Neovisni novinarski portal
22.1.2019.
BANDIĆGRAD / HRVATSKA / POLITIKA
Milan Bandić  (Facebook profil)

Bandić u Mrduši Donjoj

Milan Bandić (Facebook profil)

Milan Bandić dobio je danas nezasluženu, besplatnu medijsku promidžbu kakvoj se svaki političar može samo nadati. A ponudio je javnosti gomilu demagoških frazetina, floskula, primitivnih dosjetki, pseudonarodnih mudrosti, ukratko neprobavljivu količinu političkog trasha kojemu najglasnije plješću njegovi odani slugani, zadovoljni komadom kolača s njegova stola i osjećajem da su sigurni, sve dok su uz njega i s njim. Po sadržaju i stilu osobne obrane i promocije neodoljivo podsjeća na nešto vulgarnijeg konkurenta, Zdravka Mamića. Oba su najpošteniji, najpametniji, najsposobniji, najzaslužniji, najveći čovjekoljupci, bogoljupci i domoljupci,  s najvećim teretom optužnica po godini staža …

Bilo je žalosno gledati taj prototip poželjnog hrvatskog muža koji oko sebe okuplja sve i sva, neovisno o spolu, dobi, ideološkom opredjeljenju, vjeri, rasi… Poput bahatog trgovca na stočnom sajmu kojem iz džepa vire snopovi zgužvanih novčanica, a on i ne mari ispadne li koja. Milan Bandić je, ma koliko se doimao nekom vrstom političke karikature, zapravo vrlo ozbiljan defekt hrvatskog društva. Njegova sadnica, marljivo zalijevana godinama, bez plijevljenja i rezidbe. I danas rađa toliko da joj slijedi ekstenzivna sadnja…

Bandićev monolog i Mađerovo statiranje

Tko je danas slušao i gledao Bandićevo uzurpiranje pressice za osobnu promidžbu, vidio je da pridošli Mladen Mađer u ovoj predstavi nije imao ni rolu statista. A netko je mogao pomisliti kako je odbjegli HSS-ovac glavni glumac 365-igrokaza. No, gdje je Bandića, tu nema prostora ni za koga drugoga…

Mađer je rekao svoje i sklonio se u sjenu svoga novog šefa. Očekivano, uvjeravao je javnost kako je HSS napustio zbog Beljakovog lošeg vođenja stranke, a ne zbog vlastitog, i uhljebljavanja svojih kćeri. Jest, jedna je doista u međuvremenu zaposlena u zagrebačku gradsku upravu, ali druga je i danas u Osijeku i nema veze sa ZET-om. Ali, to i nije važno. A ono što jest važno, što izaziva zebnju i nedoumice glede hrvatske budućnosti, a to je ubijanje parlamentarizma i demokracije, time se Bandićevo društvo i ne zamara.

Njih veseli bujanje 365-kluba, sasvim neovisno o volji birača.  Danas ih je u klubu čak 12. Bilo bi i 13 da Darinko Dumbović iz “Reformista” nije istupio ne bi li ipak spasio politički obraz. Njih ne smeta što im izbori nisu referentna vrijednost uspjeha, ne vide ništa sporno u tome što se klupska pripadnost honorira zapošljavanjem članova njihovih obitelji, ne brinu ih tisuće i tisuće stranica optužnica protiv njihova lidera koji se velikodušno nudi svojim “znanjem i iskustvom” i od Hrvatske učiniti Zagreb. I ne sjete se da je na izborima Milan Bandić sa svojom Strankom rada i solidarnosti ( zapravo demoagoške paradnosti ) dobio povjerenje taman toliko birača da može u Saboru sjediti tek on sam, ili netko kome je darežljivo ustupio zastupnički stolac. Njemu je onaj zagrebački još uvijek udobniji.

Magnetizam

Tko su ti ljudi, i zar im nije neugodno kad im se javno mjeri osobni integritet i dostojanstvo? Prodano za Bandićevu stranačku legitimaciju i proskribirano uhljebništvo. Jer, Mađer se, navodno, uplašio da bi mogao ostati bez zastupničkog mjesta na koje je sjeo voljom zagrebačkog župana Stjepana Kožića,  kojem je izvorno pripadao taj mandat. Dakle, onima koji su jednom kročili u sabornicu, nije više ni s onu stranu pameti pošteno raditi u svojoj struci, ako je imaju, i za kruh zaraditi. Samo su rijetki i nakon zastupničkog mandata opet isto što su bili i prije, poput Čačićevog “reformiste” Petra Baranovića koji opet plovi morem na svojoj koći i ufa se u dobar ulov…

Brljao je Bandić svašta i danas kao i toliko puta do sada, ali malo je vjerojatno da će se to odraziti negativno na njegov budući rejting. Ma i da ga osude u samo jednom od sudskih postupaka koji se protiv njega vode, a samo za Agram tereti ga se da je oštetio proračun za 20 milijuna kuna, narod, politički odgajan na jednom sasvim nakaradnom sustavu vrijednosti, i dalje bi mu aplaudirao i na njegov se “magnet” pohlepno lijepio. I to je poražavajuće za društvo, za njegove perspektive i njegove institucije koje su se svele na puko monitoriranje.

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić sa suradnicima (Foto: Službena Facebook stranica Milana Bandića)

Bauk “bandićizma” i “kauč lideri”

-Bauk rada i solidarnosti kruži Hrvatskom- značajno je ustvrdio parafrazirajući Marxa i njegov bauk komunizma ( koji kruži Europom) . Kakav rad i kakva solidarnost?! Za koga, prema kome? Kakav bauk? “Bandićizma” ?
Rugao se s “kauč liderima” i “kauč strankama” nedoraslim pozicijama na kojima su, otvoreno nudio građanima Hrvatske kao jedini autentični, pravi lider koji zna i može, kojemu su interesi građana na prvom mjestu, a ne njegov osobni probitak i komoditet.

-Nama nisu važne fotelje, mi se ne iscrpljujemo ideološkim pitanjima, to prepuštamo njima, mi tražimo ono što nas povezuje da možemo zajedno raditi za dobrobit svoga grada i domovine- zasipao je demagogijom prisutne novinare, uvjeravajući ih kako on, M.B. neponovljivi, jedan i jedini, ne snubi nikoga, nikoga ne priziva niti kupuje, jer za njega ljudi nisu roba. A o kupovini govore oni koji to misle, ali kucaju na zatvorena vrata kad je u pitanju Bandić i Stranka rada i solidarnosti. Udrobio je u sve to i poštenje, znanje i obrazovanje, rad, zapošljavanje, solidarnost i socijalnu pravdu, otvorenost i sigurnost, multikulturalnost, multietičnost, multikonfesionalnost. A što sve ne? Bandićevi apetiti su neutaživi, ambicije goleme, upornost neuništiva. Nećemo ga se tako lako riješiti. Ali, bar se njegove uvrede i primitivizam ne moraju trpjeti.

Pa kad dvjema novinarkama koje su htjele čuti njegov komentar o USKOK-ovim izvidima a propos prebjega koji su mu se natiskali u krilo,  replicira uvredom da grakću kao vrane, bilo bi kolegijalno udarac bar uzvratiti, ako ne i pressicu demonstrativno napustiti. Jer taj čovjek doista nema mjeru, a moć proizašla iz javnog novca ( zagrebački proračun je težak 10 milijardi kuna) dovela je u pitanje i njegov kućni odgoj, pa je još nedavno, iako među svojim štovateljima i suradnicima ima najviše žena, besramno izjavio kako bi , da je žena, bio najbolja žena, jer on svima daje… Novinarke je, želeći dezavuirati njihov profesionalni kredibilitet, nazivao “sunčeko moje drago”…

Milan Bandić (Facebook profil)

Promišljena “pomaknutost”

Milan Bandić svojim konfuznim, ali ne sasvim nepromišljenim javnim nastupom, ostavlja dojam “pomaknuta” čovjeka. Time postiže neku vrst rezistentnosti na gluposti koje javno plasira umjesto suvislih i sasvim konkretnih očitovanja. Tzv. obični, mali ljudi osjećaju neku vrst bliskosti s njim jer govori poput njih, ponaša se kao i oni, rado zalazi među njih, pokazujući im da uvijek neumorno radi kako bi svima njima bilo bolje, i time kupuje njihovo povjerenje i status nekakve “narodne ikone”. Redovito je na nedjeljnoj misi, čime se eskulpira od svoje komunističke prošlosti, komunicira prizemno i jednostavno,  trči s građanima maratone, daruje sve i svakoga, kao da dijeli obiteljsko nasljeđe, a ne javni novac. Poigravao se iz najvulgarnijeg političkog pragmatizma čak i narodnim herojima. Preimenovao je Trg Maršala Tita radi suradnje s Esih-Hasanbegovićevim “neovisnim društvom”, ali je vrlo brzo, radi onih s druge strane ideološkog spektra, pompozno postavio bistu Ive Lole Ribara na zagrebačku ulicu Prilaza baruna Filipovića kao znak svoje ideološke dosljednosti.  Da bi ga samo mjesec i pol dana kasnije gurnuo u Muzej da nastavi skupljati prašinu.

Sve što radi to je investiranje u karijeru, sigurnost od kaznenog progona i slobodu. Jer novca ima sasvim dovoljno, što je svojedobno pokazala i njegova klet prekrcana umjetninama o kojima više nitko ni riječ da bi rekao, kamoli Bandića za njihovo porijeklo pred sudom priupitao. Ali , za Bandića više nije izazov pozicija zagrebačkog gradonačelnika. Htio bi, napokon, više. Hrvatsku kao Zagreb. A u osnovi, tom karijerom i pozicijom koju priželjkuje, za koju se bori i u koju godinama ulaže, u državi kakva Hrvatska jest, lukavi, ma kako groteskni Bandić, “kupuje” svoju slobodu i sigurnost. Nije to nimalo bezazleni politički lik. Naprotiv. Sjetimo se katkad kako je davnih dana stradao onaj policajac koji mu je napisao prijavu zbog bijega s mjesta prometne nesreće koju je u alkoholiziranom stanju skrivio. Policajac je dobio otkaz. Bandić je samo napredovao. Jer je delao, naravno…

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI