Neovisni novinarski portal
21.8.2019.
crkveni kutak / HRVATSKA / POLITIKA
Ministar Goran Marić državnu imovinu ne da narodu, ali poklanja Crkvi…

Ministar Goran Marić državnu imovinu ne da narodu, ali poklanja Crkvi…

Kako zgodno tempirano: taman se ministar državne imovine, Goran Marić, našao usred afere zbog bajkovite “kuće pored mora”, u živopisnom Živogošću, kad ga je dopalo potpisivanje ugovora s biskupom bjelovarsko-križevačkim, mons. Vjekoslavom Huzjakom, o darivanju Crkvi  državnog zemljišta bivše vojarne u Križevcima. Ovim ” darkom” države veleuvaženoj Katoličkoj crkvi, ministar je osigurao otkupljenje svih svojih grijeha.  Marić je bio “široke ruke” prema tamošnjoj Biskupiji darujući joj, kako javlja N1, čak 27 tisuća kvadrata državnog zemljišta čija je vrijednost oko 6,5 milijuna kuna! Bit će, valjda, sasvim dovoljno da ministar dobije oprost Crkve za svoja “posrnuća”…

Ministar Marić i biskup Huzjak sklopili su, dakle, ugovor kojim je državno zemljište na kojem se nekoć nalazila vojarna, otišlo u crkvene ruke kako bi se u doglednoj budućnosti na tom mjestu podiglo svetište svetog Marka Križevčanina, križevačkog i županijskog nebeskog zaštitnika. A sveti Marko Križevčanin neće pritom zaboraviti ni na velikodušnog “trgovca državnim dobrima”, ministra Gorana Marića, kojemu će u ovom trenutku pomoć nebeskog zaštitnika itekako dobro doći. Makar da ga obrani od ljubopitljivih i upornih medijskih trudbenika koji baš hoće pod svaku cijenu doznati formulu Marićeve jeftino kupljene skupocjene vile. Kupljene za “tričavih” 850 tisuća kuna, iako joj realna vrijednost premašuje  3,5 milijuna ! Ministar ima “logično objašnjenje”: Kuću na hridi, na pomorskom dobru, gotovo uronjenu u more, kupio je prije sedam godina kad je bila kriza i to je tada bila njezina tržišna cijena. No, kriza je prošla, a vrijednost nekretnine spretnog ministra, višestruko se povećala. I nema tu nikakve tajne.

Sve je čisto i “transparentno”. Još da ministar, zadužen za državnu imovinu, pokaže takav smisao za biznis kad je riječ o nekretninama države koje vrijede nekoliko milijuna, a mijenjaju vlasnika za nula kuna, gdje bi nam bio kraj. No, privilegij na državne darove pripada samo Crkvi. Ministar je iznimno škrt kad su u pitanju gradovi i općine koji traže povrat besperspektivnih bivših vojarni koje bi prenamijenili u različite društvene svrhe, za potrebe lokalne zajendice. E, to ne može tek tako. Procedura je tako komplicirana, dugotrajna, mučna, pa lokalne jedinice izgube svaku nadu da će ikad doći u posjed nekoć vrijednih nekretnina, koje su, čekajući na “milost” države u međuvremeno očerupane “do kosti” . Ma i da su tuđe ne bi bile izložene takvom nemaru države.

Ali, kad Crkva traži, svi u Vladi hitro skaču na noge i žure njezinom zahtjevu čim prije ugoditi. Ministar Marić u tome je osobito agilan.

Tko može platiti ministrovu radost darivanja. I to svetoj Crkvi.

-Ovim se ispravlja, jednim dijelom, nepravda prema Katoličkoj crkvi koju je učinio komunistički režim, a nas povijest obvezuje i više od ugovora. Ovo smatram iskorakom da se za ovu vrijednost umanji obveza RH prema Biskupiji za oduzetu imovinu u vrijeme komunističkog režima, ali i za izgradnju svetišta koje će, nadam se, biti mjesto susreta bliskih ljudi. Sretan sam što će moj ministarski mandat trajati i upotpuniti ovakvi ugovori i ovakva rješenja- nadahnuto je proslavio potpisivanje ugovora s biskupom Huzjakom naš ministar s “kućom pored mora”. I izazvao zebnju kod mnogih građana da bi uskoro ovaj darežljivi “čuvar državne imovine” mogao još takvih darovnica s biskupima sklopiti prinoseći “državnu žrtvu” na oltar majke Crkve.

Koliko to ugovora planira ministar Goran Marić kad je tako sretan da će mu mandat još trajati i omogućiti još ovakvih transakcija na štetu države, a na radost Crkve?

Biskup Huzjak je još sretniji od ministra Marića. Jer, “to je, možda mali događaj, potpis jednog ugovora, ali sve velike stvari u povijesti Crkve i u povijesti naroda, osobito u vjerničkoj i kulturnoj povijesti, događale su se, kaže mons. Huzjak, od malih stvari, pa je sve došlo do velikih stvari”, mudro će biskup radujući se budućem svetištu. Jer ” svetište nije samo mjesto gdje ljudi hodočaste, nego i magnet koji privlači puno toga oko sebe i omogućuje da se i druge stvari razvijaju. Ovo danas je početak jedne lijepe priče koja ima i crkveno i nacionalno značenje” , reći će biskup zadovoljan obavljenim poslom s državom.

A istina je da Crkva nikad nije imala boljeg “poslovnog partnera” od današnje hrvatske države koja bi pred “njezinom svetošću” i gaće skinula, pogotovo s naroda…Pa umjesto da Crkva daje narodu, jer njezino poslanje nije gomilanje materijalnih dobara nego širenje vjere i duhovnosti, ona od njega uzima. Posljedice te nakaradne inverzije su sve bogatija Crkva i sve siromašniji narod, koji k tome, još i ponizno slavi svoje moćne pastire…

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI