Neovisni novinarski portal
16.6.2019.
(NE)RED / HRVATSKA / POLITIKA
Na margini horora u Pagu: Ministrica Murganić nema više nikakvog kredibiliteta, ostavka je za nju nagrada

Na margini horora u Pagu:
Ministrica Murganić nema više nikakvog kredibiliteta, ostavka je za nju nagrada

Monstruozni zločin na Pagu gdje je 54-godišnji otac bacio kroz prozor svojih četvero malodobne djece ( 3, 5, 7 i 8 godina ), od kojih je dvoje još uvijek u kritičnom stanju, ledi krv u žilama svakog normalnog čovjeka, ali i tjera na razmišljanje o patologiji slučaja. Što to mora biti u glavi onoga koji je kadar takav zločin počiniti? Kakvo je to okruženje koje proizvodi i integrira u zajednicu takve monstrume? Hrvatska je u zadnje vrijeme sustavno suočena s brutalnim nasiljem u obitelji, nasiljem nad ženama, nad djecom, vršnjačkim nasiljem, generalno, nešto opasno ne valja u ovom društvu.

A oni koji državom upravljaju, koji su zauzeli sve njegove institucije i presudno utječu na atmosferu koja generira nasilje, beneficije koje proizlaze iz moći itekako koriste i preuzimaju, ali odgovornost preuzeti ne žele. Svijet može propasti, ali oni glavu pognuti neće, niti se posramiti…

Kultura ostavke i političke odgovornosti

Tako će ministrica obitelji i socijalne skrbi Nada Murganić, bez puno krzmanja prozvati zadarsku ravnateljicu Centra za socijalnu skrb, Vesnu Burčul, zbog niza propusta, ali u baš nijednom neće naći i vlastite odgovornosti.

Već je postalo deplasirano ponavljati kako u uređenom demokratskom svijetu i za posve bezazlene krimene, sjećate se čarapa koje je švedska ministrica platila službenom karticom, i trenutno morala odstupiti. Kod nas, nema te kataklizme u sustavu koja bi pogodila hrvatsko društvo ili njegove najugroženije skupine, ili pojedinca, a zbog koje bi neki naš ministar, nedaj bože premijer, odstupio vođen vlastitom savješću i sviješću o odgovornosti. Ako ne izravnoj, a ono po “zapovjednoj liniji”. Odgovornost je u ovoj zemlji sasvim apstraktna imenica.

Hrvatska gotovo tri desetljeća odbija graditi političku kulturu koja bi podrazumijevala visoku razinu svijesti njezine državne reprezentacije, da ne može samo uživati u privilegijama i “zasugama za narod”, nego ponajprije mora shvatiti da je makar sukrivac kad stvari idu po zlu. A kod nas se već dugo zlo valja ulicama, u korumpiranim institucijama, u rastočenim, destruktivnim obiteljima , među vršnjacima, djecom i odraslima, i nikog u državnoj nomenklaturi čak ne grize ni savjest zbog grijeha nečinjenja. Nekmoli da bi, zgroženi vlastitom neučinkovitošću i propustom nedjelovanja, podnijeli ostavke i prepustili odgovornost onima koji je istinski i osjećaju. Ako u politici još ima takvih…

Za sve je kriva zadarska ravnateljica !?

Ministrica Nada Murganić, sjurila se odmah u Zadar na prvu vijest o dosad nezabilježenom zločinu koji je pogodio Pag i Hrvatsku. I mislila je kako je time učinila nekakvo junačko djelo, dokazala svoju profesionalnu i političku svijest egzekutirajući lokalnu ravnateljicu Centra za socijalnu skrb. U najmanju ruku ljudskost i preneraženost činom. Kao majka i sama je bila, u to ne treba sumnjati, pogođena brutalnošću nedjela, ali zar nije osjetila nemoć, manjak kontrole nad sustavom kojim upravlja, nesposobnost da štiti one za koje je preuzela odgovornost, svijest da sustav nije organiziran kako treba, niti funkcionira kako bi morao? Da je bar nešto od toga u njoj “progovorilo”, zasigurno bi iz moralnih i etičkih pobuda stavila Plenkoviću ostavku na stol. Ali, ne, to se kod nas ne čini.

Kod nas se godinama permanentno razvija imunološki sustav na odgodovornost umjesto da filozofija odgovornog rada bude imanentna svakom poslu, tim veća i razvijenija što je pozicija značajnija.

Ministrica Murganić apsolutno ne vidi nikakvu u ovom strašnom slučaju ni najmanje krivnje ni Ministarstva i voje vlatite, i brzopotezno prebacuje svu odgovornost na dušu ravnateljice u Zadru. Ministrica se na bavi političkom odgovornošću, kako potpuno iracionalno priznaje, ona se bavi sustavom. Koji ne funkcionira. Što znači da ni ministrica ne radi kako valja svoj posao. Ali, ona to ne razumije, ne prihvaća, ona se bavi sustavom i to je, valjda, dovoljno da bi bila eskulpirana od svake odgovornosti kad nešto pođe dovraga! A pošlo je, itekako. Samo, morala bi poći i ona. Žalosno je da to ne vidi, još žalosnije da na to i predsjednik Vlade glumi začuđenog slijepca…

Isti obrazac ponašanja na svim razinama

Takvi ministri, po prirodi stvari su uzor, obrazac ponašanja i za nižerangirane kolege. Pogledajmo samo reakcije po vertikali, od najviše do najniže razine. Razlike, de facto, nema. Obrazac ponašanja, čak i obranaška retorika, pristup, površnost, otklanjanje problema od sebe, tretiranje i razumijevanje pitanja krivnje i konzekvencija, sve je isto.

Pa stoga ne treba biti začuđen kad se ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Zadru, Vesna Burčul, doslovce naljuti na novinare portala Index.hr kad su je stali propitkivati o njezinoj odgovornosti za ovaj nevjerojatni krvavi horor. Njezina se obrana sastoji u nemogućnosti predskazanja tragedije, kao da je itko očekivao da bude vidovita, trebala je samo biti kontinuirano prisutna u nadzoru nad tom, evidentno problematičnom obitelji koja je godinama u sustavu.

A njena je logika, dakako, kao logika linije manjeg otpora, počivala na izostanku prijava za nasilje u obitelji. Kao da to podrazumijeva da je obitelj bila uredna, sređena, nenasilna. Sjetimo se samo koliko je trebalo Mari Tomašević da svog brutalnog muškarčinu koji se dokazivao terorom nad slabom ženom, prijavi. Koliko je batina do tada primila, koliko je puta mogla i zaglaviti pod zamasima njegovih pesnica, nesmiljenog udaranja nogama. Tek kad je doista počela ozbiljno strahovati za vlastiti život, a paralelno je život njezina supruga javno imao uzlaznu putanju, postajao sve moćnija, sve važnija karika u društvu, i to, taj dvostruki županov život, ta dvoličnost i nesrazmjer, to je prelomilo. Odlučila je onima što župana Tomaševića slave kao moćnika, tapšu kao “dobrotvora”, javno razotkriti beskurupuloznog bijednog nasilnika.

Zašto ravnateljica i njezini kolege u Centru za socijalnu skrb nisu u poremećenom zlotvoru Josipu Rođaku prepoznali zločinca? Jer se nisu njime bavili, nisu ga nadzirali, nije ih zanimao jer nije bilo prijava protiv njega za konkretna nedjela, pa su ga, unatoč nadzoru pod kojim se obitelj formalno bila, naprosto zanemarili. A da su samo jednom tjedno obišli tu obitelj, i letimičnim pogledom dobili bi punu sliku oluje koja se u toj kući spremala.

Arogancija, drskost i “posipanje pepelom”

-Nikad ništa nije ukazivalo na mogući ovakav ishod, niti je moguće bilo predvidjeti ovako drastičan, brutalan, radikalan i teški ishod za nekog neutralnog promatrača, a kamoli za nekoga tko je u žiži zbivanja- jedina je obrana ravnateljice koja očigledno nije radila svoj posao. Ali toliko je drska i arogantna da poklopi slušalicu novinarima Indexa kad su je upitali koliko su često djelatnici Centra odlazili u nadzor kod obitelji Rođak koja je trebala biti pod nadzorom sustava. Na Pagu radi samo jedna socijalna radnica, ali ona nije nadzirala svoje sumještane, to su činili vanjski suradnici. I sve je bilo u redu. Zar? Burčul neće reći ni koliko su često Rođakove izu socijalne skrbi obilazili. Što im ona ima govoriti, neka prouče Obiteljski zakon, odbrusila je pokazjući novinarima da je gnjave, da joj idu na živce. Ima li ona na to pravo?
No, nikakav zakon ne treba čitati da bi se shvatilo kako zapravo ništa u toj obitelji nije kako valja. Djeca su slabo govorila, bila su zapuštena kao i njihov dom, nisu imala valjanu obiteljsku skrb, a ona institucionalna potpuno je zakazala.
I baš u toj činjenici ministrica Murganić je našla spasonosno, izlazno rješenje. Odmah je najavila smjenu ravnateljice zadarskog Centra, Vesne Burčul. I time je za nju, sve riješeno. E, pa nije! Ništa time nije riješeno. Sustav ne funkcionira jer ne funkcionira ni nekompetentna ministrica.
-Na prvim preliminarnim izvidima od strane upravnog nadzora uočeni su teški propusti u radu ravnateljice Centra za socijalnu skrb Zadar i u skladu sa završetkom inspekcijskog nalaza, zajedno s tim izvješćem koje ćemo poslati upravnom vijeću Centra, ćemo zahtijevati i da se preispita u potpunosti njezina odgovornost. Upravno vijeće će biti sazvano u ponedjeljak- izjavila je ministrica, odlučno potvrđujući kako će predložiti smjenu ravnateljice.

A ministrica, hoće li i ona odstupiti? Naravno, ne!

-Mislim da se zaista odgovorno ponašam, radim na svojem radnom mjestu. Nasilje je prisutno u društvu, ovi problemi nisu nastali mojim dolaskom- relativizirala je problem, najavljujući kako vjeruje da će se sustav oporaviti, i, po običaju, obrecnula se na oporbene kritičare koji su mogli sustav unaprijediti kad su bili na vlasti, ali to, očito nisu učinili.
– Sustav je zapušten godinama i to je odgovornost svih nas- priznala je naposljetku, ali više retorički, na razini fraze, jer, dakako, o nekim implikacijama te odgovornosti “svih”, dakle, nikoga, i ne razmišlja.

I na kraju, što na sve kaže premijer, Andrej Plenković?

-Ne, ministrica ne treba podnijeti ostavku, ne znam odakle vam ta ideja- čudio se predsjednik Vlade koja je pod njegovim vodstvom razvila sustav obrane od bilo kakve odgovornosti do neslućenih razmjera. U ovoj Vladi, ma i da se ministra uhvati na (ne)djelu, ne bi odgovarao. Plenković bi nas uvjerio da nam se to samo čini, da je pogrešan kut gledanja, da su to podvale i podmetanja onih koji žele destabilizirati Vladu i Hrvatsku. Ili, naprosto konstruiraju laži jer ne vole Hrvatsku…

Družba nesposobnih aferaša

Ministrica Murganić je davno prije tragedije na Pagu morala otići. Zbog serije propusta koji su je učinili jednom od najnekompetentnijih članica Vlade. Ova je ministrica zaslužna za Obiteljski zakon koji je brak definirao kao zajendicu muškarca i žene, ali isključivo s djecom. Bez djece, nema ni braka. Ova je ministrica besramno relativizrala nasilje u obitelji u slučaju premlaćene Mare Tomašević, čiji je suprug HDZ-ov župan Alojz Tomašević, opaskom “tako vam je to u braku”. Ova je ista ministrica kumovala donošenju takvog Zakona o udomiteljstvu koji oduzima prava životnim partnerima. Njoj na savijesti mora biti i paški monstrum jer nije bio nadziran od sustava a morao je. To samo pokazuje da Nada Murganić svoj sustav ne kontrolira. Pa ako i nije izravno kriva za zločin, neizravno ( zapovjedno ) jest.
Je li moguće da sve to nije dovoljno da bude razriješena? Da ima imalo savjesti, odavno bi podnijela sama ostavku da ne kompromitira više ni sebe, ni Vladu, ni ovu nesretnu državu posve inkompetentnih dužnosnika.
Ili to Vladu i ne “boli”, jer nije Nada Murganić jedina koja je kompromitira svojom nesposobnošću. Nije li isto i s Milanom Kujundžićem, ministrom zdravstva, resora neizlječivo bolesnog i financijski i kadrovski i etički ? Pa taj se nije ni zaljuljao unatoč prokazane korupcije u sustavu, unatoč tragičnim smrtnim slučajevima u Zaprešiću, Jastrebarskom, naposljetku i Metkoviću gdje je dokazao zatajio sustav zbog kojeg je mali Gabrijel sviejt nedužan, prerano napustio.
O ministru obrane, Damiru Krstičeviću, koji se urušio zajedno s borbenim zrakoplovima koji su zastali negdje između Izraela i SAD-a, a Hrvatska popila mućak, suvišna je bilo kakva elaboracija. Jer, više od svih ostalih, taj je ministar, koji još uvijek misli da je vojnik i ratnik, a ne tek nesposobni političar, potpuno potkapacitiran. Do te mjere da je čak neugodno biti brutalno iskren o njegovim znanjima i napose govornim “vještinama” s kojima se hrvatski publicum zabavlja već dvije godine. Kakvoj to vladi treba ministar na čiji se račun narod neprekidno smije?!
Ili Tomislav Tolušić, ministar koji ima takve kapacitete da može pokrivati bilo koji resor, pa seli iz jednog u drugi po potrebi i podjednako proizvodi štetu u svakom, uza sve , još je i opako uvaljan u katran i perje. Jer, najtalentiraniji je za proizvodnju afera. To je naprosto njegov stil života, način na koji čovjek percipira moć proizašlu iz političke pozicije, pa svojoj županiji dodjeluje subvencije veće nego svim ostalima zajedno, očigledno zlorabeći svoj položaj i ovlasti.
Konačno, zar je bolji ministar okoliša i energetike Tomislav Čorić koji, doduše u ime Vlade i po nalogu premijera, uporno forsira LNG na Krku iako je i pticama na grani jasno da je riječ o neisplativom, preskupom projektu za kojeg čak nema ni zainteresiranih. Osim SAD-a. A to je sasvim dovoljno da hrvatska Vlada radi u prilog svoje štete… Pardon, na štetu naroda koji sve te skupe projekte za tuđe interese plaća svojim, a ne Plenkovićevim, siromaštvom.

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI