Neovisni novinarski portal
18.7.2019.
IZDVOJENO / POLITIKA
Bandićizam u punom “sjaju”, samo ga “polovanski” šovinizam zasjenio…

Bandićizam u punom “sjaju”, samo ga “polovanski” šovinizam zasjenio…

Zagreb je danas dobio Bandićev proračun za 2019., ali nakon svega što se tamo vidjelo i čulo, ta je činjenica gotovo irelevantna u odnosu na poražavajuće, šovinističko lice politike koje se u zagrebačkoj Gradskoj skupštini svim građanima ove, navodno demokratske, zemlje nacerilo. Milan Bandić je, kako se moglo i očekivati, svim uvjeravanjima oporbe unatoč, uspješno istrgovao tri zastupnička glasa koja su mu manjkala da proračun prođe ( s 26 ruku) i da spasi glavu. Radi toga se danas, ravno iz bolničke postelje, ukazao u Skupštini, obavio posao zbog kojeg je na štakama i došepesao, i vratio se u bolnicu. Jer, kako je lakrdijaškim cinizmom javnosti poručio : Najvažnije je zdravlje. 

Upravo je Bandić današnjim tragikomičnim igrokazom u zagrebačkoj Skupštini dokazao da je za njega moć i vlast iznad svega. Pa i života, nekmoli obraza!

Dr. sc. Zlatko Hasanbegović (Foto HDZ)

Prevagu Bandićevom proračunu donijela su tri zastupnička “faktora iznenađenja” : Miroslav Polovanec ( HSLS ), Ilija Ćorić ( HSS ) i Jozo Miličević ( Nezavisna lista Sandre Švaljek ). Dva od tri spomenuta sabotera jedinstvenog stava opozicije o neprihvaćanju proračuna, Miroslav Polovanec i Ilija Ćorić, još danas su izbačena iz stranaka, a Ćorić je kao stranački profesionalac ( tajnik HSS-a ) dobio i otkaz. No, taj je “rizik” vjerojatno bio ukalkuliran u njihovu prevratničku odluku o komplotiranju s Bandićevom družbom. A za vjerovati je i da im je ponuđeno znatno više od onoga što su već imali, jer,  kad se trguje, cilj je postići najbolju cijenu.
Ali, sve je to hrvatski politički deja vu, i nisu ova trojica prebjega prvi koji su to učinili, ali su neki od njih to dosad možda najbesramnije obrazložili.

Kvaziliberal, rudiment nekadašnjeg HSLS-a, Miroslav Polovanec, u osnovi obični politički uhljeb koji nema ni ideologije ni stava, kamoli političke etike, braneći svoj podmukao potez neposluha prema odluci stranke, opravdavao se javnosti tvrdnjom kako je jedini, “možda jedan od rijetkih Zagrepčanaca koji ne da da mu diktiraju neka prezimena koja nisu zagrebačka” . Kakva vražja nepoćudna prezimena?

-Pa sigurno neću stati pod palicu da mi naređuje Hasanbegović– izgovorio je mrtvo-hladno ovaj šovenski, parazitski socijalno-liberalni lažnjak. Doista, niže političar ne može pasti. Još je tu svoju skandalozno diskriminatornu, bezmalo fašističku izjavu prisnažio dodatkom kako je on to već davno odlučio. Kakav prevarant, licemjer i vucibatina! A uvjeravao je stranačkog šefa Darinka Kosora i ostale kolege u opoziciji do posljednjeg trenutka da za proračun svoj glas neće dati. Kome treba takav čovjek koji će vas na prvoj krivini ostaviti, bez milosti, samo zato što se to njemu isplati. Zašto se nije bavio privatnim poduzetništvom i radio za svoje, osobno dobro i korist, umjesto što se uvalio u politiku koja bi po definiciji trebala biti rad za opće dobro.

Hrvatska je politika prepuna ovakvih “polovana” i zato nije ni čudo da je petina stanovništva osuđena na “čišćenje kontejnera” ili solidarnost prijatelja i dobrih ljudi, dok se istodobno osobni računi pseudopolitičara pune a popis nekretnina i pokretnina onih što, navodno, rade za “opće dobro”, postaje sve obimniji.

Zlatko, “nepoželjnog” prezimena Hasanbegović, opako diskriminatorni govor netolerancije Miroslava Polovanca opravdano je okarakterizirao kao ” moralni ispad nezabilježen u povijesti Gradske skupštine”.
A u izjavi za Novu TV je tome pridodao: – Čekam reakciju antifašističke moralne policije. Koja bi bila sudbina u javnom životu osobe koja bi izjavila da joj neće nametati mišljenje ljudi nezagrebačkih prezimena Pupovac i Kraus ( kao da to dosad nismo čuli i to ne jednom ?! op.a. )- vratio se svom izvornom stilu Hasanbegović, revizionistički ustašofil koji se i sam, eto, našao na meti jednog primitivnog šoviniste koji se dugo krio pod liberalnim logom.  Takva su kvarna vremena da i Hasanbegovića ima razloga braniti, jer, nije Polovanecu bitan sam Hasanbegović, nego svi oni nezagrebačkih prezimena. A takvih je više od zagrebačkih, pa bi konzekventno tomu Polovanec, da ima vlast i moć, u svome Zagrebu, kao autentični izdanak metropole, stavio iza rampe premoćnu većinu svojih sugrađana. Može li gore?!

Ćorić je svoj transfer u vladajuću većinu morao dvostruko naplatiti jer je i dvostruko izgubio. Ostao je bez matične stranke ( HSS-a ), što je manje zlo, lako će je zamijeniti drugom, ali  je ostao i bez posla. A kako je novinarima njegov stranački šef Krešo Beljak otkrio, Ćorić je sirenskom zovu Bandićevih “danajskih darova” podlegao jer ga je na to “život natjerao”. Bilo mu je tako teško da to nikomu u stranci, pa ni svom predsjedniku i dojučerašnjem prijatelju Kreši Beljaku nije mogao povjeriti i zamoliti ga za pomoć?! Hm, baš teško, teško, teško…

I Miličević je uprljao obraz Sandre Švaljek s čijom je listom izašao na izbore i dobio mjesto u zagrebačkoj Skupštini. Ali, čini se da taj nema što reći. A i čemu? Zar nije sve već samom gestom ovog fantastičnog trija rečeno?
I dosad se građanima politika gadila sve više i više, što je rezultiralo i sve ozbiljnijom apstinencijom s izbora. Navodno se nakon ove “prodaje igrača” zgadila i političarima ( Gordan Maras ). Toliko da se iz nje ni pod cijenu života ne daju. Pogledajte samo Bandića. Za svoj šesti gradonačelnički mandat bori se do zadnjeg koraka!

Tags: , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI