Neovisni novinarski portal
17.10.2019.
(NE)RED / crkve / HRVATSKA / POLITIKA
Kad “sveti grad” ubije – grad, a sve u ime Boga i naroda…

Kad “sveti grad” ubije – grad, a sve u ime Boga i naroda…

Tužan je ovaj grad.  Devastirani, razrovani Šibenik. Usamljen u svojoj arhaičnoj ljepoti, prazan, zapušten i musav poput zanemarenog ili nevoljenog djeteta, nemoćan pred agresivnošću i cinizmom svojih upravitelja. Svjetovnih i još više vjerskih. Jer, baš ovi potonji diktiraju tempo, sadržaj i život grada kojega bi htjeli kao neki svoj ekskluzivni sanatorij. Neku vrst tihog predsmrtnog počivališta. Pa u njemu sustavno zatiru život predajući se tome poslu kao svojoj najvažnijoj misiji. Šibensku staru gradsku jezgru nezapamćeno su devastirali, u arhitektonskom urbanističkom, kulturološkom, naposljetku ekološkom i estetskom smislu.

Razvaljene stube kojima prolaze kamioni

Zbog projekta Civitas Sacra, budućeg sakralnog muzeja na Medulićevom trgu, koji se rekonstruira kao kula babilonska, žrtvovano je srce grada, njegov duh, njegovi obrti, trgovina, pulsiranje grada, dokinut je smisao dolaska u staru jezgru. Jer, tu gotovo da više ničeg nema. Ono malo najhrabrijih koji se nisu dali otjerati ni kompresorima, ni štemanjem, ni prašinom s gradilišta, stoje uglavnom na vratima svojih malobrojnih dućana čekajući rijetkog kupca k’o ozebli sunce. Jednoga dana, i to bi moglo biti, turisti će obilaziti crkveni muzej milijunske vrijednosti, uređen novcem europskih fondova i Ministarstva kulture, i grad duhova. Ispražnjen od života. Globalni muzej.

Poput zagrebačke magnolije, ode i šibenska mirta…

I dok vratolomijama trgovci i mali hotelijeri matematiku pretvaraju u filozofiju, Crkva je već korak ispred njih. Još nisu projekt muzeja ni završili, još tragaju za kamenim pločama koje su netragom nestale kako bi ih zamijenile još starije i ljepše, a već su otvorili novo gradilište. Ispod skala od Katedrale preko noći je osvanula pustoš, novi trag pragmatične, proračunate Crkve koja već brine o reklami i vizualnoj prezentaciji objekta kojeg tek treba otvoriti. Tamo gdje je s proljećem stara mirta cvala i mirisom opijala, zelenilom jutra i večeri umivala, i namjernika za ogradu zakivala, fasciniranog katedralom pred sobom, i vizurom šibenskog zaljeva i kanala iza njega, sada su tek otužni batrljici nekoć predivnog,  stoljetnog stabla koje je UNESCO-vu katedralu činilo još privlačnijom.

Umjesto mirte i bršljana koji je godinama živio u čvrstom zagrljaju s ogradom skala što vode prema katedrali, uskoro će niknuti Internetsko prezentacijski punkt, svojevrsni reklamni totem s projektorom koji bi trebao skretati pozornost turistima na “Sveti grad” ( civitas sacra) u palači Galbiani na Medulićevom trgu. Biskupija, kao nositelj projekta, tvrdi da ima sve potrebne dozvole i grada i konzervatora za svoju najnoviju intervenciju u gradskom prostoru. I u to ne treba sumnjati. Jer, Crkva se ne odbija, ma koliko njezini zahtjevi bili građanima neprihvatljivi. Građane nitko ništa i ne pita. Kao da je gradska vlast po duhu svetome zasjela u fotelje da bi disponirala novcem poreznih obveznika, ili kao da ju je sama Crkva na te pozicije instalirala. Stoga, šibenski “pokret otpora” nema druge nego danima lampionima uzduž skalina oplakivati iščupanu zelenu vizuru Katedrale.

Bogovi i ljudi

Nije tomu davno da je Biskupija povela i pravi križarski rat s gradskim klubom Azimutom zbog ljetne pozornice koja je bila postavljena na mjestu gdje će sada bljeskati “sveti totem”. Za “Sveti grad”. Za muzej. Crkveni. Grad se može legalno devastirati, i ono malo zelenila uništavati, ako to Biskupija traži. No, ljetna pozornica gnjev ljutitog šibenskog biskupa ( danas u miru ) nije izdržala. Za dobar biskupov san,  klub je ljetnu pozornicu ugasio. Nisu bili važni ni turisti, ni šibenska i ina mladost koja je u klub redovito zalazila, ni činjenica da glazba s pozornice nikog dobronamjernog nije mogla uznemiravati, jer nije to bio ni metal ni teški rock. Ali, Crkva je nije htjela. I to je bio dovoljan razlog da se demontira i zauvijek nestane s tog prostora. Da bi sada osvanuo totem na zelenom zgarištu…

I kad je u Katedrali biskup gradio svoju buduću grobnicu, iako je riječ o spomeniku pod zaštitom UNESCO-a, konzervatori nisu imali ništa protiv. Nažalost, čak ni kad je pod kupolom katedrale gurmanska družba iz Biskupije gradila dimnjak za svoju pečenjarnicu i roštiljanje dobrih bokuna, nitko se nije pobunio. Za potrebe Biskupije čak je omogućeno i parkiranje podno Katedrale! Jer, što je dozvoljeno bogovima nije ljudima.

Danas i radovi ispod katedrale, posječena stabla…

Odnarođena Crkva

“Kako se griješna vlast, zbog zločina prema puku i svome gradu, ćuti nesigurno i od Boga prestravljeno, crkvenim je velikodostojnicima prepušteno činiti s gradom što ih je volja. Daleko od toga da bi narod mogao jednako biti slobodan u Crkvi. Tu su na djelu stroge crkvene regule, vjerski kanoni i biskupski pravilnici, koji se, dakako, odnose na pastvu, bogobojazne i ponizne vjernike, a svećenstvo, pak, živi svoj licemjerni dvostruki život. Tzv. “pozitivnu diskriminaciju”. Njima je dopušteno zadirati u svaki segment svjetovnog, civilnog života građana, a u vjerskom su neprikosnoveni gospodari. S druge strane, građanima nije uputno propitkivati život božjih namjesnika, nekmoli se u njega miješati. To je bogohulno.

Crkva se opasala zidinama i izolirala od pogleda vjernika, s prezirom odbijajući dijeliti svoj život s njima. Dok u njega vjernici nemaju uvida još kako tako mogu vjerovati onom crkvenom zazivanju skromnosti i pokornosti s oltara. Kad bi puk pripustili u svoj jednako smrtan život kakav je svakoga božjeg stvora na ovoj zemlji, nestalo bi mistike i ezoterije kojom se odjeljuju od naroda. A koja im daje moć manipulacije, koja ih čini bezmalo besmrtnima u očima onih što ponizno, u molitvi kleče pred Svevišnjim ufajući se u iskupljenje. Ne od Boga, nego od nakićenog “božjeg službenika” koji im velikodušno udjeljuje hostiju, tijelo Kristovo, kao ulaznicu u “carstvo nebesko”.

Brzi tečaj ubijanja grada

No, i Grad i Crkva ovog su puta u građanima dobili žestoke oponente. Na društvenim mrežama kruži poziv na “brzi tečaj ubijanja grada”.

-Svjedoci smo vrtoglavog porasta ubijanja hrvatskih gradova u zadnjih dvadeset godina počinjenih od strane gotovo svih političkih stranaka registriranih u RH. Obzirom na takav trend odlučili smo se na ovu radionicu u kojoj ćete naučiti sve o tome kako ubiti jedan grad iznutra ili izvana, njegovu dušu, njegovu kulturu te uopće kako sustavno izbrisati prošlost/budućnost svog voljenog grada tehnikama generiranja kolektivne amnezije i nemoći njenih građana. Vrata su svima otvorena s naglaskom na one koji već obavljaju neki posao u strukturama upravljanja gradom od kojih očekujemo insajderske informacije u otvorenom dijelu naše radionice. Tamo će imati priliku na zajedničkoj tribini iznijeti koliko sami NISU doprinijeli kvaliteti sadržaja u našem gradu (Ovdje se ne računaju besplatne karte za koncerte na tvrđavi) te stoga smatramo da će ova radionica proći u zanimljivoj atmosferi druženja i razmijene iskustava. Za sami kraj će nam Funcuti izvesti svoj uobičajeni program premlaćivanja slučajnih prolaznika u bijelim majicama, uljepšavanja sprejevima poznatih šibenskih kamenih glava u sklopu katedrale te paljevinom kulturne baštine ispred i unutar muzeja na rivi. Rastanak uz catering održat će se 03.04.2019 ujutro u 08h ispred ruševina kina “Tesla” uz prigodnu komemoraciju posvećenu svim svjetskim rušiteljima gradova a na video zidu će nam se uživo ukazati i građanima se obratiti glavom i bradom kapetan Dragan, kojem doduše nije uspjelo sravnavanje našeg grada s temeljem no makar je pokušao. Zapitajte se što ste vi učinili za voljeni grad. Sve što niste znali naučit ćete na našoj radionici.
Stranačka oprijedeljenost- nevažna.
Radujemo se vašem dolasku!!

Pa, ako Crkvi ovaj ironični apel i nije “napet”, Gradu i “gradskim ocima” mogao bi biti…

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI