Neovisni novinarski portal
18.9.2019.
POLITIKA / PRAVDOSUĐE
Sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan: Ne mogu uvjeriti ni vlastitog sina da je stanje u pravosuđu bolje od percepcije, to je nemoguća misija…

Sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan:
Ne mogu uvjeriti ni vlastitog sina da je stanje u pravosuđu bolje od percepcije, to je nemoguća misija…

Gostujući u “Intervjuu tjedna” Hrvatskog radija, sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan komentirao je danas nepovjerenje građana u pravosudni sustav i prevladavajuću negativnu percepciju o funkcioniranju pravosuđa. Nekomu objasniti da stanje nije tako loše kakva je percepcija, e to je nemoguća misija, kazao je Marjan, napominjući kako u to ne može uvjeriti ni vlastitog sina, ne bi mu vjerovao, a kamoli nekog drugog.

-Situacija nije dobra- priznaje Marjan- ali kad imate 1,2 milijuna završenih predmeta u godini, kad imate, ajmo reći, 500 tisuća spornih predmeta, gdje je najmanje jedna strana u presudi nezadovoljna, pa onda uzmimo jedan posto od tih pet tisuća nezadovoljnih i neka samo 1 posto njih plasira svoje nezadovoljstvo u javnosti i svoje frustracije, svoja neopravdana nezadovoljstva , eto, već mase nezadovoljnih.

Iako, dodaje Marijan, i sam kad čita neke presude u novinama, ne može doći sebi i pita se je li to moguće, a naravno da je moguće. No, sve u svemu, tvrdi, postoje stotine i stotine tisuća dobrih, pa i odličnih odluka koje odlaze u anonimnost, a ti predmeti su dobri, jako dobri, neki i odlični…

Komentirao je i posebnu boljku hrvatskog pravosuđa- neujednačenu sudsku praksu. Za isto djelo potpuno različite, nelogične presude. Kako to riješiti?

U izuzetno velikom broju predmeta praksa je ujednačena, usklađena, smatra Marijan. Nije sve tako rogobatno kako se čini. Ali, što valja kad je percepcija takva kakva jest… Mi imamo 15 županijskih sudova i na njima jedan veliki broj predmeta završava bez mogućnosti da Vrhovni sud intervenira … Postoji i inflacija zakona, a svaki predmet je činjenično drugačiji, i mada je isto kazneno djelo činjenice mogu varirati, ponekad i drastično.

Što sa slučajevima kad netko bude osuđen zbog posjedovanja marihuane za vlastite, medicinske svrhe, a u drugom gradu sutkinja za isto djelo oslobodi pacijenticu koja je marihuanu posjedovala u osobne potrebe? Zar to ne otvara u javnosti prostor za sumnju u suce?

Da je i drugačije, uvijek bi bila barem jedna strana koja je nezadovoljna sudom, jer je percepcija pravosuđa takva- konstatira sudac Vrhovnog suda. Prvostupanjski predmeti po sili zakona dolaze na viši, županijski sud i ne možemo komentirati nepravomoćne predmete. Postoji mogućnost da ista količina opijata, kokaina, heroina, ako je izuzetno mala količina i može se dokazati da je za osobnu upotrebu, ali ako se ta mala količina nalazi u nekoliko paketića moguće je dokazati da je za daljnju distribuciju. Pa na prvi pogled izaziva dvojbu kako ista količina može u jednom slučaju biti samo posjedovanje, a u drugom slučaju dilanje. Ali, ta količina nije apsolutni pokazatelj je li netko posjedovao drogu za vlastite potrebe ili je diler- kaže Marijan.

Smatra da komentiranje postupaka koji su u tijeku nije dobro, ne zbog sudaca koje glas ulice posebno ne impresionira, nego zbog pritiska na atmosferu u tom predmetu, što dovodi do težeg utvrđivanja činjenica, istine. Marijan upozorava i da samo na najnižim razinama suci mogu suditi kao pojedinci, a nakon toga sude sudska vijeća koja se sastoje od tri do pet sudaca. A i kad sudi jedan sudac, na najnižim razinama, izložen je kritici struke.

Oko neovisnosti sudaca, Marijan nije decidiran, to nije moguće generalizirati, ne može reći jesu li suci pod utjecajem politike, mada su, napominje, imenovani doživotno, što je svakako dobar zaštitni mehanizam, a političari dolaze i odlaze, i kraće traju nego suci. No, najstrašnija je stvar da, iako su suci dio trodiobe vlasti, oni te poluge vlasti nemaju. Nemaju novac,  nemaju ni utjecaj na donošenje zakona, a jedino što imaju je autoritet sudbene vlasti, i ako ga nemaju, taj se posao vrlo teško obavlja.

U pogledu dugotrajnosti postupaka, kazat će kako većina sudaca nije pod utjecajem politike, kako “ima nerada, ima užasno lošeg rada kod sudaca, ali velika većina radi mukotrpno, po lošim zakonima, u uvjetima inflacije zakona, s velikom smjenom sudaca, pa i uz odvjetnike koji koriste nedostatke zakona… No, reći da su svi sjajni, nije moguće”.

A što je s presudama kojima se ograničavaju građanska prava i slobode, recimo sloboda govora i medijske slobode?

-To je stvar politike. Sudovi ne mogu suditi izvan zakona, a na donošenje zakona nemaju pretjeranog utjecaja, zakone donosi politika- odmah će Marijan skinuti odgovornost sa sudova. Novi zakoni, inflacija u kaznenom zakonodavstvu, 9-10 bitnih izmjena u KZH zadnjih godina, to je, veli, nemoguće.

Komentirao je i presudu Zoranu Ercegu zbog, de facto, “verbalnog delikta”, koji je zbog izjave da je Tuđman zločinac “zaradio” 15 dana zatvora, uvjetno na godinu dana …

– Na slobodi govora i slobodi medija počiva demokracija, ali postoji i zaštita časti i ugleda , dostojanstva drugih osoba od te slobode govora i medija. Kad se govori o slobodi govora moramo znati taj balans. Najrjeđe imamo odabir između dobra i zla, mora se pronaći koje je dobro važnije u kojem trenutku- čast i ugled ili sloboda govora, a sloboda govora je temelj demokracije- znakovito je poručio sudac Vrhovnog suda Ranko Marijan, utješno dodajući da će u Hrvatskoj biti i satire.

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI