Neovisni novinarski portal
11.12.2018.

HRVATSKA / POLITIKA
Zakon i ćudoređe: Homoseksualni parovi ne mogu biti udomitelji, a kriminalce i utajivače poreza nitko ne dovodi u pitanje

Zakon i ćudoređe:
Homoseksualni parovi ne mogu biti udomitelji, a kriminalce i utajivače poreza nitko ne dovodi u pitanje

Dva zakona, jedan kojeg bi od idućeg tjedna mogli i formalno imati, i drugi koji će zbog političke koristi aktualne vlasti “na čekanje”, sasvim dobro ilustriraju društvenu klimu u Hrvatskoj i stanje svijesti političkih elita u području ljudskih i građanskih prava i sloboda. Zakon o udomiteljstvu i Zakon o pobačaju, kako su pisani i kako su raspravljani, dokazuju da smo društvo koje se kreće u rikverc, koje nazaduje i reducira ljudska prava i prava najranjivijih skupina, i to iz najlicemjernijih, kvazikršćanskih i kvaziplemenitih razloga.

Zakon o udomiteljstvu, HNS-ovom amandmanu unatoč, vjerojatno će već s početkom tjedna biti usvojen, i teško da će biti benevolentan prema homoseksualnim udomiteljima za čije je pravo pledirao Vrdoljakov prohadezeovski tim.  Preostaje im da podnesu zahtjev Ustavnom sudu za preispitivanje ustavnosti takvog zakona. HDZ nastavlja po svome. Još HDZ, makar i omekšan Plenkovićevim osobnim stajalištima i kompromisima, nije ni približno tako liberalan da bi djecu povjerio istospolnim parovima. Čak ni na udomljavanje. Bolje da su nam djeca i u sirotištima nego kod gay parova. Žalosno!

Vlada ide na “produžni” zbog pobačaja

Zakon o pobačaju neće stići do veljače 2019., unatoč dvogodišnjeg roka koji je Vlada dobila od Ustavnog suda još 2017. Tražit će novu odgodu roka, a u međuvremenu će najbolji “hrvatski muževi”, prizivajući savjest, tražiti sve moguće i nemoguće načine kako pobačaj učiniti ženama gotovo nemogućim.

Da Ustavni sud nije izrijekom onemogućio zabranu pobačaja, zakonom bi sasvim sigurno već bio zabranjen, neovisno o tomu kakve implikacije to ima na žene. Baš kao što istospolni parovi, u ovako konzervativno prepariranom društvu, nemaju nikakve šanse biti udomitelji, sasvim neovisno o tome koliko je to doista u interesu djece. A one koji varaju i potkradaju državu, koji joj utajuju poreze, pohlepne, sebične gadove koji se lažno predstavljaju kao mjera katoličke ispravnosti  što je dokazuju sjedeći u prvim crkvenim redovima, njih nitko ne dovodi u pitanje. Neke od njih slavi se kao nacionalne idole…

Kako netko reče ovih dana, ne zaboravimo da domska djeca uglavnom dolaze iz heteroseksualnih zajednica koje regrutiraju i najveći broj obiteljskih nasilnika. I još nešto, kako znate da oni koji se javno, mačistički razmeću da su pravi “hrvatski muževi”, zapravo nisu prikriveni homoseksualci frustrirani  dugogodišnjim skrivanjem “u ormaru” zbog straha od osude konzervativnog, prijetvornog okruženja?

Gay-udomitelji i pobačaj kao prvorazredno svetogrđe

Ta potreba da Hrvati budu veći katolici od Pape, esencijalni je sastojak u oba ova zakona. I pobačaj i gay-udomitelji prvorazredno su svetogrđe za katoličke pravovjernike i samoproglašene domoljubne zaštitnike “nacionalnog identiteta”, shvaćenog po mjeri novovalne rigidne desnice . Možete li zamisliti deklariranog “Hrvata i katolika” koji prekid trudnoće razumije kao ljudsko pravo žene, ili homoseksualan par prihvaća kao poželjnog udomitelja djece prepuštene skrbi ustanova? Naravno, to jedva da je moguće i na razini iznimke.

Pritom, za takve nisu važne žene ni djeca, nego njihova nacionalna i ideološka legitimacija kojom dokazuju svoju, navodnu, posvećenost etabliranju kolektivno prihvatljivog, bezmalo biblijskog, moralnog kodeksa zajednice. Koji propisuju i nameću kao zajednički, ali ne nužno i njihov privatni. Jer, javno će se takvi kleti u svetost braka, a privatno će varati i omalovažavati svoje žene, nerijetko na njima iskaljivati bijes, ne samo verbalni, nego i fizički. Njihove žene će, što se njih tiče, kad god zatrudne rađati, jer će djecu u pravilu same podizati, ali će “prijateljice” , možebitno i kćeri, ako zatrudne s nepoćudnim partnerom, slati bez straha od Svevišnjega, na pobačaj. Priziv savjesti će grleno podupirati i zagovarati kao pravilo, samo dok njima to ne stvara problem. Neki će u svojoj “čistoj vjeri” biti tako dosljedni da će jednako tretirati neprihvatljivim čak i pobačaj djece začete silovanjem ili incestuoznim odnosom. Ali, njihova su “moralna načela” javna, a njihove nemoralne prakse tajne…

Baš kako su ministar zdravstva Milan Kujudžić i njegova ekipa, nastojali sačuvati kao tajno oružje sastav  Povjerenstva koje će raditi na prikupljanju iskustava EU u zakonodavnom rješavanju prava na abortus.  A ni radnu skupinu za izradu Zakona o pobačaju, iako su imali na raspolaganju dvije godine, još nisu osnovali. Vladi se s tim ne žuri. Vruć je to krumpir s kojim bi mogla opeći prste…

Diskriminacija

Zakon o udomiteljstvu sveo se na raspravu o tome može li istospolna zajednica biti podobna za udomljavanje djece. Iako, ne radi se o posvajanju, nego udomljavanju djece koja bi kod udomitelja trebala dobiti osjećaj doma, ljubav, pažnju, privremenu ili povremenu skrb. Nisu u toj zajednici trajno. Ali im ona pruža ono što im u ustanovama nedostaje.

Kod nas je trenutno raspoloživih udomitelja svega 1427,  a djece u domovima bar je dvostruko više. A ako smo demokratsko društvo, ako naš Ustav jamči svim građanima ravnopravnost i jednakost pred zakonom, tko ima pravo bilo koga diskriminirati? Životno partnerstvo koje je funkcionalno, koje ima sve predispozicije za udomiteljstvo, koje može pružiti ugodan i topao dom nekom djetetu ( ili djeci) , ne smije i ne može biti diskriminirano činjenicom da se radi o homoseksualnom paru.

Dobri, časni ljudi koji su na korist svojoj zajednici i svojoj obitelji, bit će na korist i nezbrinutoj djeci. Njihovo spolno opredjeljenje sasvim je irelevantno. I istraživanja su pokazala ,  protivno primitivnom lamentiranju na tu temu Željke Markić i njezinih “obiteljaša”, “grozdova”, “hrastova” i ostalih koji tvrde da su djeca odgajana u homoseksualnom okruženju sklonija pušenju, alkoholu i dr. porocima, da za to nema nikakvog znanstvenog uporišta. To je tek mantra onih koji homoseksualnost smatraju izopačenom, devijantnom pojavom, zaraznom bolešću koja je lako prenosiva na djecu. Kao da je homoseksualnost nekakva “pošast” novog doba, a ne seksualno opredjeljenje ljudi koje je prisutno kroz vjekove. Tolike godine, a još smo u predcivilizacijskom vremenu…

Licemjerje

HDZ se gradi kako čuva autentičnu, tradicionalnu zajednicu muškarca i žene, plod čije ljubavi je dijete, pa je, veli  HDZ-ov Branko Bačić,  od najveće dobrobiti djeteta odgoj u takvoj zajednici. Božo Petrov ( Most) je zabrinut zbog stigmatizacije takve djece u njihovim sredinama, što bi moglo imati traumatične posljedice na njihovu psihu i sazrijevanje. Zanimljivo, Petrov se ne boji stigmatizacije kojoj bi djeca mogla biti izložena rastući u heteroseksualnim, problematičnim obiteljima, s roditeljima sklonim alkoholu, drogi,  korupciji, kriminalu, ponašanju s druge strane zakona. Za njega je to manji problem od homoseksualnosti. Toliko o licemjerju javnog morala u Hrvata.

Isto je i s pobačajem. I dalje ga se percipira kao pitanje ćudoređa, kao nešto prljavo, nemoralno, zloćudno. Žene koje se odluče na ambortus stigmatizira se, javno prokazuje ( molitelji pred bolnicama ), proskribira, osuđuje, posramljuje.
Zdravlje žene, fizičko i psihičko, za takve ” moralne vertikale”, nije prvorazredno pitanje, jer u osnovi njihovog rigidnog stava kontra abortusa bez iznimke, žena je objekt, reproduktivni stroj, a ne ravnopravno ljudsko biće koje mora imati pravo izbora. Iako je, čak i ono, uvijek na njezinu štetu. I već to je nepravda koja je po prirodi ženi određena. Treba li joj i dodatno, pravnim pravilima, zagorčavati život?

Nema te žene koja bi se odlučila za pobačaj bez pravog razloga, kojoj to nije trauma, stres, duboko bolno iskustvo koje se lako ne zaboravlja. I sad joj još dociraju o moralu, o pravu na život nerođenog djeteta, o zločinu… Zanimljivo, nitko ne govori o zločinu partnera, njegovoj neodgovornosti, nesposobnosti da planira obitelj, kao da je žena zatrudnjela bezgriješnim začećem. A kako god “bezgriješno” bilo, žena je kriva.

Prizivanje ili pranje savjesti ?

Pobačaj neće biti zabranjen, zahvaljujući stavu Ustavnog suda koji je, uz ostalo, Vladi dao preporuku da u roku od dvije godine donese novi Zakon u kojem će se, uz brojne mjere i limite, zadržati pravo na prekid trudnoće. Ali, to će se pravo moći konzumirati tek nakon što žena prođe rentgensku kontrolu posebnog povjerenstva i savjetovanje u kojemu će biti posve razgolićena, ponižena, sama, potpuno nezaštićene privatnosti.

Naprosto, takav odnos prema ženi, k tome u velikom emotivnom stresu, nije pravedan, nije prihvatljiv, jer ženu i dalje diskriminira i vrijeđa. Pravo na izbor treba biti definirano kao neotuđivo pravo žene, neovisno o njezinim razlozima i moralnim prijeporima.

Priziv savjesti još je licemjerniji od prava koje sebi prisvajaju muškarci da bi odlučivali o intimnim pitanjima žena. Jer, danas imate cijele bolnice u kojima se liječnici, ginekolozi , pozivaju na priziv savjesti i odbijaju, iz svojih moralnih, najčešće ( tobože ) vjerskih , principa i uvjerenja, obaviti pobačaj. Mnogi od njih nisu imali problema sa savješću dok se trendovi u društvu nisu promijenili, i dok priziv savjesti nije postao sinonim za nacionalnu i katoličku pravovjernost ( Darko Milinović, donedavni HDZ-ov prvokategornik sam se pohvalio da je uradio nekoliko stotina pobačaja tijekom svoje liječničke karijere). S druge strane, nemali ih se broj u javnim bolnicama poziva na savjest, a u privatnim, “nesavjesno” odrađuju abortuse i ne postavlja “suvišna pitanja”.

Intolerancija na tuđi “grijeh”

Andrej Plenković stoga zakon stavlja ” na čekanje”. Neka se hladi. Do nekog boljeg vremena u kojemu njegov osobni rizik u donošenju ovog, za desnicu osjetljivog, zakona, neće biti tako velik kao sada. Problema neće biti, kako je izjavio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, čak ako se zakon i ne donese u preporučenom dvogodišnjem roku, jer će se pobačaj raditi po postojećem zakonu. Po kojemu su godinama postupali i brojni danas “osviješteni” katolički liječnici koji se sada predano pozivaju na savjest. I odbijaju obaviti abortus. Jer je to njihova ideološka deklaracija za javnost i političku podobnost.

Štoviše, danas imaju čak i ljekarnici priziv savjesti, pa ženama odbijaju, unatoč legalnom receptu kojeg je napisao liječnik, izdati antibaby pilule, i kad im nije funkcija onemogućavanje trudnoće, nego, recimo, zaustavljanje krvarenja kod žene ugroženog zdravlja.  Tko te pita za tuđe zdravlje,  najvažnije je ne huliti pred Bogom i partijom.  A tko je u životu više griješio, to mu je prag tolerancije na tuđi “grijeh” manji…

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI