Neovisni novinarski portal
17.7.2019.
IZDVOJENO / POLITIKA
Djevojčica Mila Rončević

Djevojčica Mila i paradoksi zdravstvenog sustava i farmaceutske industrije:
Ako su lijekovi (liječenje) nedostupni, nemaju smisao u liječenju nego u – profitu

Djevojčica Mila Rončević

Dvogodišnja djevojčica Mila Rončević, koja se već godinu dana bori protiv iznimno agresivnog oblika leukemije, u utorak odlazi na liječenje u Ameriku. Zahvaljujući solidarnosti običnih malih ljudi koji su se ujedinili i u samo nekoliko dana uspjeli prikupiti oko 10 milijuna kuna pomoći za Milino skupo američko liječenje, koje navodno stoji oko 14,5 milijuna kuna. No, zdravlje nema cijenu, osobito kad su u pitanju djeca. U Hrvatskoj nikad nije bio problem osigurati pomoć za bolesnu djecu. Ali, to je pomoć naroda, humanih ljudi koji suosjećaju, koji su napose senzibilni na ugroženo zdravlje malenih i nevinih, koji razumiju roditeljsku bol i žele je s njima podijeliti kako bi je lakše podnijeli. No, gdje je u tome sustav?

Izdvajanja za zdravstvo u Hrvatskoj su itekako visoka, ali je ono i dalje opterećeno milijardama gubitaka, i u osnovi je luksuz za prosječnog hrvatskog građanina, a kamoli za one siromašne i potrebite. Čemu služi sustav koji je nefunkcionalan kad je najpotrebniji?

Kome služi zdravstveni sustav?

Mila nije prva djevojčica radi koje su se građani samoorganizirali i masovno izdvajali novac, svatko prema vlastitim mogućnostima, samo da pomognu spasiti dijete. Vrlo često nesretni roditelji suočeni cijenom lijeka ili operativnog zahvata ili terapije za svoje dijete, pribjegavaju ovakvim apelima koji računaju na ljudsku humanost. Kakvu sustav nema.

Jesu li naši političari odvojili koju kunu za malenu Milu? Recentni zakon o financiranju političkih aktivnosti i promidžbe su donijeli preko noći kako bi se u kampanji za europske izbore mogli slobodno rasipati našim novcem za svoje skupe europske sinekure. Od kojih običnog čovjeka u ovoj žalosnoj zemlji boli glava. Plaće od minimalono 50-ak tisuća, ako su zastupnici, a stopedeset ili preko dvjesto tisuća kuna mjesečno ako su dio bruxelleske administracije. Samo za promidžbu u izborima, koji na biračka mjesta ne privuku više od 25 posto građana, imaju pravo potrošiti 4 milijuna kuna!  Svaka parlamentarna stranka. Čemu, zar ne znamo tko su pa nam to trebaju s jumbo plakata urezivati u predizbornu memoriju? Zašto se nisu za ove izbore odrekli bar kojeg milijuna u korist male Mile? Da su samo političke kvazielite pokazale malo solidarnosti i empatije s Rončevićima, bilo bi sasvim dovoljno za Milino jednogodišnje liječenje. Ali, to njima i ne pada na pamet.

Djevojčica Mila Rončević

Da, branit će se tezom kako je to populistička gesta, demagogija i politički kič. Ali, ne igra im taj alibi za bešćutnost. Jer, ma i da je tko zna koliko čin populistički, ako spašava život djeteta, to je irelevantno. Nisu ništa učinili ni da sustav svoj djeci ove zemlje osigura interventnu pomoć, ma koliko da je skupa, jer ništa nije važnije od zdravlja i života. No, njihova partitokratska svjest time se ne zamara, sve dok nije u pitanju zdravlje i život nekog člana njihove obitelji ili njih samih.

Za politički reprezentaciju , samo najbolje

Zanimljivo, naši su politički prvotimci ( Tuđman, Hebrang itd. ) kad im je došlo u pitanje zdravlje, pa makar bili i ministri zdravstva, bez puno premišljanja potražili pomoć u inozemstvu, svjedočeći svojim primjerom koliko je njihovo povjerenje u domaće zdravstvo. Nisu se tim “tričarijama” opterećivali, a novac im nije bio problem. Iako, bilo bi dobro kad bi nam mogli objasniti na koji način, ako žive od svojih, makar i dužnosničkih plaća, mogu u svakom trenutku bez puno problema osigurati milijune za svoje liječenje…

Činjenica da njima ne treba skupljati donacije hrvatskih građana, ne daje im za pravo da sve one čije je zdravlje ugroženo dovode u takve situacije samo zato što sustav ne funkcionira i što državne reprezentacije za to ne boli glava.
Gdje je ministar zdravstva Milan Kujundžić u ovoj priči? Je li se pobrinuo da sustav osigura Mili bar dio pomoći, je li osobno pomogao?

Živimo u vremenu potpune dominacije farmaceutske industrije i lobija u svijetu. Za farmaceutske kompanije profit je iznad zdravlja. I tu dolazimo do nevjerojatnog paradoksa koji zrcali samu esenciju kapitalizma. Smisao lijekova jest, prije svega, da pomažu bolesnima u izlječenju i očuvanju zdravlja. To podrazumijeva da lijekovi moraju biti dostupni. A ako je lijek ( liječenje) preskupo, ako košta milijune dolara, to znači da je nedostupan za većinu oboljelih. Prema tome, lijek gubi svoj smisao jer je postao luksuz na koji imaju ekskluzivno pravo samo bogati. A oni se za sebe, kako znamo, uvijek pobrinu. Siromašnima je iskati pomoć od istih kao što su oni, ili se u očaju pomiriti sa sudbinom.

Ako te boli, ti moli!

Ako nam zdravstveni sustav u koji uplaćujemo veliki novac, ne može pomoći kad nam je najpotrebnije, nego nas upućuje da skupljamo milodare za liječenje svoje djece, ako od nas traži participaciju na lijekove i kad smo stopostotni invalidi, ako nas i u mirovini preskupo stoji, kome takav sustav služi? Vjerojatno opet elitama koje ne čine ništa da bude funkcionalan i dostupan svima…

A nama ostalima, možda su namijenili preporuku poput one fanatično “vjerske” koja se pojavila na društvenim mrežama, a u kojoj nas, nepoznat netko, preklinje da ne potičemo ljude na skupljanje novca za bolesno dijete. Nego, ako baš želimo pomoći, prosvjetljuje nas da molimo, ili “još bolje, prikažite dijete na Svetoj misi”. Jer, “suvremena medicina i kojekakve terapije” ne mogu pomoći. “To samo Isus može”.

Dakle, bogati, koji su društvo uredili po svojoj mjeri, tako da oni imaju, a za druge nije ni važno, mogu računati na lijekove i liječenje jer ih mogu i platiti. Nama ostalima je ufati se u Svevišnjeg i ponizno moliti…Znamo li kud to ide?

Tags: , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI