Neovisni novinarski portal
29.3.2024.
UMJETNOSTI
Rad Ane Horvat

Animirani Šibenik:
‘Strpljen – spašen’, izložba Ane Horvat

Rad Ane Horvat

Izložbom Ane Horvat “Strpljen – spašen” sutra,   petak, 9. studenog, u 19 sati, u Studiju galerije Sv. Krševan (ex Galerija Matija) počinje treća sezona Animiranog Šibenika, manifestacije čiji je dio i ljetni festival Supertoon. 

–Sa završetkom “sezone” i dolaskom hladnijih dana, u Šibeniku počinje nova sezona zimskog programa “Animirani Šibenik” Udruge Otompotom, pod čijom se organizacijskom palicom, inače, odvija i šibenski ljetni filmski festival Supertoon. Riječ je o cjelogodišnjem programu koji gotovo svakog mjeseca zadnje dvije godine nudi izložbe, dječje radionice animacije, radionice VJ-inga, predavanja, projekcije i druge sadržaje vezane uz film, animaciju, strip, ilustraciju, fotografiju, projection mapping i druge vizualnoumjetničke prakse. Novi Animirani Šibenik ponudit će tako ovoga vikenda dva događanja. U petak, 9. studenog, u 19 sati, u Studiju galerije Sv. Krševan (ex Galerija Matija), otvara se kratkotrajna izložba fotografija i animacija Ane Horvat pod nazivom “Strpljen – spašen”, koja ostaje otvorena samo do nedjelje 11. studenog. Idućega dana, u subotu, 10. studenog, u 19 sati, u prostoru galerije autorica će održati kratko predavanje i prezentaciju procesa rada na animiranom filmu “Razgovor” iz 2015., koji će se i projicirati. U sklopu izložbe prikazivat će se i njezini animirani filmovi “Crvenkapica, još jedna”, “Crvena jabučica” i spot za pjesmu “Želim robota” grupe U pol 9 kod Sabe – vele organizatori iz Udruge Otompotom.

Kako kažu, izložba donosi digitalne printeve fotografija snimljenih tehnikom kamere opskure (tal. camera obscura), video/slide-show fotografija, te nekoliko limenki koje služe kao kamere.

Naime, fotografije su snimljene “primitivnim” kamerama, koje se nazivaju kamerama opskurama po istoimenom fenomenu uslijed kojeg se, ako se u sasvim zamračenoj sobi nalazi malena rupica kroz koju prodire svjetlo, na suprotnom zidu stvara se slika onoga što je vani, s druge strane rupice. Slika je zbog fizikalnih zakonitosti obrnuta i zrcalna. Ove “klopke za svjetlo ili svjetlolovke”, kako ih zovu, zapravo su limene kutije, a Ana Horvat ih izrađuje i upotrebljava kao kamere od 2015. godine. Iznutra su obojene u crno i imaju izbušenu rupicu promjera dvado pet milimetara. Svjetlosno senzibilan papir (originalno napravljen za izradu crno-bijelih fotografija, pozitiva) smješta u kutiju, a kutiju i rupicu zatvara. Limenku stavlja pred motiv i otvara rupu te svjetlo ulazi unutra i osvjetljava papir, u trajanju od nekoliko minuta do nekoliko dana, ovisno o svjetlosnoj situaciji. Papir zatim razvija u tamnoj komori, i dobiva– negativ na papiru. Nakon toga može se izraditi kontakt kopija fotografskim postupkom ili se skenirati i obrađivati digitalno. Njen pristup, kaže, nije osobito znanstven i nastoji fotografirati što jednostavnije, a motivi su joj svakodnevni prizori, predmeti, prostorije, biljke, eksterijeri.

Sa Supertoona

– Zanimljivost filma “Razgovor”, o kojem će biti više riječi na subotnjoj prezentaciji u Galeriji Matija, činjenica je da je Horvat rad na njemu otpočela 2012. godine, kada je tražeći ideju za film spojila dvije kratke priče u jednu. Prva je proizašla iz svakodnevnice života u malenom stanu ispunjene bučnim strojevima, a druga je inspirirana prepiskom s prijateljicom, u kojoj su izmjenjivale ideje o patuljcima i divovima. Projekt je nekoliko puta odbijan prije negoli je dobio financiranje od HAVC-a pa je razrađivan dulje i detaljnije nego neki drugi filmovi, tako da postoji nekoliko varijanti storyboarda te razne skice za pozadine i likove. Prezentacija će pokazati animatike, usputne skice, print screenove iz procesa rada, kao i fotografije umjetnice u pozama koje su joj trebale kao pomoć za animaciju likova. Ovakva “kaotična salata” material – koji imaju likovnu zanimljivost, a nikad se neće vidjeti u samom filmu – poslužit će kako bi se dočarao proces nastajanja filma, sa svim vrludanjima, usponima i padovima – pojašnjavaju u Udruzi Otompotom.

Ana Horvat (foto DND Zabok)

 – Animacija je posao kojim se bavim, a fotografija kamerom opskurom moja slobodna aktivnost. Obje se tehnike odlikuju sporošću nastajanja i nužnošću da se odrade razne faze koje prethode finalnom proizvodu. I animacija i fotografije snimljene kamerama opskurama sadrže u sebi zaustavljeno trajanje – u animaciji, mnogi sati se provedu u izradi nečega što nam prođe pred očima u par sekundi. Provodim sate u onome što su dijelići sekunde finalnog pokreta, na mikorazini pokreta. A kamere opskure ponekad satima skupljaju fotone da bi nastala slika – stvarna, ali opet nestvarna – jer nije nastala u onom slavnom ‘trenutku’, kad fotoaparat okine, već skupljajući slojeve kroz duže vrijeme. – kaže Ana Horvat.

Ana Horvat rođena u Zagrebu 1977. godine, a odrasla u Vrbovcu gdje je pohađala osnovnu školu i opću gimnaziju. Diplomirala je 2003. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na nastavničkom odjelu, u kiparskoj klasi profesora Mire Vuce, dobitnica je Rektorove nagrade 2000. godine, te T-HT@msu.hr nagrade 2008. Članica je HDLU-a, HZSU-a i ASIFA-e, a uz animaciju crtanih filmova, bavila se i kiparstvom, instalacijama i fotografijom, te je izlagala na više samostalnih i skupnih izložbi. Autorica je dva kratka animirana filma, “Crvenkapica, još jedna” iz 2012., u produkciji Bold Studija, i “Razgovor” iz 2015., u produkciji Luma filma, te muzičkog videa za pjesmu “Želim robota” grupe U pol’ 9 kod Sabe, 2018. Redateljica je kratkog animiranog filma “Crvena jabučica” (po slikovnici Nine Vađić i Ane Kadoić ) u produkciji Luma filma (2018.), a animirala je i filmove drugih autora, kao što su ‘”Požuda” Irene Jukić Pranjić, “Mutne vode” Ane Marije Vidaković, “Sanjala si da si sretna” Ane Kolega, “Bijela vrana” Mirana Miošića i Ane Kadoić, i druge, te dugometražni animirano-dokumentarni film “Chris the Swiss”.

Rad Ane Horvat

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI