Neovisni novinarski portal
22.1.2019.
HRVATSKA / POLITIKA
Bauk prosvjeda i domobranski mentalitet: Hrvatska nije HDZ, ali ulice jesu njihove !

Bauk prosvjeda i domobranski mentalitet:
Hrvatska nije HDZ, ali ulice jesu njihove !

Sve dok HDZ može u tili čas mobilizirati više poslušnih vojnika partije, na bilo kojem skupu za koji partijska vrhuška ima interesa okupiti masu, negoli se skupi na nekom opravdanom prosvjedu nezadovoljnih hrvatskih građana, u ovoj zemlji se neće dogoditi nikakva, a kamoli revolucionarna promjena. Nezadovoljstvo, revolt, gorčina, pa i bijes bilo intelektualaca ili  siromašnih radnika, poniženih, nezaposlenih, pokradenih, obespravljenih i neravnopravnih, još je uvijek nešto za “po kući”, nešto o čemu se govori u intimnim , obiteljskim i prijateljskim krugovima, ili na društvenim mrežama, ali rijetko demonstrira na ulici. Domobranski mentalitet ovog naroda otporan je na sve nedaće, sve nepravde, svu neimaštinu i sve ” krive Drine” ove zemlje. Kakva je ovo, zaboga, država???

Ovdje se izlazi na ulice u počast nogometnom uspjehu i slavi. Ali ne zbog egzistencijalnih “trivijalija” poput gladi, bijede, ropske cijene rada,  zatvaranja opljačkanih tvrtki, gubitka posla, nemogućnosti školovanja djece, korupcije, klijentelizma, karikaturalnog stranačkog  kadroviranja, vladavine nekompetentnosti i primitivizma,  negacije demokracije i prisilne emigracije. Gotovo pola milijuna ljudi iselilo se iz Hrvatske u zadnjih deset godina, ali vlast to ne zabrinjava, njih pusta sela i sve prazniji gradovi ne plaše. To je mobilnost, gotovo vulgarno interpretira hrvatsku nepoželjnost vlastitim građanima predsjednik Vlade Andrej Plenković. I sam spreman u pogodnom trenutku uzeti svoje kufere i otići gdje je život bolji i dostojniji čovjeka u 21.stoljeću. Hrvatska je, naime, pod Plenkovićevom vlašću, pala na eurospko dno. Naš je BDP po stanovniku 38 posto ispod EU prosjeka, i ima tendenciju daljnjeg pada.

   Ovako se prosvjeduje u Poljskoj

Žuti prsluci i prosvjeti radnici

U subotu je u središtu Zagreba trebalo ključati od nezadovoljnih i frustriranih ljudi, od žestokih poruka onih koji više ne pristaju da ih se vrijeđa, ponižava, obezvrjeđuje, pretvara u pokornu služinčad. Jer, prosvjede su u isto vrijeme organizirali nastavnici i učitelji koji žele sigurne škole i povratak digniteta časnom učiteljskom zanimanju, ali i Žuti prsluci Hrvatska, mobilizirani preko Facebooka. A što smo imali?

Nekoliko tisuća gnjevnih prosvjetnih radnika iz cijele Hrvatske i šačicu “žutih prsluka”. U Zadru su na ulice izašli i građani nezadovoljni pravosuđem, isprovocirani puštanjem na slobodu opskurnog nasilnika kojem se sudilo za brutalno premlaćivanje 18-godišnje djevojke. Ali, bio je to žalostan prizor, jedva 50-ak prosvjednika koje su s prepunih štekata nezainteresirano promatrali njihovi sugrađani, kojima nije palo na pamet pridružiti se u mimohodu protiv nasilja i sudske nepravde.

Godinama su nastavnici u školama izloženi teroru agresivnih, odgojno zapuštenih učenika. Kako su i danas na prosvjedu učitelji kazali, u učionice uzlaze s grčem u želucu, a izlaze sa suzama i plačem. Svojedobno je jedan šibenski srednjoškolski nastavnik,  iziritiran bezobrazlukom i provokacijama jednog učenika, podigao školsku klupu i njome udario o pod, kako ne bi fizički krenuo na učenika. No, učenik ga je, svejedno prijavio i , štoviše, optužio  za povredu noge. Iako ga nastavnik nije ni dotakao. Ali, riječ učenika vrijedi više od njegova učitelja. Nastavnik je priveden i noć je proveo u pritvoru. Nikada više, kažu njegovi prijatelji,  nakon toga iskustva, nije bio ista osoba. Bio je duboko pogođen i povrijeđen takvim postupkom. Kakav je njegov autoritet nakon svega mogao biti u učionici, kakvu je motivaciju mogao imati za rad?

Pariški prosvjedi (foto HINA)

Zadrarski mini-prosvjed i maksi-promatrači

Stoga je posve razumljivo da prosvjetni radnici zahtijevaju da se fizički napad na njih tretira kao napad na službenu osobu. Uostalom, oni to i jesu. Apsolutno je nedopustivo da oni koji odgajaju i obrazuju djecu, što je nedvojbeno najteži i najodgovorniji posao, budu izloženi verbalnom i fizičkom maltretiranju od te djece, najčešće bez ikakvih konzekvencija. Nekad su učenici i zbog većeg broja neopravdanih izostanaka s nastave znali gubiti godinu, a danas se devijantna ponašanja u školama rješavaju- edukativnim radionicama. Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak, koja se, naravno, nije pridružila prosvjednicima, veli da se nasilje ne dokida nasiljem, nego, valjda, Akcijskim planom prevencije koji najavljuje?! Teorijom i predavanjima na praktične provokacije i batine!

Da nije bilo čakovečkog nastavnika Franje Dragičevića koji je izgubio živce zbog učeničkih provokacija i krenuo fizički na đaka, pa umalo dobio otkaz, tko zna kad bi i da li bi prosvjetni radnici organizirali prosvjed “za sigurnu školu”. Ma koliko je ona generalno odavno za njih nesigurna, nezdrava, stresna. A posao godinama nepristojno podcijenjen, što nikad nije bio dovoljno jak razlog da izvuče na ulice sve hrvatske prosvjetare. Jer, neki uvijek strogo kontrolirani…

I Zadrani ne bi u subotu, makar i u simboličnom broju, izašli na ulice da nasilnik nije do besvijesti pretukao zadarsko dijete, pa unatoč snimkama koje nepobitno govore što se dogodilo, bio pušten na slobodu. Kad je Horvatinčić oslobođen za ubojstvo talijanskog bračnog para zbog sinkope, cijela je Hrvatska bila konsternirana. Ali, nitko nije prosvjedovao zbog usmrćenih Talijana. Zapravo, zbog pravosudnog cinizma i drskosti koje može sutra pogoditi bilo koga od nas.

     Hrvatski prosvjedi

Bandićevi zastupnici kontra volje birača

Isto je i s korupcijom. Splitskom kardiokirurgu optuženom za primanje mita, taj krimen nije dokazan ( je li uopće dokazivan??? ), tek je utvrđeno da je bilo ” propusta u liječenju” pacijenta koji je preminuo zbog odugovlačenja ( što mislite zašto? ) s operativnim zahvatom. Tko zna koliko je takvih slučajeva, osobnih i obiteljskih tragedija o kojima ne znamo jer nisu medijski eksploatirane. Ali, svi znamo da je Hrvatska dubinski koruptivno društvo i da u ovoj državi ne vuče konce politika nego “ideologija novca”.  Tumor korupcije metastazirao je u sve pore sustava, i ako nemate novca, ne značite ništa, nemate nikakvu vrijednost. Država je stvorena po mjeri kapitala kojemu vlast služi, a tek je ustavna fraza kako vlast proizlazi  iz naroda i pripada narodu. Kakvom narodu, tko njega išta pita, koga narod uopće zanima?!

Narod je Bandićevoj stranci na izborima dao jedan mandat, a evo ih danas ima 12. Jednog svog i 11 konvertita, kojima ne smeta što je Milan Bandić pod Uskok-ovom istragom. Struktura parlamenta radikalno se mijenja bez izbora, a volja birača političkom trgovinom bezočno ignorira. Milan Banić je to. Čovjek čiji je dossier debeo na tisuće stranica, ali njemu ne treba strahovati ni od pravosuđa ni od izbora. On spada u onu kategoriju jednakijih građana za koje ne vrijede isti zakoni kao za nas smrtnike.

Čovjek kojemu su građani na izborima jedva dali glasova za jedan mandat, danas drži u šaci Plenkovićevu vladu i državni proračun. Taj vlada iako ga nitko nije izabrao niti mu vlast dao, mimo Zagreba. Ali je uzeo. A tako su nam uzeli sve. Silom i prevarom. Izdajom demokracije, njezinom negacijom, i povratkom jednoumlja. Nema više nikakve garancije da će oni koji se na izborima kunu u socijaldemokraciju, vladavinu prava, toleranciju, ljudska prava i slobode, kad budu izabrani doista biti borci za te vrijednosti. Naprotiv, nitko se više neće začuditi kad SDP-ovac pređe na stranu HDZ-a, kad ljevica glasa za politiku desnice, a desnica glumi ljevicu. Ovo je kaotična i košmarna država u kojoj političke elite ubiru poreze od naroda da bi sebe i svoju pastvu namirile, a puku poručuju kako su digli minimalac na tri tisuće kuna i osigurali mu dostojanstven život !? I mi sjedimo kod kuće, pokorno prihvaćamo prevaru i rasulo kao sudbinu.

Antikorupcija kao estradni hit

I kad sudac Mislav Kolakušić osnuje udrugu Antikorupcija, s ambicijom da mobilizira vojsku od sto tisuća ljudi kako bi izrezali tumorozno tkivo s vitalnih organa države, zanimanje za njegov pokret traje koliko i za neki estradni hit. Nije li tako bilo i s pljačkaškom pretvorbom i privatizacijom koja je bila opće mjesto u ovoj zemlji, ali nikad nije stvoren pokret za deprivatizaciju i sankcioniranje pljačkaških političkih uzdanica. Lakše se pomiriti sa stanjem kakvo jest i veslati u svom kajaku na divjim vodama dok se ne prevrne…

Na ulice se nije izlazilo ni zbog pretvorbe, ni zbog korupcije, ni zbog neučinkovitog, neažurnog pravosuđa koje nije osudilo nijednog etabliranog državnog kriminalca, ali je izricalo drakonske kazne sitnim prekršiteljima kod kojih je nađeno dva grama marihuane, makar im trebala i za zdravlje. Nikomu nije palo na pamet izaći na ulice zbog cenzure na državnoj televiziji, ili u novinama, ili zbog ponovnog uvođenja  verbalnog delikta. A nekidan je jedan veteran, branitelj iz Domovinskog rata, Zoran Erceg, dobio batine kad je naglas rekao da Tuđman ne zaslužuje spomenik jer je zločinac, i završio u bolnici, a potom i na policiji, da bi mu brzopotezno bila izrečena kazna od tisuću kuna i deset dana zatvora. Oni koji su ga pretukli, naravno, nisu ni za što krivi…

Ali, zar će u ovoj zemlji itko na ulicu zbog Ercega, zapravo zbog verbalnog delikta koji svih nas drži na kratkoj uzici, zatreba li, otmemo li se kontroli, da nas mogu lako ušutkati ” pravednim” sudskim pravorijekom?

Bauk ulice i građanska Hrvatska

Nedavno je Dalija Orešković, bivša predsjednica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, izjavila da treba izvesti narod na ulice bude li vlast pokušala smijeniti aktualni saziv povjerenstva jer se drznulo na dnevni red staviti i samog premijera. Bio bi to opasan znak izravnog pritiska na neovisno tijelo, povratak autoritarne vlasti, negacije demokracije.

Gotovo da priželjkujem smjenu Povjerenstva tek radi provjere ove avangardne ideje koja je u Hrvatskoj do danas  uglavnom na razini čistog SF-a. Bauk ulice vječno kruži  građanskom Hrvatskom…Osim, ako HDZ ne mobilizira mase na lažnom domoljublju, na obrani generala optuženih za ratne zločine ili na nogometnom trijumfu. Zar samo HDZ može organizirati “rivu”? Zar smo se zbilja pomirili s tim da je ovo HDZ-ova država? Je li sve u redu s ovim narodom, ma i da je genetski domobranski, i dokle će trpjeti da ga gaze? Zar se bojimo izaći na ulicu i tražiti što nas pripada? Bez sile, može i bez žutih prsluka, ali masovno. Neka vide da nas ima, da HDZ nije Hrvatska.

Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI