Neovisni novinarski portal
12.11.2019.
POLITIKA
Škole kao “bojna polja”: Žigosanje, učeničko ZDS, “umjetničke” zidne novine, talačke krize i ravnateljska zataškavanja

Škole kao “bojna polja”:
Žigosanje, učeničko ZDS, “umjetničke” zidne novine, talačke krize i ravnateljska zataškavanja

U zadarskoj Ekonomsko-birotehničkoj i trgovačkoj školi, za vrijeme nastave, jedan je učenik prvog razreda, dakle 16-godišnjak, žigosao užarenim upaljačem slovo “U” kolegici iz škole usput joj poručujući kako se s tom tetovažom sada može hvaliti da je ustaša. Sadističkom maloljetnom nasilniku ni to nije bilo dosta, pa joj je u “edukativne” svrhe slao i SMS-ove prijeteći joj smrću. Padne li joj na pamet cinkati ga.  Obilježen je istim otiskom i njezin kolega iz istog razreda. Ravnatelj škole, izvjesni Jozo Dragić, nakon ovog poremećenog maloljetničkog iživljavanja, izjavljuje kako je sve to dječja igra, nije to nikakav veliki incident, oni su se već izmirili, a cijelu stvar mediji nepotrebno napuhavaju!? Nasilniku treba psihološka pomoć, a ravnatelju, može li se njemu uopće pomoći?

Naravno, ravnatelju je strašno žao što se to dogodilo, jer radi se o jednoj od najboljih škola (kako klišeizirano! ), sve sami vrsni sportaši, prvaci na natjecanjima, košarkaši, atletičari, i sad ovo, nepotrebna ljaga na školi. A zapravo, nije to neko posebno teško djelo, veli Dragić, besramno minorizirajući “školsko žigosanje”. I gle sad, problem je u upisima učenika po posebnom programu, učenika s poteškoćama u razvoju, ali, ipak, ne može se reći da su učenici krivi. O čemu to ravnatelj govori, što zapravo insinuira?

“Vrući pečat” kao dječja igra…

A opet, ako njega pitate, nije to nikakav problem, ništa tu nije bilo, samo dječja igra, jer, eto, djeca su mu došla zajedno s nasilnikom, ispričali su se, izmirili, i kao da ništa nije ni bilo. A i nije. Ne radi se tu, ne daj bože, ni o kakvom pravom žigosanju . – Obični zagrijani upaljač je naslonio jednoj učenici na rame i jednom učeniku na vrat- govori ravnatelj potpuno relativizirajući cijeli događaj. Počinitelju je najavio sankcije ( mo’š misliti), a djeca koja su se nasilniku našla na putu nisu htjela ni liječničku pomoć, a pogotovo ne policiju, vratili su se mirno u razred, i čiča mića, gotova je priča. Pa čak ni slovo “U” nije posrijedi, ma obično “prislanjanje vrućeg upaljača” . Pa takvi mali incidenti se događaju, ništa posebno, veli Dragić. U školu je stigla inspekcija, ali oni dolaze i na najmanju dojavu, nema zime, sva su djeca danas zajedno na nastavi i ponašaju se odlično. Nema tu nikakve odgovornosti ravnatelja, što bi on bio kriv. Ma bravo, Dragiću!

Kakva škola! Nastavnica za vrijeme sata gleda malodobnog dečka kako vrelim upaljačem silom tetovira djevojčicu, a umalo joj je otisak upaljača ostavio posred lica, i pravi se da nije tu, ne pokušava ga spriječiti, ne intervenira, ne zove ravnatelja, ne poduzima baš ništa. Ravnatelj tvrdi da je sve to tek dječja igra, da se zapravo ništa i nije dogodilo, nema tu nekog incidenta, a zapravo sve bi bilo zataškano da nije na satu tjelesnog otkriven sadistički pečat na ruci tinejdžerice. Profesorici je morala ispričati što se dogodilo i ona je odmah poslala kod pedagoginje koja joj je opekotinu sanirala i pozvala razrednicu. A onda je s učenicom u školu došao i otac koji se potrudio da o svemu obavijesti medije, pa i o slučaju svoje starije kćeri koja je u istoj školi bila svojevremeno pretučena, i vratila se kući sva krvava, a da nitko u školi nije pozvao ni hitnu ni policiju. Što će im, kog vraga, pa to su dječje razmirice, ništa ozbiljno…

Korozija na natpisu na jednoj osnovnoj školi (foto TRIS)

Ravnateljima je prioritet “ne talasati”

A kad bi to za školu postalo ozbiljno? Možda kad bi se žrtvu na nosilima iznijelo iz škole, ili što? Školi treba ozbiljan inspekcijski nadzor resornog ministarstva, a ravnatelju koji na štetu učenika i njihove sigurnosti čuva svoju fotelju kao prioritet svih prioriteta, treba poslati na psihijatrijsko promatranje i ako se ustanovi da je zdrav, pravo na Zavod za zapošljavanje. Uz opasku koja bi se morala upisati u njegov karton: trajno zabranjen rad u odgojno-obrazovnim ustanovama!

U školama se doista svašta događa, i to najčešće zbog istog prizemnog razloga, ravnateljske ambicije da se u njihovim školama “ne talasa”, jer bi ih kakav nesretni val mogao odnijeti s njihove pozicije. Zato se svi huliganizmi, nered, nasilje, govor mržnje, iživljavanje učenika na nastavnicima ( ponekad i obrnuto) , sve se to zataškava i prikriva, kako bi se prema osnivačima ostavio lažni dojam funkcionalne, uredne škole u kojoj sve štima. Jer, kad sve štima, ni ravnatelja nitko ne dovodi u pitanje, pa ne strahuje ni od reizbora.

U jednoj dalmatinskoj školi su učenici jednog razreda na tjelesni odgoj došli u maskirnoj, vojničkoj opremi, umjesto standardne, postrojili se pred profesorom, i svi uglas s ispruženom desnicom klicali : Za dom! Spremni! Profesor je slučaj odmah prijavio ravnatelju i pedagogu, ali nikad nije pokrenut nikakav postupak protiv učenika koji su taj “igrokaz” izveli, sve je gurnuto pod tepih, kao da se nikad nije ni dogodilo.

“Domarov performance”, svastike, zidne novine…

Nedavno se u osnovnoj školi u šibenskoj Brodarici ( prigradsko naselje) dogodila svojevrsna “talačka kriza”, kad se domar zatvorio u školu i nije puštao nikog, ni nastavnike ni učenike, unutra. Slučajno se dogodilo da je petorica učenika ušla u školu prije nego je domar zaključao vrata. Djeca, koja su ušla u školsku zgradu kako bi se sklonila od kiše, nisu shvaćala što se događa sve dok domar nije preko megafona poručio policiji, koja je u međuvremenu pozvana, da su djeca svojevoljno unutra, i da nisu u opasnosti jer nema ni bombu ni oružje.

A sve je provocirano reizborom ravnatelja i navodnim pritiskom koji su neki nastavnici vršili na domara i navodno mu prijetili otkazom ako kao član Radničkog vijeća ne glasa za protukandidatkinju dotadašnjeg ravnatelja. Ravnatelj je sve to nazvao “domarovim performanceom”, cijeli je slučaj potpuno relativiziran, domar je već sutradan, na zgražanje ogorčenih roditelja, bio na poslu, policija nije našla elemenata za postupanje, i nikome ništa!

Ništa se nije dogodilo ni kada je svojedobno jedan roditelj čija su djeca pohađala tu istu školu, diskreditirao i ravnatelja i nastavnicu glazbenog odgoja snimkom školskih zidnih novina na kojima se pod motom “Umjetnici domovini” promicala NDH i ustaški režim, a kroz umjetnost revidirala povijest. Ravnatelj u tome nije vidio ništa sporno, pa ni u činjenici da su stihovi “Lijepe naše” bili uokvireni hrvatskim pleterom u obliku ustaškog “U”. A kad je novouređena gradska plaža u tom istom dijelu grada osvanula išarana “ušatim U” i svastikama, svi su se u čudu pitali otkud to, tko su ti vandali i što ih na takvu destrukciju potiče…

Dokle će to tako? Možda dok u školi ne padnu doslovce i prve žrtve, dok se ne dogodi tragedija bilo zbog podgrijavanja govora mržnje i netolerancije u školama ili naprosto zbog žmirenja na huliganizam i nasilje. Jer, od sigurnosti djece važnija je, izgleda, ravnateljska sigurnost u fotelji…

Arhiva: dio tematskog panoa o povijesti Hrvatske u hodniku jedne osnovne škole u okolici Šibenika (foto: čitatelj)

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI