Neovisni novinarski portal
14.12.2018.

POLITIKA
Zašto je spomenik u Oćestovu, palim borcima NOB-e, trn u oku hrvatina?Bi li pomoglo da kamena kapa nije troroga…?

Zašto je spomenik u Oćestovu, palim borcima NOB-e, trn u oku hrvatina?Bi li pomoglo da kamena kapa nije troroga…?

Nešto prije nego je junačina sa splitskih Bačvica krenuo u ljuti boj s bistom Rade Končara, što mu se gadno osvetilo, pa je završio u bolnici umjesto na policiji, u Oćestovu nedaleko Knina “posrnuli” spomenik borcima NOB-e i civilnim žrtvama fašizma, vraćen je na svoj obnovljeni postament. Spomenik koji je uspio ostati uspravan i tijekom Domovinskog rata i u poraću, podlegao je zubu vremena, a ne lokalnim vandalima. Urušio se i kliznuo na bok. Godinama je tako stajao dok ga nisu obnovili i vratili na njegovo mjesto.

I time izazvali gnjev onih kojima smeta svaki spomenik antifašistima i poginulim borcima NOB-e u Drugom svjetskom ratu. A pogotovo kad je u obliku troroge partizanske kape. Tko ga zna, da je jednoroga, možda bi velikim hrvatskim “domoljubima” manje zapinjala za oko…

Nije kapa kriva što je glava luda!

Neki, kad im alkoholne pare sasvim pomute ono malo uma,  precjenjujući snagu svojih mišica i uma, kreću golim rukama na neželjenu spomeničku ostavštinu prošlog režima, na njegove kamene ili brončane junake antifašističkog otpora. Eno, “hrabrom” splitskom “domoljubu” koji se dohvatio spomenika Radi Končaru, strijeljanom antifašistu koji milost nije tražio, Rade se omakao pravo na nogu, pa su golorukog nesretnika morali spašavati vatrogasci, prije liječnika, od njegove lude glave. Zbog koje je umalo izgubio nogu.

Ali, ima, hvala bogu, još više onih koji se sa spomeničkom baštinom antifašističke provenijencije razračunavaju verbalno. Užasavaju se tog postjugoslavenskg nasljeđa i preziru antifašiste,  koji su davno pali za slobodu i mir među ljudima i narodima. Takvi ne koriste plastični, nego mentalni eksploziv, huškaju i potiču svojim javnim istupima druge na mržnju, pa i eventualnu akciju. Sugeriraju čišćenje i filtriranje hrvatske prošlosti zapravo od njezinog najsvjetlijeg dijela koji nas je svrstao među pobjedničku antifašističku koaliciju u Drugom svjetskom ratu, naspram Hitlerovih nacifašista i njegovih kolaboracionista koje danas “pravovjerni Hrvati” slave.

Kako rekosmo, u Oćestovu, samo pet kilometara od Knina, nedavno je obnovljen spomenik palim borcima NOB-e i civilnim žrtvama, koji nije stradao od minera vlastite povijesti, nego od zuba vremena i neotpornosti materijala. Prije desetak godina temelji su mu popustili. Ali, neki su se ljudi u tom kraju potrudili da tako ne ostane, pa su spomenik ponovo, nedavno, uspravili. Sva je nevolja s njime što ima oblik troroge partizanske kape, na kojoj je spomen ploča s imenima poginulih partizana. A na sam spomen partizana, nekmoli od pogleda na partizansku kapu, k tome s crvenom petokrakom, nekima se na ovim prostorima zacrni pred očima. Jer, za njih je ta kapa sinonim četničke, JNA agresije na Hrvatsku. Kao da je kapa kriva za lude glave na koje je sjela i koje su je oskrnavile.

Spomenik “vaskrsnu” i izazva gnjev

I sada se, ni kriva ni dužna, troroga partizanska kapa, makar i kamena, spomenička, našla na putu onima koji ne priznaju ni hrvatsku, makar i najsvjetliju, povijest, ni pale žrtve, ni sam Drugi svjetski rat. Oni još oplakuju NDH kao ” izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda” za svojom državom. Iako je tu nesretnu državu poglavnik Ante Pavelić rasprodao, umjesto da brani njezin integritet i cjelovitost.  A takvi, ne mogu podnijeti misao da je nekomu palo na pamet obnavljati dotrajali partizanski spomenik kako bi ga vratili gdje je i bio.
Na tu je, za njega bogohulnu činjenicu, s gnjevom i nezadovoljstvom, nedavno reagirao zamjenik načelnika općine Kistanje, izabran iz hrvatske kvote, Janjevac Roko Antić. Oglasio se najprije na svom Facebooku, čisto informativno.

-Uz državnu cestu D-59 Oćestovo -Knin, “vaskrsnuo” je spomenik “lijepoj kapi partizanki”! Upravo sam sada primio ovu fotografiju. Kad je postavljen, ne znam. Neka nam dugo živi Vijeće za suočavanje s prošlošću i simbioza vladajućeg mainstreama i otadžbine- cinično je zabilježio Antić, uz fotografiju koja svjedoči o događaju.
U dodatnoj izjavi za portal Narod.hr, svoj revolt Antić je dodatno eksplicirao:
– Umjesto da u Hrvatskoj njegujemo vrijednosti Domovinskog rata kao jedinog temelja naše suvremene države, mi imamo slučajeve da se sve više govori o Titu, ili povijesnim krivotvorinama o prvom partizanskom postrojavanju u Brezovici, a za što nema dokaza, govori se o četničkom ustanku u Srbu, Ivi Loli Ribaru… umjesto o Franji Tuđmanu i junacima Domovinskog rata-  osuo je paljbu donačelnik Kistanja, koji se nedavno razišao s HDZ-om zbog njihovog zagovaranja Istanbulske konvencije, zbog čega se, kaže, sramio takvog HDZ-a i zato s njim završio…
Za Roka su stvari posve jasne: Ponovno dizanje ovog spomenika pokazuje stanje u našoj hrvatskoj državi- ocijenjuje , dodajući kako pokrovitelji njegovog postavljanja nikad neće prihvatiti hrvatsku državu.

Antićeva “dezinsekcija” za hrvatski boljitak

– Danas kad se spominje Hrvatska, oni to povezuju s fašizmom i ustaštvom, praktički se ne smije ni spominjati Domovinski rat jer je sve kontaminirano od jugoslavenštine i velikosrpstva. Koliko je takvih infiltrirano u hrvatske institucije? Boljitak je moguć- zaključuje Antić- jedino ako se Hrvatska svega toga oslobodi.  Ne kaže Roko, međutim,  kako bi on proveo tu “dezinsekciju”… Ali zato ne propušta očešati se o šefa HDZ-a Andreja Plenkovića te veli kako njegova vladajuća većina šalje novce i izaslanike, ali neće osobno nazočiti npr. u Srbu. A to je licemjerje, smatra, dvostruki aršin, jer kad postave spomenik ratnom ministru Gojku Šušku, onda ih nema…
Za pravo reći, nije li baš Plenković prvi javno promovirao ideju podizanja spomenika kontroverznom Gojku Šušku, ratnom ministru obrane. Što mu baš i nije donijelo aplauz na javnoj sceni…

Zanimljiva je ta naša opsesija spomenicima. Mnogima smetaju. Bar onoliko koliko im smeta i povijest, pa i kada su sami bili njezini sudionici. Što ih ne sprječava da je bezočno revidiraju. Htjeli bi stvarati “novu i ljepšu.” Prije svega- hrvatskiju. U kojoj bi bilo mjesta samo za spomenike junacima iz recentnog rata. I utemeljiteljima nove hrvatske države, nastale na tekovinama isključivo Domovinskog rata. Pa zato uklanjaju spomenike koji slave zasluge palih u Drugom svjetskom ratu boreći se za slobodu svoje tadašnje domovine protiv fašizma i nacizma, za slobodu svoga naroda. Brišu iz povijesti imena onih koji su je svojim djelima pisali, ili njihovu povijesnu ulogu reinterpretiraju kako bi ih pretvorili u zločince, i gurnuli niz stranputicu zaborava.

Uskladištena i prognana povijest

Njihove se zasluge i njihova žrtva, baš kao i spomen na njihova djela,  često ne poštuju, pače ne podnose, pa ih je s lica zemlje u godinama hrvatske neovisnosti ( što znači da je glupost autentično naša!) nestalo preko tri tisuće. Nisu ih samo vandali i nepismeni, nacionalistički agresivci razarali, minirali, devastirali. U tome su, na svoj način, ideološkom indoktrinacijom, huškanjem, govorom mržnje, sudjelovale i tzv. političke elite koje su stare spomenike odbacile kao stari namještaj u mrak tavana, spremišta, u najboljem slučaju muzeja, preimenovali ulice i trgove, institucije i zavode, negirajući cijelo jedno povijesno poglavlje, njegove relevantne ličnosti i njihov ukupni povijesni doprinos na ovim prostorima i šire. Takav obračun s vlastitom prošlošću malo koji je narod zabilježio.

Nove elite već gotovo tri desetljeća utiskuju u kolektivnu memoriju nove interpretacije povijesti i njezinih aktera, pokušavajući pobjednike proglasiti poraženima, a poražene pobjednicima.
I hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, dočim je stigla na Pantovčak, odmah je pospremila Titovu bistu da joj ne kvari raspoloženje, i tu komunističku “bižuteriju”, koje se čak ni Tuđman nije odricao, gurnula u nekakvo vlažno skladište zajedno s ostalom “kramom” bivšeg sustava.
Tako je to s našim spomenicima. Odnos prema njima refeksija je nas samih i našeg odnosa prema vlastitoj prošlosti. A takav odnos prema svojoj povijesti imaju samo inferiorni narodi, bez ponosa i digniteta, koji povijest ne priznaju jer je ne razumiju, i stoga bi je stalno prilagođavati prema potrebama i političkim tendencijama u društvu, ne shvaćajući da se povijest već dogodila i da će nam se, ma koliko je pokušavali preoblikovati, uvijek vraćati…

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI