Neovisni novinarski portal
14.12.2018.

priroda i društvo / REPORTAŽE
Viseći most preko Krke, atrakcija i izazov: Provokativan zahvat koji mami adrenalinske ovisnike

Viseći most preko Krke, atrakcija i izazov:
Provokativan zahvat koji mami adrenalinske ovisnike

Može li rijeka Krka biti ljepša, oku privlačnija, srcu prijemčivija? Teško. Krka cijelim svojim tokom promatrača i namjernika ostavlja bez daha ljepotom, bojom i iskonskim mirisima prirode. Uokvirena u zaštićeni prostor Nacionalnog parka koji po njoj nosi ime, provokativna u svojoj samodopadnosti, prodorna i moćna, privlači sve veći broj posjetitelja kao nezaobilazni toponim, dio obaveznog turističkog itinerara. Zadivljena publika Krki baš i ne godi, pomalo je guši, na nju djeluje gotovo prijeteći, pa je uprava Javne ustanove NP Krka odlučila limitirati dnevni pritisak posjetitelja na  maksimalno 1o tisuća. A istodobno, za sve one koji na svojim turističkim hodočašćima Krku ne zaobilaze, sprema se i nova atrakcija. Viseći, pješački most.

Vijest da će viseći most uskoro povezati srednjovjekovne utvrde Nečven i Trošenj, lijevu, prominsku, i desnu, kistanjsku obalu Krke, izazvala je uzbuđenje ali i nevjericu. I kod lokalnog stanovništva, koje u tom projektu vidi svoju novu šansu za opstanak u ovom sve raseljenijem kraju, ali i kod šire javnosti. Već sada se govori kako će to biti jedan od najimpresivnijih visećih mostova u svijetu, više zbog nenadmašnog krajobraza u koji će biti uronjen, negoli zbog dimenzija.

Nečven i Trošenj- grad

Obje utvrde koje će ovim, pomalo zastrašujućim visećim koridorom biti povezane, nekoć su bile strateška uporišta osmanske vlasti. Obje su podignute na klisurama iznad kanjona Krke, zbog sigurnosti posjeda starohrvatskih velikaša, i kao svojevrsni kontrolni punktovi s kojih se nadzirao prijelaz preko rijeke i tada premošćene visećim mostom koji je spajao srednju Dalmaciju s Bukovicom i Ravnim Kotarima. Potrajao je do 1647., dok ga, početkom Kandijskog rata, kako je zabilježeno u dokumentarnoj povijesnoj građi, jedan od uskočkih vođa, don Stjepan Sorić, nije srušio.
Stoljećima poslije Nečven i Trošenj ponovo se povezuju, gotovo nadrealnim,  visećim pješačkim mostom iznimne atraktivnosti. Već je izdano rješenje o ekološkoj prihvatljivosti zahvata, napravljen je i idejni projekt čiji je autor zagrebačka tvrtka BLOK, i čeka se izdavanje lokacijske dozvole. Kako stoji u Rješenju županijskog Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, most će biti dug 462,5 metara, širok 1,76 metara, a masivne armirano-betonske konstrukcije usidrene s obiju strana kanjona visoke su pet metara. U planu je i uređenje pristupnih puteva, u dužni od 254 metra do Nečvena, i 1,8 kilometara do Trošenja. Zahvaljujući inventivnosti uprave i njezine sinergije s raskošnom prirodnom zadanošću, NP Krka ubrzano sustiže glavnu hrvatsku parkovnu perjanicu- Plitvice.

U javnoj ustanovi NP Krka pomalo su razočarani što im je ovaj intrigantni projekt “provaljen” prije vremena. Prerano je za to, kažu. Jer, ” treba ishoditi lokacijsku dozvolu i tek to će biti korak kojim će se potvrditi nastavak planiranih i započetih aktivnosti, dakle, trenutak kada projekt možemo predstaviti javnosti”, oprezno će Katia Župan, rukovoditeljica Odsjeka za odnose s javnošću NP Krka.

 

 

Papiri, papiri, dozvole, posebni uvjeti…

Zahvat je dio aktivnosti razvoja gornjeg toka Krke, objašnjava ravnateljica, i na tragu povijesnih činjenica o postojanju mosta preko Krke koji je u srednjem vijeku povezivao Nečven-grad na lijevoj obali i Trošenj-grad na desnoj obali Krke, JU NP Krka je donijela odluku o obnovi toga kulturnog nasljeđa prilagođenog očuvanju prirode i posjetiteljski atraktivnom, kako bi dodatno valorizirala te prostore i pridonijela njihovom gospodarskom razvoju.

-Projektanti idejnog projekta podnijeli su u kolovozu 2018. Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju Šibensko-kninske županije, Ispostavi Drniš, zamolbu za obavijest od kojih javnopravnih tijela je potrebno pribaviti posebne uvjete za izgradnju pješačkog visećeg mosta Nečven-Trošenj preko kanjona Krke- ističe Katia Župan. A Županijski upravni odjel odredio je da za lokacijsku dozvolu treba ishoditi svu silu dozvola i papira, tzv. posebne uvjete i to od općina Promina i Kistanje, Hrvatskih voda, županije, PU Šibensko-kninske, Ministarstva kulture, Hrvatskih šuma i JU NP Krka. Začudo, već u listopadu 2018. sve su te instance utvrdile posebne uvjete, a potom je Upravni odjel županije za zaštitu okoliša i komunalne poslove svojim Rješenjem odredio da je za ovaj iznimni zahvat potrebno ishoditi i uvjete zaštite prirode.

– Stoga je i Upravi za zaštitu prirode Minsitarstva okoliša i energetike poslan zahtjev za utvrđivanjem posebnih uvjeta za izgradnju visećeg mosta preko kanjona Krke. Nakon utvrđivanja posebnih uvjeta zaštite prirode i izrade idejnog i geodetskog projekta, bit će podnesen zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole- detaljno navodi cijeli hodogram ravnateljica Odsjeka za odnose s javnošću NP Krka. Zvuči zamorno, dugotrajno i gotovo obeshrabrujuće, ali to može biti samo naša predrasuda spram poslovično “brze” hrvatske administracije.

                                                                  Vidikovac Prištevci

Most za adrenalinske ovisnike i bukovičke povratnike

Malobrojno preostalo stanovništvo ovog pasivnog, tzv.povratničkog kraja bajkovitih pejzaža, nada se od ove intrigantne atrakcije višestruko profitirati. Kažu, mogao bi to biti pravi početak turističke valorizacije općina Promina i Kistanje koje danas dijeli rijeka Krka, a sutra bi ih trebao spajati viseći most za adrenalinske ovisnike i turističke avanturiste koji uživaju u izazovima pomiješanih, rubnih emocija.

Neki su pripremni radovi već obavljeni. Utabane su i šljunkom posute pješačke staze do vidikovaca s malim odmorištima visoko iznad kanjona Krke. Kistanjski kozari dolaze ovdje na Pištavce sa stadom u pašu, i dok naslonjeni na drvenu ogradu uz litice koje omeđuju Krku, pogledom upijaju mir rastegnute zelene, vijugave trake, koze se niz strminu spuštaju do rijeke kako bi utažile žeđ. Guste šume prekrile su brda ponad rijeke, nigdje ukolo golog krša bukovičkog, sve se zeleni, miriše, diše…

Cijelo ovo područje od manastira Krka, preko hidroelektrane Manojlovac do Trošenj grada, kako ga ovdje zovu, ekozaštićeno je područje.

– Imamo ovdje sve za lagodan, zdrav život. Pa budućnost turizma je u zdravoj hrani, ovcama i kozama što slobodno pasu, ribi iz Krke, izvorskoj vodi, a sve to mi ovdje imamo. Ali, što valja, kad ne znamo to iskoristiti – požalit će se kozar Pero Golomeić, Janjevac, koji živi u Kistanju i pokušava se odmaknuti od ovisnosti o socijalnoj pomoći. Ima stado od 50-60 koza, proizvodi pravi domaći kozji sir, nešto proda, nešto pojede, i dobro je. Supruga i on imaju i “socijalu”, malo se pomuče s kozama, i može se nekako.

                                                                  Pero Golomeić, kistanjski kozar

Čipirane Perine koze

– Da se ne mučimo, da samo sjedimo kod kuće kao još neki, ne bi imali, niti bi što mogli. Ovako, nije loše- veli Pero. Njegov prijan, koji “nikomu ime ne kazuje ako ne mora”, zazva ljutito svoje odlutale koze, a Pero komentira: – Eno ih, odoše u kanjon, do vode, žedne su. Neće moje pobjeći, one se ne odvajaju, a i svaka je čipirana, sad ih ne mogu nikako izgubiti- zadovoljno će. Muči ga jedino što jare ovdje nema kome prodati. Ne bi za njega uhvatio više od 400-500 kuna, a za janje je zagarantirano 100 eura. Jariće mora voziti u Sinj, pa tamo preko nekog znanca pokoje proda, kaže. A namuči se s njima, puno je vukova, treba ih paziti. Nabavio je i dva psa čuvara, al’ kad oni zalaju, koze se mahnito daju u bijeg.

S vidikovca Prištavci, vozimo se prema “Kuli”, ostatku starog kamenog imanja koje je u vlasništvu manastira Krka. Nekad je tu živjela manstirska služinčad. U socijalizmu, bivši direktor PZ Kistanje Zdravko Karanović, koji je jedno vrijeme bio i na čelu općine Knin, htio je cijeli kompleks staviti u turističku funkciju, sa smještajnim i ugostiteljskim sadržajima, te izložbenim prostorom u kojem bi se izlagale autohtone rukotvorine ovog kraja. Devedesetih godina “Kula” je pretvorena u vrlo popularan restoran kojeg su držali Janjevci. Međutim, kada su se u manastir Krka vratili monasi, tražili su povrat svoje imovine, restoran se zatvorio, Janjevci otišli, a “Kula” tiho nastavila propadati. Nevjerojatno je da se baš nitko nije zainteresirao za to stameno zdanje, pa čak ni NP Krka, iako, kažu nam u Kistanjama, u manastiru ne bi imali ništa protiv najma…

 

   Napuštena “Kula”

Čučevski suhozidi

Polako preko travnate podloge koja je prekrila šljunčane staze, kliznemo na asfalt i nastavljamo put Čučeva. Zaselak općine Kistanje. Nekad je imao više od 200 duša, danas bi bilo teško naći ih i 20 u selu. Čučevo je, hvale se naši tamošnji domaćini, selo s najviše suhozida u ovom kraju. A boljeg meštra za suhozide nema od Mirka Karanovića, 70-godišnjeg povratnika, umirovljenog profesora engleskog jezika koji osim što gradi suhozide, sadi i masline. Ima stotinjak stabala i ove je godine ubrao oko 600 kila. Počeo je 2002. s desetak stabala, pa dobio poticaje i kupio sadnice, i sad svima s ponosom pokazuje svoj rodni, dotjerani maslinik. Živi sam, supruga mu je umrla 2005., sinovi svatko svojim putem, jedan u Banja Luci, drugi u Njemačkoj. A Mirko po svome. Uči, sadi i gradi. Ide na edukacije za suhozide. Prijavio je svojih 600 metara suhozida i registrirao se. Računa da bi i za to mogao dobiti poticaj. Iza kuće ima i veliku bunju, s minijaturnim ulazom, danas više kao izložbeni primjerak negoli kao funkcionalni objekt. Nekad je ona služila da se čovjek unutra skloni od kiše i da pazi kako mu tko ne bi obrao vinograd.

-Sve se to kamenje vadilo iz zemlje kako bi se mogla izorati. I slagalo se na hrpu. Kasnije služilo za suhozide i bunje- objašnjava Mirko, trenutno najmlađi u selu. A najstarija je 97-godišnja Darinka Štrbac, ta nikad u životu nijednu tabletu nije popila- veli Mirko. Vjeruje da je Čučevo, najidealnije selo u NP Krka za razvoj ruralnog turizma. Ima sve, zdravu hranu, šetnice, vidikovce, Krku, izvor vode koji nikad nije presušio, Trošenj –grad, manastir Krku… a selo izumire. Zar to nije žalosno- kaže.

                                                         Mirko Karanović u svom masliniku

Izazov za najodvažnije

Počeo je obnavljati i staru kamenu pojatu u kojoj su nekad ovce bile. Računa, uredit će, pa ako koji turist zaluta ovuda, uvijek mu može ponuditi odmor, iće i piće, zašto ne? Nedaleko njegove kuće je i bunar kojeg su još u srednjem vijeku Turci napravili. S jedne se strane pojila stoka, a s druge su žene vučijama nosile vodu za piće. Djeca ga devastirala kad je u selo stigao vodovod, a Mirko obzidao i obnovio. Njegovi su preci u Čučevo došli prvi, krajem 17., početkom 18.stoljeća, bježeći pred Turcima. Ima Mirko svoj OPG, 2,5 hektara pašnjaka, maslinik, voćnjak, ovce u partnerstvu s još jednim seljakom. Čuva kuću svoga nećaka koji živi u Kninu, a radi u DIV-u, a otac mu je 70-ih godina prošlog stoljeća bio “velika faca”, predsjendik općine Knin, a bio je i u Zajednici općina Split. Zdravko Karanović, onaj koji je imao viziju kako manastirsku “Kulu” staviti u funkciju turizma…

S Mirkom se pozdravljamo i nastavljamo put Trošenj –grada. Blizu je. Ali, zasad još nije moguće do utvrde automobilom. Zastajemo možda 400-500 metara od utvrde, a onda polako, puteljkom do Trošenj-grada. Impresivna kamena utvrda na samoj litici djeluje moćno, i postojano. Samo dio je ograđen, pa se može pristupiti sve do ruba klisurine s koje pogled ponire u dubinu kanjona kojim lijeno teče Krka. S druge strane obale, na prominskoj strani, ukaza nam se Nečven-grad. Poput blizanca Trošenju. Gledaju se preko rijeke, razdvojeni stoljećima i zelenom vodom koju oko žedno upija,  i svaki priča svoju priču. Razdvojeni stoljećima, uskoro bi mogli postati dio iste priče. Turističke. Ali, preko rijeke moći će samo najhrabriji. Visećim pješačkim mostom, pet metara visokim, gotovo pola kilometra dugim, i manje od dva metra širokim. Bit će to izazov za odvažne, doživljaj kakav se pamti, visokoadrenalisnki i nezaboravan.
Ali, do tada treba čekati sve dozvole, sve posebne uvjete, a onda naći i spretne izvođače radova koji će znati kako ovaj zahtjevan projekt u nekom razumnom roku privesti kraju…

Prazne kuće u Čučevu

Najduži i najveći viseći mostovi

Najduži pješački viseći most na svijetu je Charles Kuonen u švicarskim Alpama, dug 494 metra, na visini od 85 metara, širok oko pola metra, pa se njime može prolaziti samo u koloni, a izgradila ga je švicarska tvrtka Swissrope u samo 10 tjedana!
U njemačkom gorju Harz, nalazi se pješački viseći most dug 483 metra, koji se uzdiže 100 metara iznad brane Rappbode, a među najveće spada i Skypark u Sočiju, u Rusiji.

 

Tags: , , , , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI