Neovisni novinarski portal
19.2.2019.
POLITIKA
Sabornica pod visokim naponom : Krstičević doživio nervni slom, Plenković umalo dograbio Grmoju…

Sabornica pod visokim naponom :
Krstičević doživio nervni slom, Plenković umalo dograbio Grmoju…

Jao ovoj Vladi, jao ministru obrane Damiru Krstičeviću! Pa taj nije samo izgubio “posao stoljeća”, nisu samo njegovi nesuđeni avioni “slomili krila”, bogme su pukli i njegovi živci. Je li ministar Krstičević danas u Saboru doživio nervni slom? Činilo se kao da jest. U najboljem slučaju potpuno je izgubio kontrolu. A zašto? Zbog jednog oporbenog skeča kakve Sabor ima na repertoaru cjelogodišnje!

SDP-ov zastupnik Franko Vidović svoj prilog raspravi o propaloj nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova F-16 Barak od Izraela, začinio je dvjema maketama aviona koje je odlučio pokloniti ministru Krstičeviću, kako je rekao, da se slobodno igra s njima bez straha od bilo kakvih posljedica i odgovornosti. Ali, ministar nije imao smisla za šalu, pa je Vidovićevu poklonjenu maketu bijesno zgrabio od zastupnika i njome tresnuo o pod, a Vidoviću poručio da se goni. Valjda da ne bi nasrnuo na višestruko korpulentnijeg zastupnika…

Poniženi i uvrijeđeni ministar obrane, vojnik i ratnik

“Glasovi razuma” stizali su sa svih strana ministru pred slomom. Smirivao ga je premijer Plenković, pozivao da se primiri šef Sabora Jandroković, ali u Krstičeviću je kuhalo sve u šesnaest. Što ga je tako silno razljutilo?

-To je poniženje, to nije sportski. Tako se ne radi s vojnikom. Ja to njemu ne bih nikad napravio- pojasnio je svoj ispad ministar, pače potpredsjednik Vlade, kojemu je aviona, pa makar i u obliku maketa, pun kufer.

-Ja sam ratni general, sad sam ministar obrane- objašnjavao je ojađeni ministar, kako prenosi Indeks . – Ja i MORH smo učinili sve da konačno Hrvatska vojska dobije avion koji zaslužuje. Nakon toga svega dođe ti netko da ti se izrugiva. Dođe ti netko bez ikakvog poštivanja. Je l’ to trebalo se dogoditi. Morate razumjeti, ja sam ratnik… Jasno je da neki ne žele uspjeh ovog projekta jer ovime jača Hrvatska vojska i Hrvatska. Vidite šta se sve radi, vidite koja se kampanja vodi. Nije legitimno da mi se donose makete. To je poniženje. Ja sam ratnik. Tako se to ne radi vojniku. Jesam ja trebao donijeti SDP-u Mig-a 21- govorio je, potpuno izvan sebe, duboko povrijeđeni Krstičević, i činilo se da bi svakog trenutka niz njegove obraze mogao poteći potok suza. Uspio ih je nekako zadržati, jer, ipak je on ratnik, a ratnici ne plaču…

I premijer “pukao k’o cvrčak”

Sažalio se i samom Vidoviću, koji ga, kako reče, poštuje kao vojnika i ratnog zapovjednika, ali u Saboru su svi jednaki, a šale i dosjetke su legitimno sredstvo političke borbe. Ali, zaludu je to, naš je ministar obrane, kako i priliči toj funkciji, smrtno ozbiljan čovjek. A k tome, misli da je još uvijek vojnik a ne političar…
Iskreno, gledajući ovaj ministrov ispad na TV-u, i meni ga bi žao. Doimao se slomljenim poput kakve igračke od stakla, posramljen i jadan. Ali, nije ta empatija dugo potrajala, taman koliko mi je trebalo da se sjetim kako je svoj ratni put ministar obilato materijalizirao – kuće, stanovi, vikendice, tvrtke, dionice, što li sve nema naš ministar zahvaljujući pomoći svojih roditelja poljoprivrednika…

Zanimljivo, Krstičevićev nekontrolirani bijes prema zastupniku Vidoviću je čak i Plenkoviću bio zabavan, ali nešto kasnije dogodit će se da i sam “pukne k’o cvrčak”. Malo je nedostajalo, tvrde neki zastupnici, da se premijer fizički ne dograbi usred Sabora s Mostovim Nikolom Grmojom. Očito, u Vladi sve teže podnose neuspjehe, kritike još manje, a naročito kad dolaze iz redova Mosta.
U raspravi o Plenkovićevom izvješću o sastancima Europskog vijeća, Grmoja je ministricu vanjskih poslova Mariju Pejčinović Burić zbog njezine kandidature za glavnu tajnicu Europskog vijeća optužio da radi za interese Srbije, a tome pridodao i “anemičnog” premijera sugerirajući kako i on radi za interes druge zemlje, k tome Srbije. Nastao je cirkus, Plenković je Grmoji počeo replicirati iz klupe, Jandroković pokušavao uzaludno smiriti situaciju, pa zatražio stanku, ali tek je tada dramolet eskalirao umalo u fizički sukob. Plenković je krenuo prema Grmoji i tko zna što bi bilo da između njih nije stala saborska straža . Grmoja je poslije tvrdio da se premijer s njim htio fizički obračunati, da mu je govorio da je jadan, a Plenković, pak, da je samo krenuo prema Grmoji priupitati ga za koga on to kaže da je veleizdajnik.

Ostavka i politička pristojnost ( odgovornost)

Kako bilo da bilo, takvo ponašanje premijera u sabornici dosad nije viđeno, tvrde saborski izvjestitelji s dugogodišnjim stažom.

Očigledno je da su živci vladinih dužnosnika sve tanji, razmjerno kumuliranju neuspjeha i pomanjkanju argumenata za promašene projekte. No, evidentno je i da Most otkako je izašao iz saveza sa HDZ-om, prema Plenkoviću koji ih se olako odrekao, osjeća snažan prezir i netrpeljivost. To vam je ono “dabogda imao, pa ne imao ( vlast)”. S tom frustracijom daleko neće stići, a niti na njoj mogu graditi uvjerljivu političku platformu.

Jasno je i da je ministar obrane Damir Krstičević morao podnijeti ostavku nakon debakla s nabavom aviona od Izraela, ako ni zbog čega, a ono zbog klasične političke pristojnosti kakva se njeguje u ozbiljnim demokratskim državama . Takav fijasko ne može proći bez posljedica. Ali, mi očito ne spadamo u krug ozbiljnih, uređenih država, pa nije ni čudo da u hrvatskoj vladi Krstičevićeva odgovornost, a ponajmanje ostavka, naprosto nije tema.

 


VEZANE VIJESTI