Opaku igru već neko vrijeme igra vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Sasvim sigurno ne sam. Počelo je od vukovarskih prosvjeda, navodno zbog neprocesuiranja ratnih zločinaca srpske nacionalnosti koji i danas slobodno šetaju Vukovarom, a eskaliralo izravnim udarom na šefa SDSS-a, saborskog zastupnika Milorada Pupovca, nota bene , člana vladajuće koalicije, kojega je bezmalo proglasio četnikom bez premca. Provociranjem, eufemistički rečeno, sukoba, s Pupovcem kojega je proglasio predvodnikom kontinuirane velikosrpske puzajuće agresije s epicentrom u Vukovaru , Penava je zaigrao “ruski rulet” . S HDZ-om. A jedan metak je sasvim dovoljan da bude ( politički) mrtav. Ako nastavi pucati, prije ili poslije past će pogođen. Problem je što neće biti jedina žrtva…
Šef stranke Andrej Plenković danas ga je pozvao “na red”, obavili su “prijateljski razgovor”, i dogovorili – mir. Penava tvrdi da ostaje u HDZ-u i u Vukovaru, no, vidjet ćemo koliko dugo…
Penavin “kodeks”
U ponedjeljak je vukovarski gradonačelnik, prigodno, u povodu 21. obljetnice mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, a usput i 27. godišnjice međunarodnog priznanja hrvatske države, krenuo u novi rat. Prozvao je, prokazao, optužio Milorada Pupovca za kontinuitet velikosrpske politike, pače, agresije, pozivajući se na nekoliko primjera unatrag zadnjih pet godina. Bilo je tu svega. Od Pupovčeve potpore uhićenicima za ratni zločin u Trpinji, preko posjete pravomoćno presuđenih ratnih zločinaca u zatvoru, do “širenja laži, pesimizma i defetizma preuveličavanjem i zastrašivanjem”. Odrekao mu je izborni legitimitet jer je u 12. izbornoj jedinici ( koja bira zastupnike nacionalnih manjina ) od raspoloživih 139 tisuća glasova dobio tek 16.166, pa ako i ima izborni legalitet, veli Penava, nema legitimitet i otkud mu pravo pozivati se na zastupstvo cijele srpske zajednice.
Neprihvatljivo je Penavi, štoviše i provokativno, i što se 17. studenoga u povodu Dana sjećanja na Vukovar Pupovac nije poklonio isključivo žrtvama velikosrpske agresije na grad, a ne svim žrtvama. Pa je mahao i fotografijom iz Borova naselja na kojoj se vidi u snijegu “četiri s”, sjetio se i učenika srednje Tehničke škole u Vukovaru koji pohađaju nastavu na srpskom , kako su na finalnoj utakmici Nogometnog središta Vukovar na zvuke hrvatske himne ostali sjediti na tribinama, jer mrze sve što je hrvatsko, jer ih tako odgajaju, i jer im sustav to omogućuje.
I za kraj, neumjesno i bez pitanja, za primjer “pozitivca među Srbima”, uzeo hrvatskog nogometnog reprezentativca Danijela Subašića kao pravi način kako se treba konzumirati mirna reintegracija Podunavlja. Tako je, eto, vukovarksi gradonačelnik propisao i objavio kodeks ponašanja i Hrvatima i Srbima…
Riskantna avantura
Pupovac mu nije ostao dužan. Reagirao je promptno, sazvao konferenciju za novinare i najavio organizirati pravnu zaštitu pripadnika srpske nacionalne manjine i njezinih institucija. Penavu je kvalificirao kao čovjeka koji bi između mirne reintegracije i ratne opcije uvijek preferirao rat.
– Vrši se pritisak na pravosudne organe da bi nakon rata postigli ono što nisu ratom, a to je da Srba na tim prostorima nema- revoltirano je kazao Pupovac te dodao: -Pravo je pitanje tko gradonačelnika Penavu vodi u ovu, za njega poprilično riskantnu avanturu.
– Penava misli da predstavlja sve Hrvate, ali ne predstavlja. Penava bi, kao čovjek koji je bio prognanik, trebao znati što to znači, a ne da se iz prognanika prometne u progonitelja, a progoni stare i nemoćne- izjavio je šef SDSS-a.
Zašto Penava od listopada prošle godine sustavno “talasa”? Tko ga stimulira, organizira, motivira? Pa svi znamo, ne od ponedjeljka kad nam je o tome nadugo i naširoko govorio, da je Vukovar podijeljeni grad u kojem se umjesto suživota njeguje hrvatsko-srpski animozitet i neprijateljstvo. Ali, zar ovakav istup vukovarskog gradonačelnika imalo pomaže u snižavanju tenzija, neutraliziranju nacional-šovinističkih strasti i govora mržnje?
-U ovom su gradu prije 27 godina ljudi ginuli za hrvastku državu, za njezinu himnu i stijeg. Hoćemo li trpjeti da učenici srednje škole koji nastavu pohađaju na srpskom, na hrvatsku himnu – sjede?- sada je glavni argument Ivana Penave za njegovu najnoviju “ofenzivu” kojoj je navodni cilj obrana i zaštita vrijednosti Domovinskog rata. No je li to povod ili tek alibi za novi Penavin “rat”?
“Vukovarska perspektiva”
Kolege iz HDZ-a relativiziraju Penavin istup, ne vide razloga za sankcije, odbijaju teze kako se radi o novom udaru na HDZ, a Plenković “mrtvo ozbiljno” vukovarskom gradonačelniku poručuje da on vodi lokalnu, vukovarsku, a Vlada državnu politiku. Dakle, da mu ne docira tamo gdje njegove ingerencije ne dosežu…
Ali nakon urgentnog susreta s Penavom, i Plenković ublažava svoju retoriku. Jasno mu je, kaže, da iz “vukovarske perspektive” može biti problem kad netko sjedi na hrvatsku himnu. Sad već Ivanu Penavi nije sklon suditi, radije će ga potapšati po ramenu i razumjeti.
No, ma koliko se HDZ trudio relativizirati ovako opasno soliranje, ne prvi put, jednog svog istaknutog člana, posve je jasno da ono nije nimalo dobro sjelo vodstvu stranke. Jer, Penava je imao na umu puno više negoli je izgovorio. Jednom je prijetnjom destabiliziranjem vlasti i pritiskom na represivni aparat “izboksao” nekoliko optužnica. Možda bi se dalo još. I u tome je problem. Tako se kod nas shvaća neovisno pravosuđe…
Teško se oteti dojmu da je i sam gradonačelnik jedan od onih koji potiču međunacionalni animozitet, umjesto da ga suzbija. Teško je ne primijetiti da Penava ne govori o hrvatskom nacionalizmu i isključivosti, kao da su s jedne strane grada samo sveci, a s druge rogati vragovi. A svi znamo da se nacionalizmi hrane jedan drugim…
Samo su “njihovi” zločinci- zločinci
Kad je hrvatski biskup Vlado Košić, tzv. crkvena moralna vertikala, ljubio ruku ratnog zločinca Darija Kordića osuđenog za masakr u Ahmićima, ili državni vrh komemorirao i glorificirao nimalo kršćansku gestu Slobodana Praljka koji je u trenutku izricanja presude koja ga stigmatizira kao ratnog zločinca, ispio otrov i ubio se, ili kad je ministar obrane Damir Krstičević u prigodi obilježavanja godišnjice akcije u Medačkom džepu posebnim pozdravom počastio osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca, ništa od toga Ivanu Penavi nije smetalo, kamoli da mu je izazivalo gnušanje i gađenje. NAPROTIV. Vjerojatno je i sam bio među onima koji su “naše” ratne zločince doživljavali kao junake i žrtve “nepravednog, jugokomunističkog i masonskog haaškog suda”.
Ili, kada se na stadionima, na ulicama, trgovima i koncertima klicalo ustaško “Za dom spremni”, a svastikama i “ušatim u” dekoriralo u slavu zločina hrvatske gradove i naselja, zar smo čuli “glas razuma” Ivana Penave, njegov revolt i opravdani gnijev pravednika kakvim nam se ukazuje? Izgleda, Penavu smeta samo kad Srbi “dižu glave”, ne poštuju hrvatsku himnu, obilaze ratne zločince, jer nisu “njihovi” i “naši” zločini isti ! A valjda nisu ni njihovi i naši građani isti…
Ovo što je upravo učinio Ivan Penava korak je od sedam milja unatrag. Prema podjelama, mržnji, sukobima, isključivosti i nepomirljivosti. Stvaranje podloge za neki novi, budući rat… Samo, Penava nema ni kapaciteta, ni relevantnosti, a ni kuraže takvo što izvesti sam. Bez zaštite, bez nekog tko mu čuva leđa. I to vjerojatno brine Plenkovića. Bilo bi mudro da se time temeljito pozabavi, da detektira tko mu to uporno smješta, tko kontinuirano pokušava destabilizirati vladu iznutra, od Vukovarskog prosvjeda do ataka na srpsku nacionalnu manjinu koja mu u parlamentu drži većinu. Ne treba mu još i to da njegova vlada, bez konkurencije najneuspješnija i najnekompetentnija dosad, bude proglašena i najrigidnijom, najregresivnijom i eklatantno nacionalističkom. Ništa to ne valja!
Vukovar danas (izvor: vlada.gov.hr)
