Neovisni novinarski portal
5.12.2019.
POLITIKA
Nedosljedni ministar G.Marić ostaje u politici iako se Rafinerija Sisak zatvara, nije on rekao da to neće dozvoliti, rekao je da neće dopustiti, a to nije isto…

Nedosljedni ministar G.Marić ostaje u politici iako se Rafinerija Sisak zatvara, nije on rekao da to neće dozvoliti, rekao je da neće dopustiti, a to nije isto…

Što ti je dosljednost hrvatskih političara ( i ne samo njih )! Ministar državne imovine Goran Marić svojevremeno se zakleo kako će napustiti politiku zatvori li se sisačka Rafinerija. Kako stvari stoje, Rafinerija se zatvara, a ministru ne pada na pamet napustiti politiku. Suočen s vlastitim obećanjem, danas pokušava relativizirati tadašnju izjavu, braneći se kako na odluku uprave Ine kao političar nema, niti može imati, nikakvog utjecaja. Zar ministar Marić to nije znao i onda kad je politiku obećao napustiti presudi li se opstanku Rafinerije?!

Marića je s njegovom nedosljednošću suočio novinar N1 televizije Hrvoje Krešić koji ga je i izravno upitao hoće li sad napustiti politiku. No, ne samo da je Goran Marić pitanje doživio kao provokaciju, nego je počeo s naknadnom pameću revidirati i svoje izjave.

-Rekao sam da ću se zalagati i neću dopustiti kao političar da se takva odluka donosi ako ja na to mogu utjecati. Ja se i dalje zalažem da se ne zatvara… Po tom pitanju Vlada izravno ne može ništa učiniti- branio se Marić, tvrdeći da nije lagao i optužujući Krešića da ga provocira.

Sad smo dobili “prijevod” svojedobne ministrove izjave, u kojoj on navodno, kaže da će se zalagati da do zatvaranja Rafinerije ne dođe, i ako bi bilo do njega, ako bi on bio taj koji će odlučiti o sudbini Rafinerije, a ona se zatvori, e , tada bi podnio ostavku.

Srećom na snimci koja dokazuje što je i kako ministar u kamere izgovorio. A bio je posve jasan. Tvrdio je da zatvaranje Rafinerije Sisak neće dopustiti, a ako se to dogodi da će otići iz politike. Sad se pravda nenadležnošću. Ali, kako je, zaboga, mislio utjecati na odluke Ininog menadžmenta? Što, nagovarati ih da to ne čine, prijetiti im nekakvim političkim reperkusijama, možebitno otežavati poslovanje nekakvim nepovoljnim zakonskim ograničenjima i sl.?

-Zagovarajući da se ispune ugovorne obveze, da Uprava razmisli je li to ekonomski opravdano, ali ne mogu ja odlučivati ono što Uprava odlučuje- nemušto se branio pred upornim Krešićem ministar izgubljenim u vlastitim olako danim obećanjima.

-O poslovnim odlukama INA-e odlučuje Uprava i Nadzorni odbor. Zna se kako Uprava donosi odluke i zna se da niti jedan ministar, pa ni ministar državne imovine ne može utjecati da poslovna odluka bude takva i takva. To nisam nikada radio niti ću raditi, ali ću inzistirati da se donose odluke u interesu RH. U interesu RH je da se ne zatvara rafinerija u Sisku, ali to je poslovna odluka INA-e i na to ne utječe ministar. Da mogu utjecati na to da se rafinerija ne zatvori, a ona se zatvori, ja bi otišao iz politike- muca danas nesuvislo Marić, pritisnut Krešićevim “rešetanjem”.

Očito, olako dano obećanje razbilo mu se o glavu. Ali, tvrda je to glava, može ona izdržati i više od nekakvih moralnih prozivki. Naravno da mu nije ni s onu stranu pameti odstupiti radi Siska i Rafinerije koja je za tamošnje stanovništvo život značila. Jer, nije do njega. Do uprave Ine je. Ne donosi Vlada odluku o tome…

A uostalom, ministar nije rekao “prije ćemo se prestati baviti politikom nego dozvoliti zatvaranje Rafinerije”. Goran Marić nikada u životu nije rekao “dozvoliti” jer to nije u duhu hrvatskog jezika. Rekao je dopustiti, a to je nešto sasvim, sasvim drugo…

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI