Neovisni novinarski portal
23.9.2020.
POLITIKA
“Reformatorske” ambicije kardinala Bozanića u (svjetovnom) obrazovanju

“Reformatorske” ambicije kardinala Bozanića u (svjetovnom) obrazovanju

Zagrebački kardinal Josip Bozanić sastao se, u prigodi nadolazećeg Božića, s ravnateljima odgojno-obrazovnih ustanova (vrtića, osnovnih i srednjih škola ) i tom prilikom izrazio stav da bi u odgoj i obrazovanje djece trebalo uključiti i Crkvu. Zar Crkva već nije uključena? Zar nije sveprisutna, od obitelji, preko škole, do zajednice. I to ekskluzivno katolička! Više se ništa mimo ili izvan suradnje s Crkvom i ne događa. Bez blagoslova Crkve se ni vode smrtnik više ne smije napiti, kamoli kakvu građevinu otvoriti. Jer bez svete vodice koja će otjerati zle duhove, mogla bi se, valjda, urušiti. Dakle, što Crkva zapravo želi? Možda, preuzeti obrazovanje djece u skladu s naukom vjere i Evanđeljem, zaboravljajući da sva djeca nisu iste vjere…

Da Crkva ima ambiciju biti neka vrst moralnog supervizora u društvu, pače, uzdignuta na razinu neupitnog državnog autoriteta, jer nastupa u ime Boga, jasno je svima. Crkva je odavno izašla izvan svojih zadanih okvira, izvan sakralnih objekata, i prodrla duboko u društveno tkivo, agresivno djelujući na njega. Pa kad kardinal s ravnateljima škola i dječjih vrtića govori o običajima Došašća i iščekivanju Božića kao nasljeđu hrvatskog kulturnog identiteta, na umu ima puno konkretnije i dalekosežnije zamisli.

Crkva u reformi obrazovanja

Kardinal zagovara potrebu da u raspravi o dosezima reforme obrazovanja sudjeluje cijelo društvo. Implicite i Crkva. Jer se pitanje odgoja, kako kaže, ne može svesti samo na tehničko-tehnološko osposobljavanje i vještine za tržište rada, već odgoj mora ” zahvatiti cjelovitost osobe “, razvijati podjednako intelektualne, i etičke i duhovne vrijednosti mladog čovjeka. Zbog toga , smatra kardinal, a javlja Hina, treba graditi odgojni savez između odgojno-obrazovnih institucija, društva, Crkve, kulture…

Škola, veli kardinal, ne može zamijeniti roditelje, ona je samo nadopuna obiteljskom odgoju koji je u oblikovanju osobnosti najvažnija karika i ima najveću odgovornost u izgradnji nesebične osobe utemeljene na Božjoj ljubavi.
Bozanić ne izražava samo mišljenje, on upozorava, govori što se smije, što ne smije u procesu odgoja i obrazovanja, i to u svjetovnim ustanovama. Odgojno-obrazovni programi, ističe, ne smiju biti u suprotnosti s obiteljskim vrednotama, a tradicija i kultura kao dio hrvatskog identiteta nezaobilazne su u odgoju i obrazovanju. Što nam želi reći uzoriti kardinal?

Zasad, da se ne smije dozvoliti izbacivanje tradicionalnih hrvatskih običaja iz škola, kao što su Dani kruha, Božić, jaslice… Sutra će Crkva već sasvim ozbiljno pretendirati i na to da sudjeluje u izradi obrazovnih programa u hrvatskim školama. Onima koji njeguju tradicijske vrijednosti i hrvatski kulturni identitet. Zahtijevat će, u skladu s očuvanjem tradicijskih vrijednosti i naukom Crkve, da se iz školskih udžbenika izbaci teorija evolucije i da se škole u 21. stoljeću vrate teoriji zemlje kao ravne ploče.

Divjak: Svatko treba znati gdje završavaju njegove ovlasti, a Crkva to zna (?!)

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak reagirala je na Bozanićeve poruke i pretenzije Crkve nemušto i formalistički.

-Školski sustav uređen je zakonom i Ustavom. Djeci moraju biti predstavljane znanstvene činjenice tijekom obrazovanja… Škola ima i odgojnu komponentu koju mora ostvarivati s roditeljima… Uključivanje Crkve moguće je u mjeri u kojoj to roditelji dopuštaju- kaže ministrica, napominjući kako svatko treba znati gdje završavaju njegove ovlasti, a Crkva, tvrdi Divjak, to zna.

Zar? Ako znade, a svejedno javno iskazuje ambiciju da bude ravnopravan sukreator u procesu odgoja i obrazovanja djece, to bi moglo značiti da su njezine stvarne ovlasti daleko nadišle formalne!

Kako može jedna dogmatska, konzervativna institucija koja i danas propovijeda o začeću po duhu svetome, biti faktor napretka? Crkva i znanost po prirodi stvari su kao teza i antiteza, kao vatra i voda, pa zar onda mogu zajedno sukreirati obrazovne programe?

Tko kreira programe katoličkih škola?

Zašto Crkva ne dopušta da joj programe odgoja djece u katoličkim vrtićima ili obrazovanja katoličke mladeži u katoličkim školama definiraju znanstvenici izvan Crkve? Zbog čega su katoličke škole ekskluzivni prostor crkvenog utjecaja, a svjetovne bi trebale biti otvorene i za bitnu implementaciju vjerskih, pače, dogmatskih sadržaja?

Nije li već i samo uvođenje vjeronauka u škole prejudiciranje vjere kao obveze za svu djecu, jer se ona malobrojna koja ga ne pohađaju, izlažu stigmatiziranju i svojevrsnoj izolaciji? Vjera bi trebala biti intimno, privatno pitanje i opredjeljenje, a ne podatak kojim će se osoba legitimirati, baš kao i datumom rođenja. Upliv Crkve u škole i danas je prevelik, pa bi svako dodatno interveniranje u civilni obrazovni sustav iz crkvenih krugova bilo nedopustivo inferiorno i udvorničko postupanje establishmenta. Makar dok je Hrvatska, bar formalno, sekularna.

Tags: , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI