Neovisni novinarski portal
11.12.2018.

HRVATSKA / IZDVOJENO / POLITIKA
S promocije: Z. Restović (prvi s desna) pokušava čitati imena ubijenih. publika viče... (foto Valerio Baranović/Šibenik.in)

Zoran Restović:
Kako smo branili čast šibenskih antifašista na promociji knjige “Radni logor Jasenovac”

S promocije: Z. Restović (prvi s desna) pokušava čitati imena ubijenih. publika viče... (foto Valerio Baranović/Šibenik.in)

 

Šibenska promocija knjige Radni logor Jasenovac, autora Igora Vukića, pretvorila se u četvrtak navečer u pravi happening koji je bacio u drugi plan samu knjigu. Za to su se pobrinuli šibenski antifašisti, njih 40-ak, koji su došli na predstavljanje knjige u Gradsku knjižnicu Juraj Šižgorić i nakratko prekinuli promociju. Cilj im je bio, kaže Zoran Restović, Vukiću i istomišljenicima pokazati da nisu dobrodošli, i da Šibenik ima i svoje antifašističko lice koje se crveni zbog činjenice da se u njihovom gradu, u javnom prostoru, promiče revizionizam, rehabilitira ustaška NDH, i negiraju zločini u logoru smrti u Jasenovcu.

– Ljudi su bili iznimno motivirani i htjeli su poručiti onima u Knjižnici da se pred njima neće skrivati a još kapitulirati- komentira dan poslije promocije “događanje antifašista” iz šibenske knjižnice Zoran Restović.
Restović je jedan od čelnih antifašista u Šibeniku, među najzaslužnijima za otvaranje Muzeja pobjede u staroj gradskoj jezgri Šibenika, ali i za projekt obnove i rekonstrukcije Spomen parka Rade Končara i strijeljanih antifašista na Šubićevcu, za koji se radi idejno rješenje i prikupljaju donacije.

U Jasenovcu je stradalo 148 ljudi s područja bivše općine Šibenik!

-Jučer su nam se pridružili i neki ljudi koji su prvi put bili spremni i “otkriti” se, koji se dosad nisu htjeli eksponirati iz raznih razloga, a kakva je klima kod nas, to ljudima ne možete ni zamjeriti- kaže Restović. Planirali su, priča, doći prije početka promocije i zauzeti 40 mjesta u prvim redovima, ali su pogriješili u procjeni, i kad su došli, već je bilo manje-više sve zauzeto. Jedan iz skupine antifašista pred ulazom u dvoranu ležerno je odložio motorističku kacigu s petokrakom i srpom i čekićem na njoj, a da nitko nije ni trepuno.

– Moderator otvara promociju, najavljuje autora i uvodničara koji govori o ustaškim “dobroćinstvima” u Jasenovcu. Ne želim to više slušati, ustajem i prekidam ga. Kažem, dozvolite, prije nego vi krenete s predstavljanjem knjige da ja pročitam imena Šibenčana stradalih u Jasenovcu. Prema našim evidencijama ih je 28, a prema evidencijama izvan naše knjige o poginulim Šibenčanima u Drugom svjetskom ratu koja obuhvaća one koji su u to vrijeme živjeli i radili izvan Šibenika,ta brojka se penje na 48, da bi s onima čije su porodice izbjegle, pa uhapšene i odvedene u logor, došli do broja od 148 stradalih u Jasenovcu iz bivše općine Šibenik- navodi Restović.

Počeo je, kaže, čitati imena, odabrao za početak Čaču iz Vodica jer je bio profesor kojeg su Nijemci pokupili u Zagrebu, predali ustašama, a oni ga odveli u logor, da bi ga spalili 1945. u čuvenom vagonu.

Vjeroučitelji u prvim redovima

– Ali, odmah su me počeli prekidati, tražili su da dam mikrofon, da dopustimo da oni predstave knjigu, a poslije možemo čitati imena jasenovačkih žrtava, pa i polemizirati ako hoćemo.Za nas je to bilo neprihvatljivo. Nismo htjeli sudjelovati u njihovoj promociji, nego im samo pokazati da nisu dobrodošli, da Šibenik nije samo onaj koji ih je ugostio, nego i ovaj koji ih u svojoj sredini ne želi, i odlučili skup napustiti. Tu više nismo imali što raditi. Bio je to žalostan skup. Tu je bilo bar deset vjeroučitelja, još nekoliko ljudi koji su nekakvo pomoćno osoblje u Crkvi, nekoliko šibenskih osobenjaka, ukratko, skup tzv. desnih marginalaca među kojima nisam vidio nijednog poznatijeg HDZ-ovca, nikog iz gradske ili županijske administracije, nikog tko ima neku profesionalnu ili političku poziciju. Ne računajući gradskog vijećnika HDZ-a Branimira Zmijanovića koji je bio uvodničar- kazuje Restović. Uvjeren je kako “oni našim nečinjenjem stječu osjećaj da su i važniji negoli to objektivno jesu, postaju i hrabriji negoli su inače, i zaluđeniji tom ideologijom”.

S promocije: Z. Restović (prvi s desna) pokušava čitati imena ubijenih. publika viče… (foto Valerio Baranović/Šibenik.in)

Neki misle da nije nimalo slučajno što je 29. studenoga, nekadašnji jugoslavenski Dan Republike, izabran za promociju Vukićeve knjige, i da je to trebala biti svojevrsna provokacija. No, dosad se nikad nije dogodilo da se antifašisti izravno suprotstave desničarima, pogotovo radikalnim, na nekom njihovom skupu. Utoliko je ovaj eksces zapravo kuriozitet.

S druge strane, činjenica je da ni desnica ni na koji način nije reagirala na otvaranje Muzeja pobjede ( antifašizma ) jer, to je, kaže Restović, logika- pustite nas, a mi se nećemo dirati u vas, jer mi imamo vlast i radit ćemo svoje.- Što je njih briga da mi dobijemo 200 tisuća kuna za Muzej, kad oni imaju 30 milijuna za svoj nekakav muzej. Što će se oni dirati u nas kad oni imaju svoju Katoličku školu, Muzej sakralne umjetnosti, sve živo, uostalom, imaju državu. I zato im ne smetamo jer nismo snažni, ali kako budemo dobivali na snazi tako će i ta oštrica biti ubojitija prema nama- smatra Restović.

Šibenik “izvan škvare”

Šibenske antifašiste posebno smeta što se Vukićeva knjiga promovirala dosad samo u Zagrebu i sad, evo, u Šibeniku. I naravno, tvrde, to nije nimalo slučajno.

– To je isto kao što je svojedobno Tuđman izabrao Vodice da ih naseli bosanskim Hrvatima, a nije to činio ni u Pirovcu ni Tisnom, nego baš u “crvenim Vodicama”. Tako je i sa Šibenikom koji im je iskočio iz kontrole. U ovom se gradu održava Festival alternative i ljevice ( Fališ ), ovdje je otvoren Muzej antifašizma, tu se nešto događa, Šibenik je za njih “izvan škvare”. Osim toga, ovdje nemaju bezrezervnu podršku lokalne HDZ-ovske vlasti, jer da se promocija zbivala u Zadru ili Splitu, gradonačelnici bi joj vjerojatno dali podršku, a u Šibeniku se na promociji nije pojavio nijedan viđeniji HDZ-ovac, kamoli gradonačelnik. HDZ je ovdje liberalniji, i zato ga treba “disciplinirati” i s Vukićevim revizionističkim uratkom, uvjeren je Restović, a to je i kontra projekta Šubićevac koji je krenuo.

Gradska knjižnica je, ističe, zloupotrebljena za promicanje revizionističkih teza koje negiraju zločine jasenovačkog stratišta, i to je nedopustivo. Jer, “knjižnica je osnovana temeljem zakona koji je definirao njezinu ulogu i zadaće, a ovo sigurno nije jedna od njih. Također je, dodaje čelnik antifašističke udruge, neprihvatljivo da se javni, knjižnični prostor iznajmljuje, a da se pritom ustanova distancira i proglašava da nije odgovorna za ono što se u tom prostoru događa. Nigdje u osnivačkim ciljevima knjižnice ne piše da može prostor iznajmljivati, to je dodatna anomalija. Iznajmljivanje bez naknade ili s naknadom je ista stvar, jer iznajmljivanje je sve iza čega Knjižnica ne stoji. Ono iza čega ustanova stoji je njezin program, a što joj nije u programu, ne treba ni raditi- reći će Restović.

“Nepoželjna baština” , publika i strah

Smatra kako je u pravu profesor iz Zagreba koji je na Facebooku reagirajući na očitovanje Knjižnice o oportunosti promocije postavio pitanje: Hoćete li isto tako postupiti ako vam se pojave oni koji bi htjeli promovirati Šljivančaninovu knjigu “Oslobodili smo Vukovar”? Bi li i to dopustili? Ili bi odbili? No, da skratim, kaže Restović, Knjižnica nije za to osnovana. Jer, ako se ovako nastavi sutra ćemo imati u istom prostoru i predavanje kakvih svećenika koji će nas uvjeravati da je Zemlja ravna ploča. Što da se pojavi Željko Glasnović, saborski zastupnik, s grupom neonacista koji hoće baš u šibenskoj Knjižnici održati predavanje, ili promovirati neku svoju neonacističku knjigu?
Svojedobno je u Knjižnici održana projekcija filma o porušenim spomenicima NOB-e za koju je, međutim, potpuno izostao interes antifašističke publike, došla su tek tri gledatelja. Restović tvrdi da za tu projekciju nije znao, ali, dodaje, film “Nepoželjna baština” mi smo financirali i imamo ga u Muzeju, imali smo tri projekcije a na jednu su došli i naši prijatelji iz Zadra.
Ne zna zašto se nisu odazvali drugi građani, ali misli da bi razlog mogao biit i strah od javne stigme i neprilika u društvu koje antifašizam jedva formalno tolerira.
-Prije dvije godine ja sam taj strah osjećao kod skoro 80 posto ljudi, a danas je to možda 50-ak posto ljudi. Straha ima još uvijek. I ne mogu reći da nije opravdan. Mi imamo troje profesora povijesti u Šibeniku koji će biti angažirani i na projektu Šubićevac, ali ja njihova imena ne mogu govoriti. Njihovu potrebu da budu anonimni moram uvažavati.

Lako je meni, ja sam u mirovini, a oni moraju misliti na egzistenciju. S druge strane, imate na FB-u profesora povijesti koji radi u osnovnoj školi, a bez straha komentira sve s klerofašističkih pozicija i njemu to nitko ne zamjera. Tako stoje stvari. Mislim da smo u strašnoj opasnosti od nečinjenja, od bujanja svega onoga što čini fašizam, nacizam i šovinističke ideologije. Ljudi prokazuju tamnopute strance policiji, trče za njima, love ih, pa i kad se radi o obrazovanim, mirnim ljudima, samo zbog boje kože, i još kažu neka se zna”da smo branili svoje”. Pa što je to ako ne fašizam?!

Tags: , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI