun, visoko 475 metara iznimno je bogato ugljenom ali i boksitom. U 19. stoljeću, prema povijesnim zapisima i raspoloživoj literaturi, obitelj Rothschild je financirala istraživanje ugljena u Dinaridima, a nakon njegova otkrića u Promini, osnivano je poduzeće za vađenje ugljena Monte Promina, sa sjedištem u Trstu.Pronalazak ugljena i izgradnja željezničke pruge Siverić- Perković- Šibenik- Split, potakao je i tadašnju vlast i privatne rudarske tvrtke na potragu za mineralnim sirovinama, sluteći u njima veliko bogatstvo.
Početkom 20. stoljeća geolog dr. Fritz von Kerner otkriva na području brda Kalun boksit, dotad uglavnom rijetku i manje-više nepoznatu rudu. Kalunski je boksit sadržavao 50 posto aluminijskog oksida i 4 ,2 posto titana, zbog čega je bio najkvalitetniji i najtraženiji. Bez titana , naime, nema aviona, umjetnih kukova, zglobova itd, radi čega je visoko cijenjen. S otkrićem aluminija, raste interes i za boksit, a Kalun dospijeva na svjetsku rudarsku kartu.
Danas se od brda Kalun pokušava napraviti deponij ostatnog pepela nastalog spaljivanjem opasnog otpada ( iz TEF-a, zagrebačkg pročistača, i sl.) . Takvih deponija ima u svijetu i grade se uz posebne uvjete, opremaju specijalnom tehnologijom, i smještaju na za to prikladnim lokacijama. Nikomu razumnom i odgovornom ne bi palo na pamet takav deponij graditi u blizini rijeka, odnosno podzemnih ili nadzemnih izvora vode! Takav deponij morao bi biti hermetički zatvoren kako pepeo ne bi dospio u Čikolu, odnosno Krku, iz koje se vodom napaja preko sto tisuća stanovnika Šibensko-kninske županije. Prema stručnoj literaturi, s obzirom na mrežu ( rudarskih ) tunela u Kalunu i seizmičku aktivnost u tom dijelu Dinarida, apsolutno je nemoguće izgraditi sigurno odlagalište otpada iz kojeg pepeo, koji je u osnovi lužina, ne bi iscurio.

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI