Neovisni novinarski portal
20.8.2019.
arhitek(s)t
Planiranje javnih prostora: Građane, kao vlasnike, nitko ništa ne pita!

Planiranje javnih prostora:
Građane, kao vlasnike, nitko ništa ne pita!

U Hrvatskoj ne postoji zakonodavni okvir koji regulira planiranje javnih prostora, ali niti uhodana praksa kojom bi se vodili investitori odnosno javna uprava pri planiranju javnih prostora. Također, građani nisu svjesni kako su upravo oni vlasnici javnih prostora. Na to zaboravljaju i lokalne uprave koje  javne prostore planiraju bez uključivanja javnosti, a kao krajnji rezultat dobijemo javne prostore koji ne odgovaraju potrebama građana.

Objavom publikacije: “Smjernice za planiranje javnih prostora u Hrvatskoj”, arhitektica Emilije Vlahek i Maje Kireta, završen je projekt “Čiji je ovo grad?”, koji je od siječnja do prosinca prošle godine provodilo Društvo arhitekata Varaždin u partnerskoj suradnji s Društvom arhitekata Istre – Societa architetti dell’Istria, Društvom arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac, Društvom arhitekata Šibenik i Društvom arhitekata Zadra.
Svrha projekta bila je osnivanje suradničke, zagovaračke platforme za integralno, participativno i suvremeno planiranje javnih prostora, a kao rezultat imamo publikaciju koja ukazuje na postojeće stanje stvari, probleme, izazove i predlaže nove modele.
Publikacija „Smjernice za planiranje javnih prostora u Hrvatskoj“ objedinjava i sistematizira razmijenjena znanja i iskustva tijekom provedbe projekta “Čiji je ovo grad?” te daje prikaz suvremenih i inovativnih metoda za planiranje koje mogu biti korisne u razmatranju budućih aktivnosti vezanih za unapređenje javnih prostora u hrvatskim gradovima.
Te se metode baziraju na integralnom sagledavanju prostora i participaciji svih dionika koji su zainteresirani za planiranje, uređenje, upravljanje i korištenje javnog prostora. Publikacija je namijenjena stručnjacima (arhitektima, urbanistima, krajobraznim arhitektima i dr.), predstavnicima lokalne uprave, javnih institucija, ali i predstavnicima civilnih udruga i građanima koji se žele aktivno uključiti u promišljanje svog životnog okruženja. Nastala je s namjerom da znanja o suvremenom planiranju javnih prostora izađu izvan okvira projekta „Čiji je ovo grad?“ i budu dostupna što većem broju ljudi.

Ilustracija(Stari pazar u Šibeniku)/Foto:Tris

Javni prostori se uređuju bez javnih rasprava

Kako se ističe u publikaciji uobičajena prostorno-planerska praksa u Hrvatskoj teško pronalazi odgovore na izazove i pitanja planiranja javnih prostora današnjeg vremena. Modeli i obrasci su zastarjeli što na kraju rezultira uređenjem/ izgradnjom neadekvatnih javnih prostora koji često nisu u skladu s željama i potrebama građana:
– Javni gradski prostori uglavnom se planiraju i uređuju na način da lokalna uprava jednostrano, često bez ikakvog propitivanja javnog mnijenja, a ponekad i bez konzultacija sa strukom, donosi odluke o sudbini javnih gradskih
prostora. U zadnje vrijeme, svjedoci smo i svojevrsnog bunta građana i civilnih udruga, ali i reakcija iz strukovnih udruženja na takav netransparentan pristup. Čak i rješenja koja izrađuju stručnjaci (arhitekti), bilo direktnom narudžbom od strane lokalne uprave ili kao rezultat provedenih urbanističko-arhitektonskih natječaja, još uvijek ne daju adekvatne odgovore na sve izazove suvremenog planiranja prostora. Takva rješenja često parcijalno sagledavaju prostor, usmjerena su na formu te slabo korespondiraju s društvenim, kulturnim, povijesnim i prostornim okruženjem u kojem nastaju. Opisano stanje, u većoj ili manjoj mjeri, prisutno je u svim regijama Hrvatske. Postoje pojedinačne inicijative, uglavnom lokalnih civilnih udruga koje su osvijestile ove probleme i koje ih nastoje aktualizirati u svojim sredinama. Nažalost, sustavan pristup promjeni ustaljenih modela i dominantnih koncepcija ne postoji niti na strukovnom nivou niti na nivou lokalne uprave.

 

Ilustracija/Foto:TRIS

Iskorištavanje javnih prostora u gradskim središtima za komercijalne sadržaje

Arhitektice Emilije Vlahek i Maje Kireta, u svojim su smjernicama za planiranje javnih prostora, detektiraju postojeće stanje koje, kako navode, obilježava nesrazmjer koncentracije kvalitetnih, uglavnom povijesno naslijeđenih javnih prostora u gradskim središtima i nedostatka kvalitetno uređenih javnih prostora u predgrađima.
-Javni prostori u gradskim središtima uređuju se prvenstveno na nivou da budu vizualno atraktivni i konzumirani kao lijepa kulisa u svrhu nekog komercijalnog, najčešće ugostiteljskog sadržaja. To je posebno izraženo u gradovima na obali u vrijeme turističke sezone, ali i kontinentalni gradovi koriste svoje najvrednije javne prostore na sličan način, organizacijom sezonskih manifestacija (npr. Advent). U to vrijeme, javni prostor se privatizira proširenjem ugostiteljskih terasa do te mjere da je onemogućena normalna pješačka komunikacija ulicama i trgovima. Izvan turističke sezone i sezonskih manifestacija, vrlo je malo sadržaja osmišljeno za stanovnike pa povijesne jezgre odumiru. S druge strane, u predgrađima gradova nedostaje kvalitetno uređenih javnih prostora i sadržaja koji bi bitno unaprijedili kvalitetu života. Postojeći javni prostori, često su neodržavani i zapušteni i nedostaje im čak i minimum komunalne opremljenosti.

Novi pristup u planiranju javnih prostora

Dosadašnje “promišljanje” javnih prostora potrebno je osuvremeniti, a to podrazumijeva inovativne i suvremene metode i praske koje su poznate iz drugih zemalja, navode autorice u svojim Smjernicama. Te metode trebale bi biti fokusirane na pobuđivanje interesa javnosti, uključivanje lokalne zajednice, ispitivanje i testiranje potencijalne namjene i različitih načina korištenja prostora te integralno sagledavanje prostora. Korak koji se često preskače, a koji je nužan u integralnom sagledavanju prostora i definiranju procesa planiranja javnog prostora je mapiranje lokacija, analiza i valorizacija u užem i širem kontekstu grada te provjera i usklađivanje s gradskim strategijama.
Kao važan dio novog načina je participacija javnosti u odlučivanju o javnom prostoru, a ona bi trebala biti bazirana na komunikaciji svih dionika koji javnim prostorom upravljaju s ciljem donošenja najbolje odluke za zajednicu. U cijelom procesu jedan od izazova je niska društvena svijest o važnosti javnih prostora i aktivnog sudjelovanja javnosti u procesu planiranja, smatraju autorice:
-Svijest hrvatskih građana o tome da su oni vlasnici javnih prostora i da su suodgovorni za stvaranje kvalitetnog i vrijednog životnog okoliša je niska. Građani nisu navikli aktivno sudjelovati u životu lokalne zajednice niti vjeruju da će se njihovo mišljenje uvažiti i imati stvarnih učinaka na prostor.
No svakako da se i to može promijeniti ali za to je kao prvo potrebna promjena u lokalnim upravama koje bi trebale uključivati javnost u donošenje odluka u kreiranju javnih prostora. Zahtjevat će to od lokalnih uprava dodatni angažman kroz organiziranje javnih rasprava, anketa, radionica i sl., a što je, uostalom, i nužno kada je riječ o zajedničkom vlasništvu.

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI